Pismo istraživača kršenja ljudskih prava Aleksandra Saše Zekovića  poslaniku DPS Husniji Šaboviću

Poštovani gospodine Šaboviću,

obradovala me je vijest da ste, u samoj zgradi Skupštine, održali samostalnu konferenciju za novinare. Smatram da ste na taj način otvorili sasvim novu praksu u radu crnogorskog državnog parlamenta i poslanika i doprinijeli snaženju individualne vidljivosti poslanika u društvu.

Istina može se postaviti pitanje zašto konferenciju ne organizujete u Upravi za šume ili partiji čiji ste član i da li se na taj način zloupotrebljava Skupština za privatne svrhe poslanika koji nije okrivljen za djelo na temelju parlamentarnog rada.

Moje obraćanje nije u funkciji Vaše odbrane ili osude u svjetlu krivične prijave zbog korupcije koju je protiv Vas podnijela policija.

Smatram da ste na jučerašnjoj konferenciji iznijeli nekoliko ocjena koje su na određeni način djelimično bliske mojim stajalištima o mogućem (zlo)upotrebljavanju policijskog servisa i resursa u svrhe ideološkog, partijskog, ekonomskog i disciplinovanja povodom služenja interesima pojedinim centrima moći.

Značajna je Vaša izjava povodom konketnog slučaja "Ovo je jedan u nizu kontinuiranih partijskih, političkih i nacionalnih montiranih procesa koji se vode protiv mene".

Vi kao poslanik imate dodatnu odgovornost da javnost cjelovito informišete o detaljima ovih vaših navoda i licima na koje sumnjate, ali i posebno da pružite dokaze ili makar dodate informacije koje su Vas motivisale da na ovaj način označite postupak koji se vodi protiv Vas.

Vaš slučaj je usko povezan sa torturom nad kosovskim građanima pa vjerujem da ćete i tom pitanju posvetiti punu pažnju.

Građani Muriqi Ismet i Lajqi Sali, iz sela Trebović, opština Peć kazali su da su ih nekoliko inspektora tukli ne da priznaju da su bespravno sjekli šumu, zbog čega su bili privedeni, već da priznaju da potplaćuju Vas lično i Vaše saradnike.

Ismet Muriqi ispričao mi je sljedeće:

Čim sam ušao počeli su da me vrijeđaju. Vikali su nam mene. Unosili u lice. Neprestano pričali „Pričaj. Čuješ li, pričaj". Rekao sam sve što znam. Tražio je da kažem kome smo dali pare i kako to da mi iz druge države dolazimo ovđe da radimo. Rekao sam da imamo ugovor našto je on odgovorio da je njemu sto pun takvih ugovora i da ga to uopšte ne interesuje. Pitao me je da li poznajemo direktora, šumara i ostale koji rade u Upravi za šume. Potvrdno sam odgovorio jer odavno radim u ovom kraju. Tražio je da priznamo koliko smo ih potplatili. Inspektor Dević je rekao je da on dobro zna šta radi direktor Husnija Šabović. Raspitivao se i za moje poznanstvo sa Ganijom Jasavićem, Ademom Pupovićem,  i Miomirom Jokićem. Pitao je za razloge, zašto sjedimo zajedno u kafani i pričamo. I koga tačno potplaćujem u upravi šuma. Ponovio sam više puta da nikome ništa nijesam dao i da sam posao pošteno dobuo na tenderu zato što sam i dao najbolju cijenu. Tvrdio je da lažem i da ću progovoriti. Inspektor (Željko) Dević me je jednom ošamario dok sam sjedio. Takođe me je udario, više puta, nogama po koljenima.  Vratili su me na prijavnicu. Naredili su da izvadimo sve što imamo iz džepova i rašniramo obuću.  Kazali su da ćemo biti zadržani. Dozvolili su da se javimo svojim familijama. Sveli su nas u podrum. Tamo je bilo užasno smrdljivo. Vidljivi su i tragovi od nužde i otpaci hrane… Poslije par minuta Bojović je ponovo nastavio sa istim pitanjima. Kako mu nijesam mogao dati odgovore koje je on želio nastavio je da me šamara i udara nogama svuđe po tijelu. To je trajalo do deset sati uveče. Vratili su me u podrum. Nijesam imao đe spavati. Tu su samo neke daske i jedno ćebe koje užasno smrdi, kao da je iz jame. U neđelju ujutro, inspektori Dević i Nebojša su nastavili sa ispitivanjem. Tvrdili su da i ja moram sve priznati kao što su i ostali učinjeli. Dević me je tukao lenjirom po glavi. Psovao mi je majku nekoliko puta. Ponovio sam da nemam što priznati kao i da nikome ništa nisam dao (milsi na novac). Rekao je da će nas povesti u Bijelo Polje u zatvor i da će nas tamo predati pederima i narkomanima da nas srede. Rekao sam „Ubijte me, radite što god hoćete, ali nemam što da priznam". Oko 2 sata popodne dali su nam da potpišemo neki papir. Izveli su nas iz zatvora i redom smo uzeli svoje stvari.

Mediji su prenijeli informaciju o navodnoj torturi kao i kazivanja žrtava torture u kojima se i Vi pominjete. Žao mi je što tada nijeste reagovali i stali u zaštitu građana i na taj način doprinijeli poštovanju i zaštiti ljudskih i manjinskih prava u Crnoj Gori.

Nezavisno od svega molim Vas da razmotrite mogućnost da kao poslanik Skupštine, kroz budući rad, značajniju pažnju posvetite sljedećim pitanjima:

–        iskorijenjivanju prakse pojedinih službenika policije da iskaze i priznanja od građana pribavljaju iznudom i torturom,

–        razmatranju djelotvornosti i opravdanosti ispoljenih metoda u otkrivanju korupcije

–        svim aspektima i konkretnim slučajevima zloupotreba policije

–        efektima rada Uprave policije

–        značajnijem upoznavanju javnosti od strane UP sa primjerima prekoračenja ovlašćenja i zlouptrebama službenog položaja od strane službenika policije

–        iskorijenjivanju etničke distance i predrasuda, kod pojedinih službenika policije, prilikom preduzimanja službenih mjera i radnji pre4ma licima koja pripadaju manjinama

–        afirmisanju značaja edukacije službenika policije o ljudskim pravima i poštovanju svih različitosti i u tom kontekstu posebno spriječavanja pojava homofobije i dovođenja seksualne orijentacije u negativan kontekst kao i da se građanima, lišenim slobode, od strane službenih lica u tom kontekstu prijeti.

Na kraju ohrabrujem Vas da se odreknete poslaničkog imuniteta i na taj način doprinesete da se postupak protiv Vas okonča na sudu u skladu sa Zakonom.

S’ poštovanjem i zahvalnošću

Aleksandar Saša Zeković
Istraživač kršenja ljudskih prava