Ko su bili crnogorski predsjednici, kako su birani i koje su automobile vozili?

Piše: Brano Mandić

Pošto predsjednik Crne Gore nikada nije bila žena, pripadnik manjinskog naroda ili opozicionar, priče o liderima republike su muške, partijske i crnogorske.

Svi čelnici su mahom gajili imidž ljudi iz naroda – od 1974. godine, kada je najmanja republika SFRJ dobila predsjedništvo, do današnjih izbora.

Jedini živi čelnik predsjedništva u dva mandata Radivoje Brajović sjeća se da sredinom osamdesetih nije bilo glamura, ali jeste poštovanja.

Doživljavao sam predsjednike predsjedništava kao ljude iz naroda. Kretali su se sami, bez pratnje, išli na pijacu i u prodavnicu sa suprugama i živjeli po mnogo čemu kao drugi građani, priča Brajović za Vijesti.

On je pješice odlazio na posao, u privatnom životu vozio golf 1 bosanske proizvodnje, a službeno koristio skromnu džetu.

Predsjedništvo je bilo kolektivni šef države a predsjednik prvi među jednakima, objašnjava Brajović.

Visoke delegacije on je primao u vili Gorica, tadašnjem klubu delegata, a za posebne prilike bi koristio 10 godina staru mercedesovu limuzinu.

U socijalističkoj Crnoj Gori nije bilo samokandidovanja nego su predsjednika predlagali državni organi, rukovodstva društveno-političkih organizacija i opštine.

Istoričar Dragutin Papović napominje da je, ipak, partija određivala prvog čovjeka.

Potomci četnika i zelenaša, čak i ako su bili odani članovi partije, nijesu mogli pretendovati na visoka državnička mjesta, kaže Papović.

I nakon prevrata 1989. godine, svi su predsjednici bili visoki funkcioneri Demokratske partije socijalista, sudski priznate nasljednice Saveza komunista Crne Gore.

Ranije se vodilo računa, kaže on, da isti ljudi često ne presijecaju svečane vrpce. Brajović se sjeća da su nekad predsjednici dolazili i na svečanosti bez šireg značaja.

Prisustvovao sam obilježavanju stogodišnjice osnovne škole u Zatrijepču, iako ima starijih, većih i mnogo značajnijih škola. Jednostavno sam htio da ukažem pažnju građanima Malesije i njihovoj školi, sjeća se Brajović.

On i istoričar Papović su saglasni da je Veljko Milatović bio najpopularniji predsjednik, sa najviše uticaja.

Milatović je bio jedan od glavnih inicijatora podizanja Njegoševog mauzoleja na Lovćenu koji je i svečano otvorio 1974. godine. Imao je talenat državnika i viziju razvoja Crne Gore, priča Papović.

Za Milatovićevog predsjedništva Crna Gora je dobila Univerzitet i Akademiju nauka i umjetnosti.

Brajović je bio član Milatovićevog predsjedništva i sjeća ga se kao čovjeka od kojeg se moglo dosta naučiti.

Režiser Živko Nikolić rekao je u jednom intervjuu o Milatoviću:

Bio je zanimljiv čovjek koji je na neki svoj način volio umjetnost… Veljko Milatović je Dadu (Đuriću), saznavši da se ovaj vraća iz Pariza, na aerodromu priredio veličanstven doček. Ogromne crne limuzine sa zatamnjenim staklima su išle Dadu u susret. Nijedan umjetnik do tada nije u Crnoj Gori imao takav doček. Obično su tako političari dočekivali političare.

Predsjedništvo je najprije imalo devet članova da bi se 1990. godine svelo na četiri člana. Tada je predsjednik bio Momir Bulatović a članovi: Svetozar Marović, Milica Pejanović Đurišić, Hazbo Nuhanović i dr Slobodan Vujačić.

Upravo od te godine počinju optužbe da stvarna politička moć u Crnoj Gori prelazi iz institucuja preko partije na vlasti do interesnih grupa. Na pitanje da li je osamdesetih bilo pojedinaca moćnijih od predsjednika predsjedništva, Brajović odgovara:

Nijesmo razmišljali u tim kategorijama. Trudili smo se da se biraju odgovorni timovi, a ne moćni pojedinci koji mogu sputavati demokratski rad organa. Papović objašanjava da van državnih institucija nijesu postojali centri moći jer je partija bila neumitni vladar .

Predsjednik Predsjedništa je, u najboljem slučaju, mogao dati lični pečat takvoj vlasti. Veljko Milatović je uspio u tome, a nakon njega i Veselin Đuranović. Ostali predsjednici Predsjedništva su bili više partijski činovnici nego prepoznatljivi državnici.

Predsjedništvo je zasjedalo u Podgorici, u zgradi koja je 1954. sagrađena za Izvršno vijeće. Od prije dvije godine rezidencija Predsjednika Crne Gore je na Cetinju u zgradi iz 1936. godine, nekadašnjoj filijali Državne Hipotekarne banke. Ispred zgrade dva čovjeka imaju dužnost da i danas budu smireni – par perjanika koji su dobili čast da čuvaju rezidenciju na dan predsjedničkih izbora.

TRI DANA SLAVE ZA RASTODERA I KUJOVIĆA

Najduže na mjestu predsjednika predsjedništva, osam godina, je proveo Veljko Milatović, narodni heroj, bivši predsjednik Skupštine Crne Gore i član Predsjedništva CK SKJ. Manje je poznato da su 2003. godine Rifat Rastoder i Dragan Kujović tri dana vršili dužnost predsjednika Crne Gore.

Oni su kao potpredsjednici Skupštine preuzeli dužnost od presjednika Skupštine Filipa Vujanovića koji je po Ustavu bio v.d. predsjednik Republike uoči izbora.

Vujanović je međutim bio i pobjednik tih predsjedničkih izbora, pa je morao dati ostavku u Skupštini da bi prešao na novu dužnost.

Prelazak je trajao oko 72 sata i potpredsjednici Kujović i Rastoder su odmijenili šefa.

Na dužnosti predsjednika Republike u punom mandatu bili su Momir Bulatović (1992- 1998), Milo Đukanović (1998 – 2002) i Filip Vujanović (2003-2008).

PREDSJEDNICI PREDSJEDNIŠTVA SR CRNE GORE:

Veljko Milatović (5. april 1974 – 1978, 1978 – 7. maj 1982)

Veselin Đuranović (7. maj 1982 – 7. maj 1983)

Marko Orlandić (7. maj 1983 – 7. maj 1984)

Miodrag Mišo Vlahović (7. maj 1984 – 6. maj 1985)

dr Branislav Šoškić (6. maj 1985 – 6. maj 1986)

Radivoje Brajović (6. maj 1986 – 6. maj 1988)

dr Božina Ivanović (6. maj 1988 – 13. januar 1989)

Slobodan Simović (13. januar 1989 – 17. mart 1989) vršilac dužnosti

dr Branko Kostić (17. mart 1989 – 23. decembar 1990)

mr Momir Bulatović (23. decembar 1990-1992)

SVE POČELO OD ŠEFA PARLAMENTA

Centar za demokratsku tranziciju nakon predsjedničkih izbora će publikovaće vodič kroz insituciju predsjednika, opremljen fotografijama i hronološkim prikazima.

U knjizi će biti prikazana geneza predsjedničke funkcije čiji se korijeni prepoznaju od 1946. godine kada je na vrhu vlasti bio predsjednik Narodne Skupštine.

Predsjednici Skupštine iz tog perioda Blažo Jovanović i Vidoje Žarković doživljavani su kao čelni ljudi države, a neka njihova tadašnja ovlašćenja se poklapaju sa današnjim predsjedničkim.

Vijesti