Lani su prirodoslovci otkrili oko 700 dosad nepoznatih vrsta

Globalno zatopljenje

Prošla je godina ponudila mnoga rješenja za usporavanje globalnoga zatopljivanja, ali je od toga važnije to što su definitivno poražene teorijske zamisli koje tvrde da je uzrok tom dokazanom i potencijalno katastrofalnom trendu viša sila, nekakvi kozmički ciklusi. Tim su se zamislima priklanjali oni vlastodršci koji u poskupljenju sirove nafte vide kratkoročnu konjunkturu. Na javnom planu mnogo su za osvješćivanje globalne javnosti učinili Al Gore filmom "Neugodna istina", Američka filmska akademija, koja je dokumentarac nagradila Oscarom i Nobelov komitet koji je Ala Gorea i UN-ov Međuvladin panel o klimatskim promjenama ovjenčao nagradom za mir, pa je vladarima jedino preostalo da poslušaju volju većine. To ipak ne ide lako, što je pokazala i Konferencija UN-a o klimatskim promjenama na Baliju od 3. do 15. prosinca. Skup je produljen za jedan dan da bi se SAD-u, koji je uporno odbijao suglasiti se s ostatkom svijeta, dala prilika da ublaži blamažu koju je vodstvo te zemlje priredilo u prethodnim danima. Kompromis na koji su Amerikanci pristali pregovore o planovima i kvotama smanjenja ispuštanja ugljikova dioksida protegao je na sljedeću godinu, ali to je krajnji rok.

Kloniranje i matične stanice

Dr. Ian Wilmut, šef projekta u škotskom Institutu Roslin, kojim je 1996. kloniran prvi sisavac, ovca Dolly, pošteno priznaje da je njegova metoda kloniranja – iako pionirski doseg – za medicinu pogrešan put. Umjesto skupog i moralno problematičnog načina uzimanja matičnih stanica, on se založio za metodu, vijest o kojoj je u prosincu obišla svijet, iz čak tri znanstvena izvora: u koktelu kemikalija stanice kožnoga tkiva promeću se u stanice koje su po svojim osobinama isto što i matične stanice. Kad je pojedinac sam sebi donor, neće biti odbacivanja tkiva. Pseudomatične stanice izrast će u srčane zaliske ili živčane stanice koje se u živih organizama dosad nisu mogle samoobnavljati. Velika nada za ljude kojima je to jedina zdravstvena potreba. Pisci znanstvene fantastike ipak još mogu maštati o Highlanderima, ljudima s vječnim životom, jer će ljude "popravljene vlastitim rezervnim dijelovima" ipak sustizati genetički kraj, kad brzina zatajivanja životnih funkcija bude veća od brzine kojom se tijelo popravlja. Nada postoji, slijedi mukotrpno razrađivanje kliničkih postupaka liječenja.

Školjka i poučak o dugovječnosti

U listopadu je znanstveni tim sa Sveučilišta Bangor na sjeveru Walesa objavio da su došli u posjed najstarijeg živog organizma, školjke islandske arktičke ciprine kojoj je određena starost između 405 i 410 godina. Pravu korist od tog kuriozitetnog otkrića tek treba istražiti: kakvi su to mehanizmi kojim se ta vrsta brani od starenja. Školjkaš je već prilično složen organizam, spolno se razmnožava, a ipak joj biološki sat kuca znatno sporije. Otkrije li se kako joj to uspijeva te mogu li nekim agensima tkiva u ljudskom tijelu navesti da na sličan način sporije propadaju, produljit će se ljudski život. Filozofi će se upitati: a zašto? Zato što je napredak ljudske vrste utemeljen na inteligenciji i iskustvu pojedinca. Je li očuvanje ljudske vrste u brojnosti mladih jedinki kojima život brzo završi ili je perspektiva u produljenju životnih funkcija obogaćenih nadograđenim iskustvom – to je pitanje za filozofe. 

Bakterija Conan

Hrvatska je znanost proljetos imala blistavi trenutak kada su dr. Ksenija Zahradka s Instituta Ruđera Boškovića u Zagrebu i dr. Miroslav Radman s Mediteranskog instituta za istraživanje života u Splitu proučili mehanizam po kojemu se neugledna bakterija Deinoccocus radiodurans, koja u prirodi nezapaženo živi u slonovu izmetu, vraća u život i kad joj se radioaktivnošću uništi čak 75 posto genskog materijala. Nekim čudnim biološkim kompjutorom ona nepogrešivo točno oštećeni gen dopuni nedostajućim nizovima pozivajući se na gensku rezervu koju ima u stanici. Izvještavali smo o uzbuđenju znanstvenika nad čudesnim trenutkom "tišine" u kojemu se na molekularnoj razini uspoređuju nedostajući dijelovi lanca gena te, kad je ta kalkulacija dovršena, bakterija koja podsjeća na neuništivog Conana Barbarina počne obnavljati oštećenja i vraća se iz smrti u život!

Soljačićev prijenos

Nikola Tesla u patentima 0,645,576 i 0,649,621 opisivao je efikasan bežični prijenos energije, a znanstvenici su je uspijevali s pomoću mikrovalova čak i prenijeti, ali ničiji uspjeh nije kao onaj proljetos fizičara dr. Miroslava Soljačića s MIT-a, koji je na dva metra uspio prenijeti energiju sa samo 40-postotnim gubitkom, toliko razveselio znanstvenu javnost. Vrijeme kad za prijenos energije neće biti potrebno graditi skupu infrastrukturu, što je čini skupom više nego cijena gradnje i održavanja energetskih postrojenja, polako dolazi. No, jasno je da perspektiva nije i daljnje trošenje nafte i ugljena. Nedavno objavljeni podaci govore da samo u energiji vjetra SAD ima potencijala da tisuću puta zadovolji svoje današnje potrebe!

Tko smo?

Znanstveni prodori o čovjekovim precima napravljeni su ove godine u Turkani u Keniji i Dmanisiju u Gruziji. Posebno je zanimljiv napredak u proučavanju čovjeka iz Dmanisija, otkriće gruzijskog paleontologa dr. Davida Lordkipanidzea, koji je pronašao ostatke stare 1,8 milijuna godina oblika predčovjeka koji povezuje afričke hominide s kasnijim varijacijama, koje su se odvojeno i različitim razvojnim putovima razvijale u Europi i Aziji. Ove godine otkriveni su, osim fosila donje čeljusti, koja se najdulje održi, i lubanje, dijelovi kostiju udova Homo georgicusa. Nalaz je silno iznenadio paleontologe jer se vjerovalo da se hominid na razmeđu kontinenata prilično oprostio od svojih afričkih korijena i držao se tla. Savijene butne kosti, potkoljenice i fibule te kosti stopala svjedoče da je gruzijski predak bio ne odviše inteligentno biće, prilično plašljivo i da se od predatora skrivalo vješto se penjući na drveće. Onako usput, u Dmanisiju su još otkriveni fosili davnih sisavaca, dalekog rođaka okapija, životinje slične žirafi kratkoga vrata, i stephanoriusa, lake vrste nosoroga. Ti sisavci još nisu bili plijen čovjekolikog lovca, nego pradavnih mačaka, od kojih se skrivao i sam gruzijski homo.

Kako je uništena Venera

Europski astronomi, astrofizičari i astrometeorolozi očarani su rezultatima rada i novim spoznajama koje je u prvih 500 dana znanstvenim činjenicama u orbiti oko Venere poslala sonda Europske svemirske agencije Venus Express. Ova razmjerno jeftina misija, koja se temelji na već proizvedenim instrumentima u cjelogodišnjem ciklusu Zemlji najbližeg i najsličnijeg planeta, pratila je ponajprije plinski omotač planeta odgonetajući zašto su dva slična planeta imala toliko različite sudbine. Proučavajući triput deblju Venerinu atmosferu, zaključeno je da je glavnina njena sastava ugljikov dioksid, glavni krivac za dnevne temperature koje na površini dosežu i 400 stupnjeva. Iako se Venera sporo okreće oko sebe – oko svoje osi okrene se sporije nego što za 500 dana obiđe Sunce – u njenoj atmosferi, triput debljoj od Zemljine, Sunčev je vjetar izbio atome vodika i kisika u svemir pa je planet ostao bez vode, a vjetar divlja brzinom i do 400 kilometara na sat. Usto, paraju je munje, a po vulkanskom tlu padaju kiše sumporne kiseline.

Mnogo nepoznatih vrsta

Samo ove godine prirodoslovci su otkrili oko 700 dosad nepoznatih vrsta. Ono što ne znamo da postoji, ne znamo ni da je prestalo postojati, a također ni ulogu u našem opstanku, a to je već jako opasna igra. Tako časopis Nature u svibnju objavljuje o otkriću spužve mesožderke koja u Weddelovu moru uz Antarktiku živi na dubinama od 700 do 6000 metara. Tamo je otkriven i daleki srodnik pauka, čiji mužjak (na slici) marljivo nosi jajašca s podmlatkom. Samo u izoliranom području Surinama otkrivene su 24 nove vrste, a zapravo stare, o kojima se ništa nije znalo. Čudni su načini otkrivanja: u rudnicima boksita na Surinamu tako je otkriveno čak 12 novih vrsta kukaca balegara. Kod Goe su ronioci otkrili beznogog vodozemca, a paleontolozi su na smeću u selu sjevernog Tajlanda otkrili koščice štakorske vjeverice za koju se vjerovalo da je izumrla prije 150 tisuća godina, a prodaje se na tržnici – kao hrana. Međutim, uz stotine i tisuće izgubljenih vrsta prošle godine, gubitak jedne posebno je bolan: više nema nijednog primjerka pliskavice, slatkovodnog dupina iz kineske velerijeke Yangtze. Toj je inteligentnoj životinji posljednji udarac zadala kineska velebrana Tri klanca te joj ograničavanjem kretanja, uz otrove i buku, zadala posljednji udarac.

Dati ribu ili udicu

Kada je u siječnju 2005. bivši karizmatični direktor MIT-ova Media Labsa Nicholas Negroponte na svjetskom ekonomskom forumu u Davosu državnicima i svjetskim poslovnim mogulima predstavio projekt "Jedan laptop svakom djetetu" te najavio da se, kad počne proizvodnja od nekoliko desetaka milijuna primjeraka, očekuje da ima cijenu od sto dolara – doživio je opće zgražanje. Zamisao je bila da se masovnom proizvodnjom, zajedničkim naporom najboljih inženjera, programera i velikih proizvođača, omogući da se djeci trećega svijeta masovno daruju računala sposobna raditi i tamo gdje nema struje te još komunicirati, zamjerali su mu što "daruje igračku umjesto tona riže", a navodno je i sam Bill Gates nezadovoljstvo izrazio rečenicom: "Kako računalo i sve u njemu može stajati toliko koliko stoji sama najjeftinija inačica operativnog sustava?" Negroponte je morao objašnjavati da je to "davanje udice, a ne ribe" te da je to obrazovni, a ne informatički projekt. Od 2001. godine s prototipovima se eksperimentira u Kambodži, a od ove godine ono ulazi u masovnu proizvodnju i podjelu. Prvi je veliki kupac Brazil, a ove godine laptopi su isporučeni u Peru i Urugvaj. Među 18 dosad najavljenih zemalja naručitelja, i dvije su razmjerno bogate zemlje: Grčka i SAD. Projekt je malo zapeo u realizaciji zbog nedostatka novca, pa je udovoljeno pojedincima u bogatim zemljama da primamljivo računalo kupe sebi, i to tako da svaka kupnja "daruje" još jedno računalo u siromašnim zemljama. Mi smo odmah pitali ministra Primorca zna li za projekt, a on je obećao da će nekoliko primjeraka uzeti na testiranje. Možda bi o tome mogao doznati nešto više od mladog Zagrepčanina Ivana Krstića, koji je direktor za sistemsku sigurnost toga projekta, a čiji je rad na tom projektu pobrao ovacije među kompjutorašima svuda gdje je javno nastupio.

Pernata zmija

Ako ste na Božić jeli purana, tada ste konzumirali najbližeg živućeg srodnika nekadašnjih dinosaura. Dakako, manjina je jela još bližega srodnika – noja. Iako je jasno da se evolucijski ptice nadovezuju na gmazove, a davni arheopteriks, gušter s perjem koji je letio elegantno kao kokoš, činilo se da je prijelazni oblik, pokazuje se da se u pragmazova perje nije razvilo radi letenja, nego se u njih perje razvilo prije nego su se vinuli u zrak. Postalo je jasno da su perjem bili prekriveni čak i karizmatični velociraptori, po čemu su slike iz filmova Jurski park, ma koliko bile fotorealistične – znanstveno netočne. Ovogodišnje otkriće u kineskoj pokrajini Unutrašnja Mongolija gigantoraptora, dvonožnog pernatog dinosaura visokog pet metara, kojemu su se kosti glave razvile u prilično izrazit kljun, ponovno govori da činjenice mijenjaju "samorazumljive prijelazne oblike" koje znanost izmašta ako nema činjenice o obliku koji nedostaje. 

Večernji list