Ja imam pravo kao čovjek izabrati da više s takvom hrvatskom nemam ništa. Jer sutra ćemo se morati sramiti činjenice da smo bili dio mase koja je bila demokratska kulisa bande lopovske na vlasti.

Piše: Domagoj Margetić

Ovakve se hrvatske jednostavno moramo odreći! Jednostavno, nema nam druge. Ova je država nastala na sustavnom krivotvorenju ekonomskih bilanci, tako da cijela njezina ekonomija postoji kao virtualna ekonomija, sa lažno knjiženih početnih 34 milijarde nepostojećih američkih dolara, na kojima počiva cijeli ovaj raspadajući ekonomski sistem. Ova zemlja počiva na sustavnoj krađi novca iz državne blagajne koji se vraća u zemlju kao fiktivni vanjski dug, na sustavnom pranju novca za mafiju, na sustavnom organiziranju špedicije za drogu, te logistike za sve druge oblike krijumčarenja preko Hrvatske za zemlje Europske unije. Ova zemlja je nastala na partitokratskoj koruptokraciji, dobro organiziranom sistemu političke korupcije, koji je sam po sebi postao neka vrsta neovisnog entiteta, paralelni parapolitički sistem sam za sebe, koji funkcionira kao paralelna vlast, mimo ustavom i zakonima propisanih državnih isntitucija. Ova država je nastala na sustavnom pranju mozga domaćeg stanovništva putem kontroliranih medija i uopće jednom introvertiranom, autističnom, bolesnom načinu življenja.

Ne možemo biti dio društva koje slavi ratne zločine i ratne zločince.

Ne možemo biti dio društva koje i danas mržnjom zbija svoje redove protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja, a to su pritom svi oni koji su drugačiji od tog velikog nacionalnog krda, koje zadovoljno gacka do koljena u govnima, dok istovremeno svoje glupe goveđe njuške zabijaju u toplu stražnjicu prvog goveda ispred sebe.

To je današnje hrvatsko društvo, koje nam jasno poručuje: ili si s nama ili si protiv nas.

Ili želiš biti dio tog usranog krda, ili nisi dobrodošao u naš tor.

Takve se hrvatske moramo odreći!

To više nema veze ni sa čim, to je naprosto civilizacijsko pitanje.

To je, zapravo, diferencijacija pameti: ili smo dio krda, ili s krdom nemamo nikakve veze.

Ovakvoj hrvatskoj više ne smijemo davati nikakav legitimitet.

Ja se odričem hrvatske! Mi imamo pravo izabrati ne biti građani jedne sumanute države, lopovske, mafijaške, kriminalne, zločinačke države.

Ja imam pravo kao čovjek izabrati da više s takvom hrvatskom nemam ništa. Jer sutra ćemo se morati sramiti činjenice da smo bili dio mase koja je bila demokratska kulisa bande lopovske na vlasti.

Ja se odričem njihove hrvatske!

Ova je država izgrađena na veličanju fašizma, ustašizma, jednoumlja, na ideji spajanja jednoumlja i demokracije, na lopovskim kadrovima, na negiranju zločina iz Drugog svjetskog rata (točnije negiranju genocida nad Srbima, Židovima, Romima, te zločina nad neistomišljenicima ustaškog režima), na negiranju ratnih zločina iz 1990.-ih godina, posebno ratnih zločina u Sisku, Slavonskom Brodu, ali i drugim mjestima širom Hrvatske, od Gospića, Splita, Vukovara, Pakračke poljane, Karlovca i drugih gradova i mjesta.

Ova je država nastala na sustavnom krivotvorenju ekonomskih bilanci, tako da cijela njezina ekonomija postoji kao virtualna ekonomija, sa lažno knjiženih početnih 34 milijarde nepostojećih američkih dolara, na kojima počiva cijeli ovaj raspadajući ekonomski sistem.

Ova zemlja počiva na sustavnoj krađi novca iz državne blagajne koji se vraća u zemlju kao fiktivni vanjski dug, na sustavnom pranju novca za mafiju, na sustavnom organiziranju špedicije za drogu, te logistike za sve druge oblike krijumčarenja preko Hrvatske za zemlje Europske unije.

Ova zemlja je nastala na partitokratskoj koruptokraciji, dobro organiziranom sistemu političke korupcije, koji je sam po sebi postao neka vrsta neovisnog entiteta, paralelni parapolitički sistem sam za sebe, koji funkcionira kao paralelna vlast, mimo ustavom i zakonima propisanih državnih isntitucija.

Ova država je nastala na sustavnom pranju mozga domaćeg stanovništva putem kontroliranih medija i uopće jednom introvertiranom, autističnom, bolesnom načinu življenja.

Ovo, zapravo, i nije država, nego sustav kriminalom premreženih institucija, koje kontrolira paralelni upravljački sustav HDZ-a uspostavljen još pod Tuđmanom, Šuškom i Gregurićem 1990.-ih godina, a koji se do danas održao kao jedina stvarna vlast u ovoj paradržavi.

Upravo je iz tih razloga potpuno razumljiv i najnoviji građanski prosvjed Tončija Majića, predsjednika Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, poznatog civilnog aktiviste, koji je prosvjedujući zbog korumpiranog pravosuđa, Predsjedniku Republike poslao prosvjedno pismo, kojem je priložio poderanu državnu zastavu Republike Hrvatske.

Pretpostavljam da će se u danima koji slijede mnogi domoljubni dušobrižnici skandalizirati nad onim što je učinio Tonči Majić, ali će pritom svi ti kritičari, inače pripadnici ovog istog krda o kojem sam maloprije govorio, zaboraviti jednu jedinu stvar.

Ta je da je Tonči Majić za Hrvatsku učinio više od bilo kojeg „velikog domoljuba" i tzv. „velikog Hrvata".

Majić je u teškim i mučnim tranzicijskim godinama dao sve od sebe kako bi spasio obraz ovoj državi, ali i svakom njezinom građaninu, on je bio jedina nada u to da je nekakva drugačija Hrvatska ipak moguća.

Ali, poput mnogih drugih, nažalost ipak malobrojnih, Tonči Majić je ostao usamljen u svojem nastojanju da promijeni ovu zemlju, da promijeni njezine ljude, u svojem nastojanju da bude čovjek u vrijeme kada se nisu tražili ljudi.

Zato je Majićev čin slanja prosvjednog pisma i poderane hrvatske zastave predsjedniku države, zapravo zadnji pokušaj da se činom građanskog revolta i osobne ljudske hrabrosti, ukaže na nefunkcioniranje formalno proklamiranog ustavnog poretka ove države.

Ma koliko apsurdno to moglo zvučati, upravo je Majićevo deranje hrvatske zastave zadnji pokušaj da on kao građanin upozori institucije da se ustavni poredak u ovoj zemlji mora poštivati, da se ustavni poredak u ovoj zemlji mora spasiti.

Spasiti od većine, spasiti od HDZ-ovog režima koji proizlazi iz zločinačke ratnoprofiterske elite, elite ubojica, elite kriminalaca, elite pljačkaša, elite zločinaca.

Nažalost, u ovoj njihovoj hrvatskoj malo je Tončija Majića.

Oni drugi su znatno brojniji.

Oni drugi su znatno moćniji.

Oni drugi su znatno opasniji.

Ti drugi su svoje pozicije moći izgradili na masovnim grobnicama, pobijenom i opljačkanom narodu, spaljenim selima i porušenim gradovima na svim stranama, iza njih su ostali samo zlokobni spomenici jednog krvoločnog sukoba u kojemu smo bili prisiljeni biti statisti.

Tonči Majić je u pravu.

Bilo je besmisleno ratovati za ovakvu nezavisnost, bilo je suludo ratovati za ovakvu slobodu, jer ti su ratovi bili logistika njihovih zločina, ti su ratovi bili logistika njihovih ubijanja i pljačkanja u ime nacionalnih svetinja i simbola na koje smo se palili kao kakvi pijuni na nekakvim mapama na kojima su se naši gospodari tek u pauzi između dva viskija i dvije kurve igrali rata.

Bili smo njihove kurve, a sada većina nastavlja glumiti u tom apsurdnom tranzicijskom igrokazu i nastavlja drugim sredstvima, tobože demokratskim braniti sve one iste simbole i one iste svetinje, pod kojima smo se tek nedavno ubijali, i pod kojima smo tek jučer jedni drugima palili kuće i rušili gradove.

Jebem ti takvu državu i takve svetinje.

Jebem ti narod koji se klanja simbolima pod kojima su počinjeni neki od najkrvavijih zločina u europi 20. Stoljeća.

Meni se sve to gadi.

I sam zbog sebe, zbog vlastite savjesti ja se moram odreći takve hrvatske, ja se moram samoizolirati od takvog društva.

Kada sam započeo pisanje ovog komentara, jer sam kao njegov sugrađanin želio jasno reći: Tonči podržavam te! Tonči nisi sam! Tonči ako treba bit ćemo sami protiv njih!, zamolio sam ipak i nekoliko prijatelja na fejsu za mišljenje o sadržaju ovog komentara.

Oprostit će mi Sanela što sam joj ukrao ovaj komentar:

„E jebi ga … moram sad još ovo. Nismo mi Francuska. Mi smo guzoljuban narod. Volimo im reći da im je najveći (na neviđeno). I ne možeš to promijenit. Skloni smo ideologijama. Sad ću malo da mudrujem, ali Vaclav Havel, Milošević, Tuđman, svi su oni okarakterisani kao disidenti u komunističkom režimu. Razlika; kod nas masovne grobnice kod njih civilizovan razvod braka. Havel je uistinu bio protiv tog režima, a ovi „naši" su komunističku zamijenili nacionalističkom ideologijom", kaže Sanela komentiraući moj tekst prije nego što sam ga odlučio objaviti.

U pravu si Sanela, iza naših nezavisnosti, iza naših sloboda, iza naših ratova za nezavisnosti, ostale su masovne grobnice. I onda su to nazvali državama i demokracijama!

„Kada Hrvati shvate da je nacionalnost papuča koja se naprosto mora potrošiti možda se pretvore u normalne ljude koji treba da rade, stvaraju, a ne da žive od mahanja zastavicama i od prošlosti, jebote to stoljeće sedmo, ujebalo cijeli hrvatski narod", dodala je svoj komentar na to Lela.

U svakom slučaju, vrijeme je za diferencijaciju pameti.

Stanje ovog društva pokazuje da ne možeš biti čovjek dvadeset i prvog stoljeća i istovremeno pripadati ovakvoj hrvatskoj.

Vrijeme je za jasno građansko samoodređenje: ili si Hrvat u ovakvoj hrvatskoj i pripadaš ovom i ovakvom društvu, ili si čovjek suvremenog, modernog društva, zasnovanog na demokraciji, ljudskim pravima, vladavini zakona i osudi fašizma, rasizma i svih oblika jednoumlja.

Jer ovako, hrvatsko je društvo i kultura, jednostavno, bez budućnosti, osuđeno na propast.

Ovo je moja diferencijacija pameti: ja se odričem hrvatske!

Necenzurirano.com