"Srećni praznici! Srećni praznici!" kažu svi, osim namrgođenih brigada protivnika Božića a čak i oni su ponekad spremni da kažu "srećni praznici".

Piše: Sunday Times/ Minet Marin

Sreća je gotovo obavezna u ovo doba godine u tolikoj mjeri gdje nesrećnost djeluje puno gore nego obično. Ipak je prilično čudno, da iako smo uglavnom bogatiji nego ranije i možemo potrošiti daleko više novca za Novu godinu i u potrazi za srećom, nijesmo nimalo srećniji nego što smo bili prije nekoliko generacija, kada je takvo bogatstvo izgledalo nezamislivo.

Ekonomija se smatrala "sumornom naukom", ali postoji jedna nova nauka koju doživljavam kao još sumorniju – nauka o sreći. Prema toj modernoj disciplini, bogate zemlje nijesu postale puno srećnije od kako su se obogatile u proteklih 50 godina. Studije o sreći barem priznaju da su bogati srećniji od siromašnih. Drago mi je da je ta očigledna činjenica konačno priznata. Godinama se pričalo da sreća nema veze sa novcem, što je jasno neistina, bar ako to kažemo na drugačiji način; nedostatak novca često je povezan sa nedostatkom sreće.

Ako, na primjer, ne možete priuštiti da platite njegu svojoj oboljeloj staroj majci, i ona i vi ćete biti mnogo manje srećni nego da ste to u stanju. Novac vam neće eliminisati teškoće ali će učiniti da ih lakše podnosite.

Sa druge strane, ako ste u stanju da platite novogodišnje poklone bićete puno srećniji nego da je vaša božićna ušteđevina nestala bez traga i da ne možete priuštiti ni božićnu večeru. Skrudž je usrećio malog Tima i njegovu siromašnu porodicu tako što im je kupio ogromnu ćurku i druge lijepe stvari.

Novac je zaista važan za sreću, do jedne mjere – neophodan je ali ne dovoljan. Međutim, i tužno je i čudno da usljed stanja mira i rastućeg bogatstva, bogatije zemlje i bogatiji ljudi nijesu srećniji.

Objašnjenje koje obično nude novi eksperti za sreću je da ljudi brzo uzimaju zdravo za gotovo ono što je nekad bio luksuz i da takođe mjere svoju sreću u poređenju sa luksuzom drugih ljudi i njihovog statusa. U rastućoj ekonomiji, uvijek će se naći neko sa više najnovijih statusnih drangulija. Nemoguće je takmičiti se sa svima. Još jedan od najvažnijih sastojaka sreće je osjećaj kontrole nad sopstvenim životom, a takođe i osjećaj nade.

Nasuprot tome, gubitak tih osjećaja je opšteprisutan u depresiji. Ipak, ne samo kada se bavi humanitarnim radom, već u gotovo svemu drugom, pojedinac gubi taj osjećaj kontrole ili nade za budućnost. Živimo u demokratiji, a ipak sve više ljudi osjeća da nijesu dovoljno zastupljeni, njihove želje se ignorišu i ne mogu učiniti apsolutno ništa povodom toga. Praćenje vijesti dovodi ljude do stanja bespomoćnog gnjeva.

Jedan vojnik je ubijen zato što mu Ministarstvo odbrane nije obezbijedilo ratnu opremu. Ilegalni i kriminalni imigranti prolaze nekažnjeno a istovremeno se podrivaju građanske slobode običnog naroda. Državne bolnice su u lošem stanju i zatrpane dugovima. Preskupe šeme laburista za zaposlenje omladine bile su totalni promašaj. Penzioneri se dovode do očaja porezima i nemarom. Policija sjedi u udobnim stanicama pod gomilama papirologije, itd.

Od svega je najgore što niko nema osjećaj da bilo šta može biti urađeno, jer politička kultura na sve načine podriva naš osjećaj autonomije. U međuvremenu, vlada pere ruke od odgovornosti ili krije loše vijesti, opozicija ćuti, lokalne vlasti imaju malo prave moći, a na ono malo što imaju uglavnom se ne možete osloniti.

Na pitanje o sreći, mnogi ljudi pričaju o promjenama; a promjena je tačno ono što ne možete napraviti u neodgovornoj kulturi našeg doba, koja je pri tom prepuna pravila, i taj osjećaj lične i političke nemoći je uzrok opšteg osjećaja nezadovoljstva. On čini da se čovjek osjeća kao neplaćeni statista u životnoj drami.

Bilo koja politička stranka koja pokuša da vrati vlast ne narodu nego pojedincu, takođe će učiniti puno za nacionalni indeks sreće. U međuvremenu, srećna Nova godina.

Dobročinstvo nije ponižavajuće

Svakako je za sreću važno voljeti i biti voljen i biti potreban drugim ljudima. Ne postoji niko ko je tako nesrećan za Božić kao osoba koja nije ni voljena ni potrebna. Veliko je zadovoljstvo raditi nešto korisno ne samo za bliske osobe već i za strance. To se zove dobročinstvo i daje ogromnu utjehu unesrećenim ljudima.

Narodne kuhinje su preplavljene volonterima koji imaju potrebu da budu korisni na dan kada je posebno teško biti nepotreban; oni dobijaju isto koliko i pružaju sirotinji ili hendikepiranim ljudima sa kojima provedu dan, zbog čega nema ničeg ponižavajućeg u dobrotvornom radu. To je jedan oblik ljubavi, traženja koliko i pružanja.