Deset od ukupno 11 asistenata, saradnika u nastavi Arhitektonskog fakulteta, napustilo je posao, optužujući, pritom, dekana Gorana Radovića. Kako su objavile Vijesti, asistenti su u dopisu tom listu naveli da su se na taj korak odlučili nakon spora između dekana i "gotovo cijelog asistentskog kadra".

"Žao mi je što je došlo do ovoga, ima tu kvalitetnih saradnika, ali je to bio njihov zahtjev i želja", kazao je dekan Radović. On je objasnio da bi prekršio zakon da je ponovo angažovao asistente koji nijesu magistrirali za četiri godine.

Dekan je za Vijesti kazao da su se asistenti odlučili na taj korak nakon saznanja da ne postoji zakonska mogućnost da se produže ugovori o radu sa onima koji nijesu magistrirali u predviđenom roku.

Akademski studijski program arhitektura otvoren je prvi put 2002. godine kao Odsjek za arhitekturu na Građevinskom fakultetu u Podgorici Univerziteta Crne Gore. Od septembra 2006. godine akademski studijski program arhitektura prerastao je u Arhitektonski fakultet u Podgorici, kao samostalna jedinica Univerziteta Crne Gore. Na zvaničnom veb sajtu je navedeno da je jedna od specifičnosti fakulteta to što je u startu savremeno koncipiran i usklađen sa Bolonjskom deklaracijom, te da je cilj fakulteta da se razvija u savremenu prepoznatljivu regionalnu školu arhitekture.

Dekanovu tvrdnju je za Vijesti potvrdio jedan od asistenata koji je napustio fakultet.

On i još devet asistenata, međutim, smatraju da treba odgovoriti na mnogobrojna pitanja, između ostalih, i da li su, zbog brojnih obaveza na fakultetu, imali uslova za usavršavanje, te da li su morali da rade privatne poslove kako bi platili školarine na postdiplomskim studijama.

Oni ističu da u svemu nijesu imali ni "minimum podrške dekana", te da nema ni govora o „osmišljenijoj kadrovskoj politici", koja bi saradnicima olakšala da steknu akademsko zvanje.

---

Saopštenje za javnost grupe asistenata Arhitektonskog fakulteta, Podgorica

ZAŠTO JE DESET ASISTENATA ARHITEKTONSKOG FAKULTETA DALO OTKAZ?

Nedavna dešavanja na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta Crne Gore navela su nas da se zapitamo da li je danas u Crnoj Gori moguce ostvariti neku promjenu u atmosferi dijaloga i medusobnog uvažavanja? Da li su još jednom potvrdeni pesimisticki stavovi da je tako nešto gotovo nemoguce? Narocito zabrinjava cinjenica što se radi o akademskoj sredini, gdje bi nivo komunikacije u rješavanju problema, neizostavno morao da bude uzor demokraticnosti. Nažalost, ništa od toga!

Naime, rijec je o sporu izmedu dekana fakulteta, Doc. dr Gorana Radovica i gotovo citavog asistentskog kadra, koji je nastao nakon izuzetno lošeg tretmana veoma bitnih pitanja u radu i organizaciji visokoškolske ustanove. Odsustvo želje za dijalogom u trenutku kada je razgovor bio jedino moguce sredstvo za rješavanje problema, urušilo je dvomjesecno strpljenje saradnika u ocekivanju da je do rješenja moguce doci u okviru Univerziteta. Zapravo, navelo je 10 priznatih mladih pedagoga – asistenata i afirmisanih arhitekata na cin podnošenja ostavki.

Dekan smatra da problema uopšte nema i da svako može biti zamijenjen. To bi se možda moglo prihvatiti kada bi se radilo o jednom, dva, ili nekoliko strucnih lica. Medutim, rijec je o deset saradnika – asistenata koji su bili angažovani na Arhitektonskom fakultetu od njegovog osnivanja. Proteklih godina radili smo sa velikim entuzijazmom i pregnucima, sa dvostrukom ili trostrukom normom casova i istovremeno bili angažovani u brojnim vannastavnim aktivnostima. Najbitniji motiv svih nas, permanentno je bio uspostavljanje kvalitetne visokoškolske ustanove i stvaranje najboljih mogucih uslova za studiranje. Nosili smo se i sa nedostatkom uslova za usavršavanje, adekvatnog prostora za rad, projektovali i saradivali, vršili nadzor nad izgradnjom nove zgrade fakulteta i radili kao savjesni pedagozi, što mogu potvrditi naši predmetni profesori i studenti.

 U pravim institucijama, ovo su bitni elementi, koji se vrednuju i koji su osnovni supstrat ustanove koja se tek uspostavlja. Medutim, rukovodstvo fakulteta, zapravo dekan Doc dr Goran Radovic se na to ne osvrce. On konstatuje da neke stvari u ustanovi ne funkcionišu, i umjesto da ih sistemski rješava, on vješto izbjegava dijalog i "jedine krivce" nalazi u asistentima, optužujuci ih da zbog privatnog angažovanja u strucnoj praksi nedovoljno partcipiraju u radu arhitektonskog biroa ustanove. Takode, prema mišljenju gospodina Radovica koji je, spomenimo, doktorirao u petoj deceniji, neki asistenti moraju da odu, jer ne izvršavaju servilno svoje obaveze na fakultetu.

U kontekstu iznesenih problema, postavljaju se mnogobrojna pitanja na koja treba naci odgovore:

Da li smo, s obzirom na višestruku normu casova, brojne vannastavne aktivnosti i nedostatak mentorstva na fakultetu, objektivno imali uslova za usavršavanje?

Da li smo morali da radimo privatne poslove da bismo placali školarine i putovanja u druge centre u kojima pohadamo poslijediplomske studije?

Da li smo u tome imali minimum podrške dekana, a da i ne govorimo o nekoj osmišljenijoj kadrovskoj politici fakulteta, koja bi saradnicima – asistentima olakšala put do sticanja akademskih zvanja?

Zašto dekan naprasno i bez obrazloženja daje otkaz asistentu, magistru nauka uprkos pozitivnom mišljenju Naucno nastavnog vijeca, profesora i studenata, a uprkos nedostatku nastavnih kadrova na fakultetu?

Da li se uvažavaju naše strucne reference, kao što je to propisano Zakonom o visokom obrazovanju za arhitektonske i umjetnicke visokoobrazovne ustanove, a koje svi pojedinacno, u desetak godina rada u struci, imamo mnogo više nego naš dekan?

Da li je zakonito, ispravno i moralno da naš dekan, samo zbog toga što je rukovodilac ustanove, potpisuje autorstvo nad svim projektima, a koje je uradio biro Arhitektonskog fakulteta, zapravo mi asistenti?

Po kom pravilniku i na koji nacin se vrednuje naš rad u vannastavnoj djelatnosti fakulteta i na koji nacin se vrši raspodjela sredstava?

Zašto je dekan zabranio studentima fakulteta da ucestvuju na otvorenim arhitektonskim konkursima, da li zbog povrijedene sujete što su ga studenti daleko nadmašili na jednom takvom konkursu?

Zašto se svake godine prijemni ispit na odredeni nacin relativizuje, obesmišljava i prakticno ukida? Zašto se moraju primiti gotovo svi prijavljeni kandidati, kada se zna da škola, niti prostorno, niti kadrovski, tako ne može normalno funkcionisati? Da li se to može desiti u veoma slicnim ustanovama, kao što su Fakultet likovnih, dramskih, ili muzickih umjetnosti?

Što na kraju o nama misle i mogu da kažu naši predmetni profesori i studenti?

Iako su navedeni problemi veoma krupni i bitni, a umnožili su se tokom više godina rada, imali smo najbolju namjeru da ih zajedno rješavamo u okviru fakulteta. Medutim, umjesto da dekan uvaži stavove asistenata i profesora, meritornih strucnjaka, on razgovor izbjegava, a sastanke Naucno nastavnog vijeca samovoljno i naprasno prekida da se ne zakljuci  nešto nepovoljno po njega. Dekanov "spasonosni plan" je da u nastavnoj godini koja se bliži kraju, asistente zamjeni nekim novim saradnicima, iz nekih drugih univerzitetskih sredina…

U tom intervalu, dobili smo uvjeravanja rektora Univerziteta, gospodina Prof. dr Ljubiše  Stankovica, da ce se pronaci rješenje na dobrobit svih, medutim, to se nije dogodilo. Sastanak proširenog Nastavnog vijeca na kojem smo željeli da o problemima razgovaramo sa rektorom i prorektorom za nastavu, izbjegnut je i nije održan. Nažalost, desilo se samo rezignirano cutanje i nevoljna konstatacija "da se tu više ništa ne može uraditi". Našli smo se na na samom kraju. Podnijeli smo ostavke na mjesto saradnika u nastavi na Arhitektonskom fakultetu, kao cin nepristajanja da pripadamo obrazovnom sistemu koji vodi i predstavlja Doc dr Goran Radovic. 

Ovim putem obavještavamo javnost o apsolutno neshvatljivom i potpuno apsurdnom dogadanju na Arhitektonskom fakultetu i Univerzitetu Crne Gore. Kao uveliko izgradeni strucnjaci, naci cemo svakako nacin da i dalje pozitivno djelujemo na prostoru Crne Gore, ili kao pojedinci ili u okviru radnih timova.

Na kraju, želimo da naglasimo da naša reakcija na univerzitetu i fakultetu, ovo obracanje javnosti, kao i naše moguce buduce akcije, nijesu ni na koji nacin motivisani politicki i ne želimo da ih bilo ko u tu svrhu zloupotrijebi. Djelujemo kao grupa slobodnomislecih gradana koja se bori za poštovanje ljudskih prava i strucnih principa, jer želi kvalitetno arhitektonsko obrazovanje u Crnoj Gori.

Deset (bivših) asistenata / saradnika u nastavi / Arhitektonskog fakulteta u Podgorici:

Mirko ŽIŽIC, Uranela RADOVANIC, Branislav GREGOVIC, Mr Zorica TOMANOVIC, Nebojša ADŽIC, Nikodin ŽIŽIC, Mr Sonja RADOVIC JELOVAC, Srdan TADIC, Miljan JOKOVIC i Nikola BULAJIC.