![\"](\"http://www.pcnen.com/images/ostalo/dubrovnik.jpg\")
Hrvatski dnevnik Glas grada je objavio najnoviji spisak od oko 400 građana Crne Gore koje je dubrovačko tužilaštvo sumnjiči za navodne ratne zločine, prenio je podgorički Dan.
Nova imena na spisku su, između ostalih, Momir Bulatović, bivši predsjednik Crne Gore, Branko Kostić, nekadašnji član Predsjedništva SFRJ, Božidar Babić, nekadašnji ministar odbrane u Vladi Crne Gore, kao i više visokih oficira nekadašnje JNA.
"Prvi put čujem za to. Sve što sam imao da kažem, rekao sam dosad u svojim javnim istupima i intervjuima raznim medijima. Takođe, rekao sam sve što sam imao po tom pitanju i pred haškim tribunalom. Do sada me niko u vezi detalja sa tog spiska nije upoznao niti kontaktirao. Zbog toga za sada neću komentarisati ništa u vezi sa timĆ, kazao je Kostić za Dan.
"Prva imena sa tog spiska, kao i ona koja nedostaju, jasno pokazuju da se radi o selektivnom političkom spisku. To potvrđuje i činjenica da među onima kje Hrvati sumnjiče za navodne ratne zločine nema tadašnjeg i sadašnjeg Mila Đukanovića, a nalaze se imena Momira Bulatovića i Branka Kostića", rekao je za Dan Radan Nikolić, predsjednik Udruženja boraca Crne Gore od 1990.
Znao je Momir Bulatović da će do toga doći,zato i traži srpsko državljanstvo….
Sto se tice Dubrovackog ratista, u ono vrijeme kada se to i desavala, sva Crna Gora je isla tamo. Izuzetak je dio onih hrabih ljudi toga vremena koji su se tome protivili i odbijali to. U ono vrijeme o tome se kriticki pisalo samo u “Montitoru” i “Liberalu”, a u Niksicu se odrzalo mnogo mitinga koji su samo podrzavali akciju prema Hercegovini i Dubrovniku. Nezaobilazan je bio Niksicki radio koji je prenosio svaki dan desavanja sa ratista, kao i Televizija Crne Gore koja je izvjestavala sa lica mjesta. U tome su prednjacili Milan Stojovic kao i novinar Perica (?) iz Herceg Novog. U tome je isto prednjacila i Skupstina opstine Niksic sa tadasnjim predsjednikom Blagojem Cerovicem i sa mnogim odrzanim sastancima sa ljudima sa prostora Bosne i Hercegovine.
U ono vrijeme se nije nasao ni jedan znacajniji politicar sa prostora Crne Gore (izuzimajuci rukovodstvo tadasnjeg Liberalnog Saveza Crne Gore) koji se protivilo angazanovanju stanovnika Crne Gore na prostorima druge drzave. Nasi gradjani su isli na prostore teritorija Bosne i Hercegovina i Hrvatske koje su bez obzira na raspad Jugoslavije bile medjunarodni subjekti, samim time sto je su to ozvanicile i velike sile jos 1945.godine i to je ostalo do dan danas vazeci fakat. Oni se nijesu samo ogrijesili o medjunarodno pravo, vec su se ogrijesili i o tradicionalno pravo koje postoji u Crnoj Gori, a koje nikad nije dozvoljavalo da se Crnogorci bore za one ciljeve koji nijesu ovjereni necijom jakom rukom.
Ja licno, da sam imao priliku, a nijesam imao tada, ja bih odbio odlazak na ratiste u Dubrovniku, isto kao sto sam godinu kasnije javno napustio JNA kao regularni vojnik u Sarajevu 1992. zbog toga sto kao tradicionalni Crnogoraca nijesam vidio opravdani razlog da ostanem tamo. Ja sam tada snosio posljedice tog cina, ali sam isto tako znao koja je cijena ako to ne ucinim.
Pozdrav
Zoran V. Raicevic
Toronto, Canada
Svaka čast čoče (vojniče koji je napustio Sarajevo) jer da su bili svi CG takvi manje bi bilo zla.
Bog je zaista Veliki!
Ali Boga i obraza radi treba odvojit dvije kategorije. Ološ u uniformi i one ljude koji su voljeli SFRJ i koji su sluđivani danonoćno sa TV-a izjavama Moma i družine .I jedni i drugi su učestvovali u crnogorskoj bruci ali im nije mjesto u isti koš. Tvrdim kao svjedok tih događaja da većini ni u primisli nije bilo da zapravo učestvuju u projektu Velike Srbije. Kad se shvatilo o čemu se radi podsjetiću da su crnogorski rezervisti odbili da idu u Krajinu.
A ološ? Ološ je dotada uglavnom dirigovala orkestrom naređujući da se besomučno pljačka i uništava sve đe su zgazili ili se primakli. U istoriji nije postojala bilješka da su se neđe Dubrovčani/Konavljani i Crnogorci mrko gledali a kamoli pucali jedni na druge. Ološ je to promijenila. Pričao mi je pokojni stric koji je bio na liniji da se nijesu često mogli prebačit s položaja u bazu i obratno jer su svi raspoloživi kamioni učestvovali (bez odmora) u prevozu lopovluka. Na svako zatečeno vozilo koje se moglo pokrenut farbano je “TO” i ćerano je za Crnu Goru. Sav mobilijar sa aerodroma Dubrovnik završio je na podgorički. Desetine glisera rekvirirala je JNA i prebacila u bazu u Kumbor, a neki su kasnije “ustupani” vojnim glavešnama za krstarenja sa ljubavnicama. Ovi “heroji” su zaslužni i za pljačku preko 100 goveda sa već čuvene farme u Grudama i prebacivanje istih u Pljevlja, itd,itd..
Ipak najtragičnije je stradanje ljudi u ovoj bratoubilačkoj klanici. Naš stid mora biti i pred stradalim Dubrovčanima/Konavljanima, ali i pred onima koji su živote izgubili pomamljivani od Momira Bulatovića i njegovog društva.