Glavna tužiteljica Haškog tribunala Karla del Ponte u petak će podnijeti izvještaj pred Vijećem sigurnosti UN u kojem ništa novog neće biti. Karadžić i Mladić ponovo će biti u centru pažnje.

Piše: Daniel Omeragić/Oslobođenje

Tužiteljica će još jednom upozoriti i na neophodnost produžetka mandata Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji bi u skladu sa izlaznom strategijom trebalo da bude zatvoren 2010. godine, sve dok se ne završi suđenje ovom dvojcu.

I to će biti njena glavna poruka. Ova nekada uspješna tužiteljica u obračunu sa talijanskom mafijom, koja se u proteklih sedam godina pokazala kao loš lovac na ratne zločince, ponovo će označiti Srbiju i Bosnu i Hercegovinu kao krivce što su glavnooptuženi i dalje na slobodi. Uostalom, svoje zaprepaštenje nije krila ni nedavno kada je na NATO-ovom samitu u Rigi odlučeno da Srbija, Crna Gora i BiH budu primljene u Partnerstvo za mir unatoč tome što je izostala puna saradnja sa Haškim tribunalom. To je značilo da NATO, a na insistiranje Sjedinjenih Američkih Država, odustaje od dosadašnjeg načina pritiska na zemlje u regionu kako bi Hagu isporučili optužene za ratne zločine. Američki interes za proširenjem uticaja NATO-a na Balkan te angažovanjem vojnika iz regije u operacijama u Afganistanu bio je jači od hapšenja Karadžića i Mladića, što je sve do prošlomjesečnog samita u Rigi isticano kao uslov za prijem u Partnerstvo za mir.

Kada je odlukom Vijeća sigurnosti u maju 1993. godine osnovan Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, određena su njegova četiri glavna cilja. Prvi cilj je bio dovođenje pred lice pravde svih osoba odgovornih za kršenje međunarodnog humanitarnog prava; drugi osiguranje pravde žrtvama; treći obeshrabrivanje daljeg činjenja zločina i četvrti cilj sprečavanje revizionizma te doprinos ponovnom uspostavljanju mira i poticanju pomirenja na području bivše Jugoslavije. Nijedan od ciljeva, nažalost, nije ispunjen.

Umjesto instrumenta pomoću kojeg će se doći do pravde za sve žrtve, Hag se pretvorio u neefikasno sredstvo ucjene. Nakon odluke o prijemu Srbije i BiH u Partnerstvo za mir, očito je da više nije ni to. Tribunalom danas niko nije zadovoljan. Čak ni kada bi sutra dvojica "najtraženijih" bjegunaca završila pred Haškim tribunalom, slika ovog suda ne bi bila puno bolja.