![\"](\"http://www.pcnen.com/images/cg/deportovani.jpg\")
Vlada Crne Gore je danas dala saglasnost Vrhovnom državnom tužiocu da zaključi sudska poravnanja i na taj način okonča sudske sporove po tužbama žrtava nezakonitog lišenja slobode i izručenja u BiH 1992. godine, i njihovih porodica.
Ukupan iznos naknade štete za sve tužioce, po svim osnovima, iznosiće četiri miliona i 135.000 eura, saopštio je ministar pravde Miraš Radović nakon sjednice Vlade.
On je kazao da samo u jednom slučaju punomoćnici tužilaca, podgorički advokati Radomir i Dragan Prelević, nijesu dobili saglasnost da zaključe poravnanje. U tom predmetu se kao tužioci pojavljuju supruga i dvoje djece stradalog. U tom predmetu će sudski postupak biti nastavljen.
Postignuta je saglasnost da iznos naknade štete za srodnike stradalih treba da bude određen na sljedeći način:
– za djecu stradalih po 30.000 eura
– za supruge i roditelje po 25.000 eura
– za braću i sestre po 10.000 eura
Za preživjele tužioce, iznosi su određeni prema vremenu trajanja zatočeništva svakog tužioca ponaosob i kreću se od 10.000 do 170.000 eura, a za njihove najbliže srodnike (djecu, supruge i roditelje) određeni su iznosi od po 10.000 eura.
Punomoćnici tužilaca su se obavezali da odustanu od tužbenog zahtjeva za šestoro braće i sestara preživjelih, jer oni nemaju pravo na naknadu štete u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, saopštio je ministar Radović.
Protiv Crne Gore su bile pokrenute parnice od strane 202 tužioca, radi naknade materijalne i nematerijalne štete. U tužbama se pominju slučajevi 44 izručene osobe, od kojih je devet preživjelo deportaciju.
Crnogorska vlada je danasnjom odlukom da zrtvama deportacije i njihovim porodicama isplati 4 miliona, i 135 000 evra, INDIREKTNO priznala objektivnu odgovornost za pocinjeni ratni zlocin. Istina, do sada za deportaciju 83 osobe bosnjacke i srpske nacionalnosti, OSUMNJICENO je 8 bivsih sluzbenika MUP-a Crne Gore.
Vrijeme je da vlada zahtijeva, da se ozbiljnije i brze resavaju te sudcke parnice radi naknade materijalne i nematerijalne stete. Za one koji su izgubili svoje voljene, nikakve naknade ne postoje u ovom svijetu, koje mogu eliminisati bol i tugu za gubitak svojih voljenih.
Vrijeme je da crnogorska vlada i opozicija se pocnu suocavati sa prosloscu, i zlocinima pocinjeni u ime one “velike” Slobove, Vojove, Vojislavove, Radovanove i Ratkove Srbije. Sto prije to pocnu da rade, to ce biti bolje za buduce generacije, da one nebi placali odstete za ratne zlocine, koje su pocinjeli njihovi “slavni” pretci 90-ih godina, na kraju Drugog Milenijuma.
Priznali smo da mo krivi. Priznali smo ono, što smo svi znali, ali smo se pravili da ne znamo. Od rukovodstva do naroda. Prije priznanja, 4 godine su mrcvarili porodice deportovanih. Ponovo ubijali njihove mrtve.
Sudi se nekim policajcima tamo. Sporo, otegnuto, u nedogled. Kao da su ti policajci, sami, na svoju ruku išli u lov na ljude.
A Predsjednik Vlade? Što sa njim? Što se njemu ne sudi? Njegova odgovornost je najveća. Kao Predsjednik Vlade je morao da zna. Iako nije znao-a znao je-za to postoje dokazi, funkcijom koju je obavljao tada, direktno je odgovoran za ovaj zločin. Ali ne. Kriv je Beogradski nepomen i Šešelj. Kakva ironija.
Zbog toga “što nije kriv”, “javni servis” pod njegovom direktnom kontrolom(kako tada, tako sada) na tribini povodom 15-godišnjice deportacije nije poslao kamere. Niti jednom riječju pomenuo taj sramotni zločin.
Aferim. Kako Vladi, tako ovim “humanistima” koji sve loše prebačaju u tudja dvorišta.
Sve cestitke advokatskom timu g-dina Prelevica.
A, odgovornost nije nasa administracija mogla da prizna za nas, kao gradjane. Znali smo da je uradjen zlocin, bez suocenja sa zlocinom ili ne, jos onih prokletih godina. “Vristali” smo sa antiratnih skupova.
Ne cuju ni danas, ali je bitno da vec ako ne zele da cuju, bar od nasih poreza nadju dignitet zajednice da zrtvama pruze simbolicnu kompenzaciuju. Koja ne govori nista drugo bez sustinu – da, Crna Gora je bila los domacin i kukavicki postupila sa nevoljnicima koji su kod nas trazili utociste.
S postovanjem,