![\"](\"http://www.pcnen.com/images/19/morinjski_zatocenici.jpg\")
Četvorica optuženih za ratni zločin počinjen u logoru Morinj su u pritvoru, a preostala dvojica se nalaze u Beogradu, javila je RTCG. U pritvoru su Mlađen Govedarica, Ivo Gojnić, Špiro Lučić i Boro Gligić.
Oni su uhapšeni na osnovu zahtjeva Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore da im se odredi pritvor zbog zločina počinjenih u Centru za prihvat zarobljenika u Morinju.
Mlađen Govedarica, Zlatko Tarle, Ivo Gojnić, Špiro Lučić, Ivo Menzalin i Boro Gligić su optuženi da su u periodu od 3. oktobra 1991. do 18. avgusta 1992. godine, u mjestu Morinj kod Kotora počinili ratni zločin protiv civila i ratnih zarobljenika koji su tu dovođeni sa dubrovačkog ratišta.
Optužnica protiv njih šestorice podnijeta je nakon 15 godina, a na osnovu zahtjeva za pokretanje istražnog postupka koji je podnijet jula prošle godine.
Optužnica je podignuta u saradnji sa pravosudnim organima Hrvatske a, kako je rekla Vrhovni državni tužilac Ranka Čarapić, saradnja je ostvarena i na osnovu Sporazuma o saradnji i gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, koji su 28. jula 2006. godine u Budvi potpisali državni tužioci Crne Gore i Hrvatske.
Optužnica za zločine u logoru Morinj (5. Aug 2008, 16:19)
Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore je podiglo optužnicu protiv šestorice pripadnika aktivnog i rezervnog sastava bivše JNA zbog ratnog zločina u logoru Morinj kraj Kotora.
Optužnca, sa predlogom za određivanje pritvora, podignuta je protiv Mlađena Govedarice, Zlatka Tarlea, Iva Gojnića, Špira Lučića, Iva Menzalina i Bora Gligića, zbog krivičnog djela ratni zločini protiv civilnog stanovništva, u sticaju sa krivičnim djelom ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, prenijeli su elektronski mediji u Podgorci.
Okrivljeni se terete da su od 3. oktobra 1991. do 18. avgusta naredne godine, u takozvanom Centru za prihvat zarobljenika u Morinju, kršeći pravila međunarodnog prava, naređivali i sprovodili mučenja, nečovječna postupanja i povrede tjelesnog integriteta, prema 169 ratnih zarobljenika i civila, koji su dovedeni sa dubrovačkog područja.
Vrhovno državno tužilaštva je saopštilo da se optužnica zasniva na materijalnim dokazima i iskazima 183 svjedoka.
osudite stoku jednu izdajničku… na najveće muke ih osudite
Treba ih pustiti na slobodu, a suditi jedino u slucaju ako Hrvatska osudi zlocince koji su vojnicima nisksicko savnicke grupe kidali usi i noseve u Lori a potom brutalno poklali.
Cinjenica da su uhapseni neki od ljudi koji su oznaceni kao odgovorni u mucenju ratnih zarobljenika u logoru Morinj je dobra vijest.
Radi se o hapsenju onih koji su oznaceni kao direktno odgovorni za desavanja i logoru Morinj.
Ne treba smetnuti s uma da se desavanja u ovom logoru nijesu odvijala u vakumu i da vladajuca struktura i komandna hijerarhija trebaju da se nadju na listi odgovornih. Mucenja u logoru Morinj nijesu bila rezultat licne incijative strazara i / ili isljednika. Morinj je bio simptom nacionalisticke Crne Gore koja je s entuzijazmom slijedila diktat mladih i lijepih dzemperasa, i bila inspirisana likom i djelom beogradskog vozda.
Ne bi se smjelo dopustiti da sudski epilog mucenja ratnih zarobljenika u logoru Morinj postane simbol crnogorske nesposobnosti da se zaista suoci sa zlocinom iz nedavne proslosti.
Kada su u pitanju desavanja iz vremena ranih 1990-tih i uloga gradjana Crne Gore i DPS vladajuce strukture u ratovina na nasem prostoru, valjalo bi saceati okoncanje sudskog postupka protiv uhapsenih osoba. Vlast u Crnoj Gori je, tokom protekle deceije, vrijedno radila na unistavanju dokumenata (primarnih izvora) koji se odnose na ucesce Crne Gore i njene nekadasnje i sadasnje politicke elite u procesu raspada bivse SFRJ. Sa velikom sigurnoscu mogu ustvrditi da je ostalo veoma malo dokumenata koji se mogu ponuditi sudskim organima i javnosti kao dokazi bilo kojeg nivoa odgovornosti.
Osim toga, ne smijemo zaboraviti cinjenicu da je DPS i do sada uspijesno fingirao proces suocavanja s prosloscu. Optuznice su najcesce podizane pod pritiskom inostranog faktora. Nerijetko je rezultat bio oslobadjajuca presuda usljed nedostatka dokaza.
Cinici mogli reci da je slucaj Morinj trenutno aruziran kako bi se opravdale veoma entuzijasticne i cinjenicno neutemeljene ocjene situacije u Crnoj Gori od strane novopostavljenih americkih eksperata u regionu.
Interesuje me da li drzavi vrh CG insistira na privodjenju sdu i pravdi odgovornih za mucenj i ubijanje “niksicko-savnike grupe”? a sahrani ubijenih iz te grupe u Niksicu nije se pojavio niko od predstavnika ove drzave. Niko od onih ko ih je poslao u rat.
Domaci drzavni vrh se na taj nacin iskupljuje za sosptvenu odgovornost. To rade i preko Prevlake, a sada i preko slucaja Morinj. Sud se tamo nekima strazarima i obicnim vojnicima. Da li su oni uspostavili taj logor i samoinicijativno u njemu sprovodili mucenje zatvorenika?
O zločinima u Lori govori i zajednički izvještaj međunarodnih organizacija za ljudska prava Amnesti internešnala i Helsinki voča iz septembra 1993. godine kao i brojni izvještaji MCK. Izvještaj Amnesti internešnala za 1993. godinu sadrži i jedno od najpotresnijih svjedočenja o zvjerskom mučenju i likvidaciji petorice Nikšićana u Lori, Gavrila Tripkovića iz Čapljine (svjedok 259-94-6): “Jedno veče, ne sjećam se tačnog datuma, oko pola noći Tomo Dujić, koji je izgleda imao poseban pik na mene, izveo me je iz moje ćelije i odveo u drugu prostotiju. Tamo sam zatekao pet muškaraca koji su bili obučeni u standardne uniforme JNA. Po govoru sam shvatio da su to Crnogorci Ovi ljudi su bili toliko izmrcvareni, polomljenih ruku i nogu, da je to na mene ostavilo jedan težak utisak. Ovaj prizor nikada neću moći da zaboravim. Koliko se sjećam svima su im bile odsječene uši, odnosno čini mi se da je samo jednom od njih ostalo jedno uvo. Oni su bili poređani po podu, tako što su neki bili naslonjeni na zid, a neki od njih u polu ležećem položaju. Nekima od ovih ljudi su već bile izvađene oči, a nekima su predamnom oči vadili. Sjećam se kako je jedan od mučitelja jednom od njih zabio nož u jezik i povukao nož te mu je tako odsjekao jezik. Jednom od ovih Crnogoraca nijesu izvadili oči, tako da je mogao da vidi šta se dešava, pa su zatim počeli da kolju jednog po jednog. Klali su tako što su ih rukama držali za kosu, a nožem sjekli u predjelu vrata. Tom prilikom svakom je glava bila odvojena od tijela. Ako je neko i pokušao da se odbrani brzo je bio savladan, pošto je mučitelja bilo pet, a oni su svi bili prebijeni i u jako teškom stanju. Na kraju je ostao živ samo onaj kome nijesu izvadili oči. Jedan od mučitelja je poređao tri noža, jedan pored drugog, i rekao da bira nož kojim će ga zaklati. Ovaj mučenik, kome je zaista bilo dosta muka i poniženja, upro je rukom u jedan od noževa. Jedan od mučitelja, nijesam tačno siguran koji, ali mi se čini da je to bio onaj koji je zahtijevao da bira nož, potpuno je pobijesneo, više je ličio ne zvijer nego na čovjeka, i munjevitom brzinom dograbio je taj nož i za delić sekunde prišao Crnogorcu i jednim zamahom odvojio mu glavu od trupa. Beživotno tijelo se prevrnulo, a glava je ostala u vazduhu, pošto ju je ovaj držao za kosu. Ovo je bio stravičan prizor koji se jedva može opisati. Dok je ustaša držao glavu, oči zaklanog su bile otvorene, a takođe i usta i ona su se u takvom stanju otvarala i zatvarala nekoliko puta. Od ovog prizora su se i zlikovci uplašili. Kada je, posle izvesnog vremena , onaj koji je držao glavu došao k sebi iz sve snage ju je tresnuo o zid, tako da se ona jednostavno rastavila i video sam mozak kako treperi».Gavrilo Tripković, zajedno sa bratom Damjanom bio je žrtva i svjedok zvjerstava u Lori. Kao i Luka Adžić braća Tripković su razmijenjeni posredstvom MCK u Nemetinu.
O događajima u Lori snimljen je i film “Lora-svjedočanstva», autora Nenada Puhovskog.