![\"](\"http://www.pcnen.com/images/ostalo/finansije.jpg\")
Skoro četvrtina od ukupnog broja preduzeća u Crnoj Gori nije dostavila finansijske izvještaje za 2005. godinu, iako su to bili obavezni da urade do 31. marta lani, prenijeli su mediji, pozivajući se na podatke Privrednog suda u Podgorici.
Predsjednik tog suda Dragan Rakočević je rekao, u intervju agenciji Mina-business, da finansijske izvještaje, odnosno završne račune, nijesu dostavila 162 akcionarska i više od 7,88 hiljada društava sa ograničenom odgovornošću, ali da obaveza te institucije nije da vodi postupke.
"Nemamo nijedan slučaj da je pokrenut postupak protiv odgovornih lica koja nijesu ispoštovala te rokove. To je u nadležnosti drugih državnih organa, kao, na primjer, odgovarajućih inspekcija, Poreske uprave. Naše nije da pokrećemo, nego da sudimo", rekao je Rakočević.
U prici dana se navodi unaslovu: “Skoro cetvtina firmi krije finansijske izvjestaje.” Odmah ispod toga se nastavlja prica: “Skoro cetvrtina od ukupnog broja preduzeca u Crnoj Gori nije dostavilo finansijske izvjestaje za 2005-u godinu.” Ovdje nebi trebalo mnogo komentarisati, samo dodati ovo:1/4 firmi+ 1/4 preduzeca= 2/4 f+p=1/2 fp.
162 akcionarska drustva nijesu podnijela finansijski izvjestaj? Takva preduzeca bi bila kaznjena ili ugasena i u najzaostalijim djelovima Mozambika.
Nije ni cudo sto Financial Times onako fino pise o nama.
U Crnoj Gori ima preko 4000 u Sudu registrovanih firmi koje postoje samo na papiru. Uglavnom su to firme ili segmenti pojedinih firmi koje su imale status pravnog lica, a koje su radile u vrijeme socijalizma ili su otvarane u vrijeme buma šverc-ekonomije (1991-1999). Sve one zvanično postoje iako su većina njihovih direktora, menadžmenta i radnika zaboravili da su ikad vodili ili radili u tim preduzećima (firmama). Dakle, problem je u Privrednom Sudu i njegovoj “javašluk” evidenciji.
To ne znači da nema puno “aktivnih” preduzeća koja treba “posjetiti”i po potrebi staviti im plombu na vrata.
Sve u svemu, treba izbjegavati kataklizmične naslove i tekstove ljudi koji su zalutali u novinarsku profesiju. Sad je većina novinara utripovala da je njihova šansa u istraživačkom novinarstvu, a ovaj tekst pokazuje da mnogi od njih ili ne razumiju šta to znači ili što je vjerovatnije, da nijesu dorasli zadatku.
Improvizacija ili površnost su siguran put jedne novine u žutu štampu. Dobar urednik tjera novinara da dobro odradi temu, a ne juri ushićen da tekst preda u štampu.