Berlinski zid je pao, međutim, danas novi zidovi i ograde dijele susjedne države i područja od Meksika, preko Maroka i Jeruzalema do Saudijske Arabije, Iraka, Indije do Malezije na istoku, ne računajući Kineski zid, koji, srećom, još služi u turističke svrhe

Piše: Marinko Bobanović/Vjesnik

Odjeci poruke o rušenju svih zidova, koju su svjetski čelnici poslali s ruševina Berlinskog zida 1989. godine čime je označeno rušenje "željezne zavjese" i kraj dugogodišnje podjele Europe i Njemačke, danas kao da se više ne čuju. Prednosti koje je rušenjem zida dobila Europa – jedinstveno tržište i otvoren put prema globalnoj velesili – na žalost, nisu univerzalan model u današnjem svijetu, koji kao da ne može opstati bez novih podjela. Globalizacija pod geslom zbližavanja ljudi, popraćena ubrzanim razvojem komunikacijske tehnologije i zbližavanja donijela je i jedan suprotan trend – izgradnju novih ograda, prepreka, jaraka – opremljenih najsuvremenijom tehnologijom za praćenje kretanja ljudi i roba – opremom za noćno promatranje, rendgenima, helikopterima, kamerama osjetljivim na toplinu….

Berlinski zid je pao, međutim, danas novi zidovi i ograde dijele susjedne države i područja od Meksika, preko Maroka i Jeruzalema do Saudijske Arabije, Iraka, Indije do Malezije na istoku, ne računajući Kineski zid, koji, srećom, još služi u turističke svrhe. Svrha im je zaustavljati najezdu gladnih useljenika željnih boljeg života, teroriste, krijumčare ili zaustave osvajače.

Riječ je o globalnoj pošasti i sve češćoj mjeri u potrazi za rješenjem međudržavnih problema. Posljednji je sagradila američka vojska podigavši zid od betonskih blokova, visokih oko četiri metra i dugim oko 3,5 kilometara radi razdvajanja zaraćenih sunitskih i šijitskih područja u dijelu Bagdada ne bi li time spriječili opasne bombaške napade u kojima najčešće strada velik broj nevinih civila. Zid je izazvao prosvjede u obje zajednice, a šijitski vođa Moqtada al Sadr nazvao ga je rasističkim.

Među graditeljima zidova našao se i SAD – najveći zagovornik globalizacije i slobodnog protoka roba i ljudi i zemlja koja je pridonijela rušenju Berlinskog zida prije 17 godina i to gradnjom dugačkog zida na južnoj granici prema Meksiku ustuknuvši pred prijetnjama i zahtjevima zagovornika gesla »dobre ograde stvaraju dobre susjede«.

U skladu s novim zakonom o sigurnosnoj ogradi donesenim 2006. SAD planira podići 1100 kilometara dugu dvostruku ogradu duž 3000 kilometara duge granice s Meksikom kako bi spriječili masovne ilegalne prelaske Meksikanaca u potrazi za boljim životom u SAD-u. Zid u Tijuani trebao bi zaustaviti "jurišne upade" skupina koje broje i po 50 ilegalaca. Kada je brojka dosegnula i do 130.000 ilegalnih useljenika na godinu, Washington se više nije mogao oduprijeti zahtjevima protuuseljeničkih skupina koje su tvrdile da useljenici ugrožavaju sigurnost zemlje.

Odluka o gradnji ograde izazvala je oštre prosvjede u Meksiku kao i u cijeloj Latinskoj Americi koja ovu američku odluku smatra suprotnom filozofiji koju je ispred Brandenburških vrata dvije godine prije pada Zida promovirao bivši američki predsjednik Ronald Reagan – "otvorite ova vrata – … srušite ovaj zid".

Danas u svijetu ima ili se planira izgraditi 12 zidova različitih namjena. Jedna od najmanje poznatih, ali zato jedna od najduljih graničnih prepreka modernog doba, sagrađena je u Maroku osamdesetih godina 20. stoljeća s ciljem sprječavanja upada pobunjenika iz pokreta Polisario koji se bore za nezavisnost Zapadne Sahare. Sastoji se od niza zidova visokih do tri metra u dužini od 2700 kilometara! Zid, okružen minskim poljima i bodljikavom žicom danas čuva oko 200.000 marokanskih vojnika.

Zid koji je izazvao burna reagiranja diljem sagradio je Izrael kako bi razgraničio arapski dio Jeruzalema od Zapadne obale opravdavajući to kao mjeru protiv samoubilačkih napada palestinskih bombaša samoubojica. Zid je gotovo dvostruko dulji od međunarodno priznatih granica Izraela i proteže se na način da veći dio židovskih naselja na Zapadnoj obali čini dijelom Izraela. Za Palestince, zid je označavao teritorijalne aspiracije Izraela, a protive mu se i kritičari unutar Izraela koji odbijaju okupaciju Zapadne obale. Osudio ga je i bivši američki predsjednik Jimmy Carter nazvavši ga "zidom apartheida".

Iako su arapske zemlje gotovo jednodušno osudile Izrael zbog gradnje zida, neke same nisu imune na gradnje vlastitih. Saudijska Arabija, primjerice, započela je projekt gradnje 885 kilometara duge tehnološki sofisticirane ograde – uključujući senzore za noćno promatranje, softver za prepoznavanje lica, bodljikavu žicu – kako bi zapečatila granicu prema Iraku.

Projekt će stajati nekoliko milijardi dolara, a cilj mu je spriječiti prelijevanje nestabilnosti iz susjednog Iraka u Saudijsku Arabiju. Gradnju druge ograde od naftovodnih cijevi punjenih betonom na granici prema Jemenu Saudijska Arabija zaustavila je nakon prosvjeda jemenskih vlasti prije tri godine.

Drugi irački susjed, Kuvajt, također je zapečatio granicu elektrificiranom ogradom, umjetnim čistinama i tri metra dubokim jarcima koji se protežu 217 km. U tijeku su opsežni radovi za kontrolu kretanja između Indije i Pakistana, Indije i Bangladeša i Pakistana i Afganistana.

Vjesnik