Ministru Sretenu Škuletiću je, u vezi sa štrajkom cetinjskih gimnazijalaca, najlakše. Ima samo jedan pravi potez

Piše: Srđan Kusovac

Neko mora da presiječe i riješi problem štrajka učenika Gimnazije na Cetinju. To nijesu uspjeli ni lokalna uprava, koja ni mnoge druge probleme Cetinja ne može da riješi, ni učenici, ni Savjet roditelja, ni pravni timovi, ni razni uzaludnici koji svoje političke i druge frustracije liječe dajući djeci podršku iz prikrajka.

Povod za štrajk odavno je potisnut u drugi plan, pogotovo od kako je među đake, uoči izbora na Cetinju, prste sebično umiješala visoka politika po principu – važno je da mi nešto ućarimo.

Učenici su i dalje na ulici. Ko će biti odgovoran ako im se na ulici nešto desi? Kako će nadoknaditi izgubljenu nastavu? I u kakve ličnosti će se formirati ti mladi ljudi kada ih je u učenju bespotrebno zaustavio jedan banalan problem koji im je nametnut bez njihove ikakve krivice?

Ministru je odavno poslata jasna poruka šta mu je činiti. U međuvremenu je njegova početna nezainteresovanost prerasla najprije u indolentnost, onda u kapric, da bi, najnovije, metastazirala u zamisao o zatvaranju prijestoničke Gimnazije. Šta je sljedeće?

Kako god da ovo bude riješeno, onaj ko će na kraju najviše ispaštati biće – djeca. Oni su već ti koji su pretrpjeli najveću štetu.

Poznati su slučajevi da su u Japanu ministri saobraćaja davali ostavke kada su vozovi kasnili nekoliko minuta.

Šta još treba da se dogodi da ministar Sreten Škuletić spozna realnost da ima problem? Ako ne umije da ga riješi, a očito ne umije, izlaz je utoliko lakši. Ministar je ovdje najmanje bitan.

Njegov potez, jedini pravi, treba da posluži samo za to da jasno obilježi trenutak u kojem će se u koštac sa ovim cirkusom uhvatiti neko efikasan.

Pobjeda