Tajne manipulacija srpskih političara

by | dec 9, 2007 | Drugi pišu | 0 comments

Nastoje da pridobiju poverenje mase i ojačaju svoju poziciju, ali i da umanje značaj i status političkog protivnika. Srpski političari spinuju na svakom koraku

Piše: Biljana Bojić

Politički protivnici tvrdili su da je nagrada kupljena. A, kada bi slušali ljude iz njegovog najbližeg okruženja pomislili bi da je reč o novom Albertu Ajnštajnu. Ministar ekonomije Mlađan Dinkić jeste dobio nagradu za „ministra finansija 2006." u Vašingtonu, to je činjenica, a priče o genijalnosti i potkupljivanju bile su deo igre onih, koji su na njegov račun hteli da pridobiju političke poene. I to se zove spinovanje. Narodski rečeno muljanje i falširanje, a ekspertski – manipulacija u političkoj komunikaciji. I toga već godinama ima kol'ko hoćeš.

Ako je za utehu, ne rade to samo naši političari. Nimalo nije bilo slučajno kad je britanski diplomata Džon Sojers baš u Prištini prošle godine izjavio da je Kontakt grupa odlučila da Kosovo dobije nezavisnost. Zadatak je bio da se javnost pripremi na takvo rešenje. Slučajno nije bilo ni kad se karikatura o proroku Muhamedu pojavila pred sednicu Saveta bezbednosti, gde je trebalo da se odluči na koji način „disciplinovati" Iran. Tim pričama puštena je buva u javnost kako bi se građani opredelili za stranu koja planerima budućnosti odgovara. Tipični primeri spinovanja.

Lansiranje priča

Poenta spinovanja jeste da se nečiji ugled naruši ili da se makar o ugledu diskutuje. Oni koji slušaju takve informacije tretiraju se kao žrtva uspešnosti manipulacija. Inteligentni na to teže nasedaju, pa se svesnim lansiranjem nafilovanih priča zato bave profesionalci – takozvani spin doktori. Dok na Zapadu postoje firme, koje imaju javni budžet pa javnost zna za koga lobiraju i spinuju u britanskom parlamentu ili američkom kongresu, u Srbiji pitanje lobiranja nema zakonski okvir. Shvata se u pežorativnom smislu, povezuje s mitom i korupcijom.

Spinovanje na srpski način

  • Oliver Dulić izneo je ideju o građenju tunela ispod Skupštine. Politički protivnici su jedva dočekali da kažu kako bi predsednik skupštine pre da kopa kanal, nego da donosi zakone.
  • Dok je Komisija za sukob interesa saopštila da Božidar Delić nema sukoba interesa, radikali su mu nadenuli nadimak Vojvoda od Meridijana aludirajući na njegov vlasnički udeo od 11 neprijavljenih miliona evra u Meridijan banci.
  • Na imanju ministra za infrastrukturu Velimira Ilića pretučen je novinar. Ministar je izjavio kako novinari siluju njegove ovce. Spinovanjem je pažnju javnosti preusmerio sa pretučenog novinara na „jadne" ovce.
  • Susret Borisa Tadića i HaŠima Tačija na aerodromu neki su pokušali da prikažu kao politički skandal. Suludo je pomisliti da predsednik radi protiv sopstvene države. Iako nije isključeno, taj slučaj bio bi jako naivan. Stručnjaci kažu „plitak pokušaj političkog spinovanja".
  • Medijske kampanje u kreiranju lika Ružice Đinđić, koji suštinski izostaje. Ona se smeši, maše stranačkim listićem ili zastavicom, ali drugi objašnjavaju u njeno ime. Javnost je pred prošle izbore danima spinovana o njenom „predomišljanju" pa „odustajanju" od nekih državnih funkcija.
  • Afera „Mobtel". Bogoljub Karić sebe je predstavljao kao političku žrtvu, nije priznavao da je opljačkao državni kapital u „Mobtelu" za šta ga je optuživala Vlada, koja je, pak, skrivala činjenicu da on jeste bio značajan politički činilac. Na predsedničkim izborima 2004. bio je treći, iza Tadića i Nikolića. Svako koristi onu informaciju koja ide u njegovu korist.
  • Dosetka je uspešan metod spina. Kako bi ga diskreditovao, Vojislav Šešelj je plasirao priču da je Dragoljub Mićunović jahao popa.

Zato se u Srbiji organizovanim spinovanjem ne bave marketinški timovi koji bi precizno osmišljali strategiju političkih kampanja, poput one u Americi koja je od Buša napravila spasioca od terorizma i one u Rusiji koja je od Putina napravila šerifa koji se obračunava s korupcijom. Ni Bil Klinton nije ostao bez predsedničke fotelje u Beloj kući jer su njegovi spin doktori preusmerili priču sa seksa na vojnu intervenciju u SFRJ i Iraku po principu „pusti laprdanje te Monike, ljudi ratuju".

Spinovanje u Srbiji nije diskretno i profesionalno, nego potreba da se protivnik grubo oblati u sklopu dnevno političke borbe. Afere iskaču stihijski i često se ne zna ko pije, a ko plaća. Spinuje se na svakom koraku. S manjim ili većim talentom političari uspevaju od muve da naprave magarca ili od slona mrava.

Direktor marketinške agencije „Pragma" Cvijetin Milivojević potvrđuje da stranke koriste sve kanale informisanja, od saopštenja do neformalnog kontakta, za spinovanje.

– Ništa ne rade i onda sazivaju konferencije i iz malog mozga izvlače banalne komentare o tzv. gorućim državnim pitanjima. Tako partije u javnosti stvaraju privid da se ubijaju od posla – navodi Milivojević školski primer spina.

Dok jedni skreću pažnju sa sebe govoreći o visini šećera u krvi političkog konkurenata, drugi pokušavaju pozitivnim imidžom da poprave loš identitet. Daju tabloidima fotografije s egzotičnih putovanja, prijema samo za odabrane i prepričavaju svoje ljubavne priče.

Bujna mašta

Za dobrog spinera potrebna je bujna mašta, dobra retorika i jasno definisana meta, tj. ko se gađa. Spin se uči upoznavanjem zanata (zlo) upotrebe medija, političke komunikacije i marketinga, ali nije zanemarljiv ni prirodni dar za „filovanje".

Majstor spinovanja… Tomislav Nikolić je posle 15 godina bavljenja politikom postao doktor manipulacije

Ko su spin doktori?

Spin doktor je američki izum uveden u upotrebu 80-ih godina. Kovanica je uzeta iz sportske terminologije. U bejzbolu podrazumeva tzv. odrezanu loptu koja treba da prevari onoga kome je upućena. Najpoznatiji spin doktor u svetu je Alister Kembel, bivši medijski savetnik britanskog premijera Tonija Blera, koji je montirao izveštaje o nuklearnom naoružanju Iraka posle kojih je usledila vojna intervencija na tu zemlju. Kada je BBC raskrinkao Kembelovu laž, majstor spina je pokušao da se izvuče upirući prst u naučnika Dejvida Kelija. Keli se ubio ne mogavši da se izbori sa pritiskom, a Bler je zvanično otpustio Kembela.

Uspešan u spinovanju je i Velimir Ilić koji se hvalospevima o hiljadama kilometara izgrađenog puta i „brigom" o ovcama nametnuo ruralnom, šumadijskom biraču. Ništa manje talentovan od svog koalicionog kolege nije ni Mlađan Dinkić koji je sebe učinio značajnim igračem u resoru finansija.

Stručnjaci tvrde da su građani Srbije umorni od spinovanja. Sve manje prate velike priče o ličnostima, okrenuti su standardu. Očekuju rezultate, ne interesuje ih ko ima švalerku, a ko nije završio fakultet. Kad god su pored činjenica teške kvalifikacije na ličnoj osnovi, dometi spina su ograničeni. Ne postiže se željeni efekat, spin se kao bumerang, po logici društvenog života, vraća onom ko ga je započeo.

– Kada je došao iz Kragijevca, Toma Nikolić ništa nije znao o javnom nastupu, a 15 godina kasnije jedan je od najjačih spin doktora u Srbiji – kaže Milivojević i dodaje da je Nikolićev lider Vojislav Šešelj od „one man show partije" napravio jaku stranku.

Doktor politikologije Neven Cvetićanin sa Instituta društvenih nauka smatra da je najtalentovaniji spiner Nikolićev partijski drug Aleksandar Vučić. Vučić je čak jednom otvoreno priznao da se „ponekad služi spinovanjem". Poslovično skroman, rekao je da nije preterano uspešan.

– Neki poslanici SRS-a uzeli su ogromne pare iz Skupštine za navodne troškove. Ostali im nisu mogli ništa, radikali su nadgovorili kontraprimerima – navodi Cvetićanin primer dvosmernog spina.

Stranke s dobrom partijskom infrastrukturom imaju departmane koji se bave spinom. Tako je DSS s podrškom od osam odsto u biračkom telu uspela da zadrži bitne poluge vlasti i stranku učini ako ne poželjnim, onda najmanje neprihvatljivim koalicionim partnerom. Učenjem stranačkih aktivista veštini komunikacije DS je od male stranke 5. oktobra postala jedna od najvećih.

Press

0 Comments

Submit a Comment