![\"Momir](\"http://www.pcnen.com/images/cg/trojka2.jpg\")
Danas se navršava 18 godina od takozvane "antibirokratske revolucije" i smjene komunističke vlasti u Crnoj Gori.
Na završnom mitingu 11. januara 1989. godine, ispred Skupštine Crne Gore, zatražene su ostavke tadašnjeg državnog rukovodstva i predsjedništva Saveza komunista Crne Gore, dok je ondašnje Izvršno vijeće ostavku podnijelo ranije.
Mitinzi u Crnoj Gori koji su prethodili smjeni vlasti počeli su 20. avgusta 1988. godine, skupom u Podgorici, u znak podrške Srbima i Crnogorcima na Kosovu. Takvi mitinzi kasnije su održani u još nekim mjestima u Crnoj Gori, a od "mitinga gladnih" u Nikšiću, u septembru 1988. godine, populistički skupovi sve više su poprimali karakter socijalnih protesta.
Po odlasku prethodnika, vlast je preuzela garnitura veoma mladih političara, koji su nastupali sa obećanjima da je dovoljno da ode staro rukovodstvo i da će, samim tim, narodu biti bolje.
Novi lideri, medijski promovisani kao "mladi, lijepi i pametni", bili su Momir Bulatović, Milo Djukanović i Svetozar Marović, Ljubiša Stanković, Srdjan Darmanović, Predrag Bulatović i drugi koji su se kasnije afirmisali kao političari ili na drugim poslovima.
Momir Bulatović povukao se prije nekoliko godina iz politike, a Djukanović i Marović prošle jeseni su saopštili da se povlače sa ključnih državnih funkcija.
Predrag Bulatović, takodje, od novembra 2006. godne više nije predsjednik Socijalističke narodne partije, Stanković je sada rektor Univerziteta Crne Gore, a Darmanović dekan Fakulteta političkih nauka.
Prvi višestranački izbori u Crnoj Gori, poslije smjene komunističke vlasti, održani su u decembru 1990. godine. Na tim izborima učestvovao je Savez komunista Crne Gore, koji je 1991. godine promijenio ime u Demokratska partija socijalista.
Ta partija je od tada do danas stalno na vlasti u Crnoj Gori, uglavnom samostalno, a samo u nekoliko navrata u koaliciji sa drugim političkim strankama.
Takozvana antibirokratska revolucija u Crnoj Gori počela je, a i vlast poslije nje dugo se održavala na ideji očuvanja Jugoslavije, ali je glavni rezultat ipak bio izglasavanje državne samostalnosti Crne Gore, na referendumu 21. maja 2006. godine.
Sve do 1997. godine, glavna opozicija crnogorskoj vlasti bile su one stranke koje su se zalagale za nezavisnu Crnu Goru. Tada je došlo do rascjepa u vladajućem DPS-u, a lideri te stranke Momir Bulatović i Milo Djukanović postali su nepomirljivi politički rivali.
Beta
Zanimljivo da su Niksicani tad organizovali “miting gladnih” a sad cute. A jadniji i gladniji su no ikad.
Nijesu imali gaca na prkno a sad su naki kapitalisti .
mislim da je 18 vrlo lijep broj.. i da bi sasvim lagano mogli napraviti neku vrstu reprize. ako ne i drasticniju i radikalniju. samo sto ce se preskociti onaj dio “miting podrske” nego ce direktno ici socijalni protesti. Hvala im na drzavi u svakom slucaju, ali sto je mnogo – dosta je!
Vesna Medenica treba da ide u Haski Tribunal.
Ona je bila dobrovoljac u Dubrovniku.
Državna tužiteljica Crne Gore Vesna Medenica bila dobrovoljno na Dubrovačkom ratišu, tvrdi Jevrem Brković, poznati crnogorski književnik, u intervuju za splitski nedjeljnik Feral Tribune.
OVO JE ISTINA…
Sto reci a da vec nije receno za ovih poslednjih 18 godina? Umjesto bilo kakvog komentara upucujem svakoga da jos jednom pogleda sliku nase “triade” pored naslova ovog teksta.
Da nije istina bilo bi komično. Čobani su za 18. godina dobro podšišali ovce i danas su bogati čobani (still chobani!)
vidji Milasu majcu versace a sveto obuka onu sa slovenske plaze a ovaj mrco od momira kupijo je tada ovaj komplet kolko ga je platijo za ime boga
Kakva TROJKA “velicanstvenih”? Onaj prvi na slici, da nema brkova i da nije lijevu ruku stavio u dzep, pomislio bih, kako je lijepa ova djevojcica. Fino se ponasa, stisnula svoje nozice jednu uz drugu. Onaj CENTARFOR u sredinu, prava muskarcina, ponosan na sebe i okolinu. Takav nam je i trebao. Za onoga treceg, nemam mnogo podataka. On se izgleda nije bavio politikom, jer je znao da je Ona, ta politika, velika KURVA.
Svi su zivi i zdravi. Prezivjese sve revolucije i ratove na Balkanu. Sva trojica su dobri plivaci, posebno se dobro snalaze kad plivaju u “mutne balkanske vode”. Neka su nam srecni i veseli. Takvi su nam potrebni i danas, ovoga januara, 2007 godine.