Ja ne mogu, niti želim da sakrijem da dolazim iz Crne Gore i da pripadam demokratskoj većini u Crnoj Gori

Piše: Safeta Biševac/Danas

Referendum ne treba da ugrozi dobre odnose Srbije i Crne Gore

Najavu predsednika SCG Svetozara Marovića da će se aktivno uključiti u kampanju svoje Demokratske partije socijalista za nezavisnu Crnu Goru deo javnosti u Srbiji dočekao je “na nož”. Prvi, a po svemu sudeći verovatno i poslednji predsednik SCG, poručuje da će dok god je na tom mestu svoj posao obavljati najodgovornije, ali i naglašava: “Ja ne mogu, niti želim da sakrijem da dolazim iz Crne Gore i da pripadam demokratskoj većini u Crnoj Gori”.

Nemam šta da krijem

Da li je ugovor o zakupu satelita sa Izraelom završena priča ili ne? Očekujete li da Izraelci prihvate stav Saveta ministara da ugovor nije obavezujući ili će pokrenuti spor?
– U vezi sa time mogu ponoviti samo stav Savjeta ministara. Ovdje se radi samo o jednom – da nijedan ugovor ne može proizvoditi finansijske i pravne obaveze za državnu zajednicu bez saglasnosti Savjeta ministara. Nijedan takav konkretan ugovor nikada nije bio pred Savjetom ministara.

Zvanično je pokrenuta istraga o “pancir” aferi za koju je osumnjičen bivši ministar odbrane Prvoslav Davinić. Pojedini beogradski mediji smatraju da vi i Savet ministara treba da odgovorite na neka pitanja u ovom slučaju.
-Siguran sam da u ovom, niti u jednom drugom slučaju, nemam šta da krijem. Svi oni razlozi koji su nas na Savjetu ministara opredeljivali da podržimo reformu vojske, bili su vođeni potrebom da se pomogne Vojsci Srbije i Crne Gore i u ovom slučaju. I to ne iz budžetskih sredstava, nego iz sredstava do kojih bi se došlo u Fondu za reformu sistema obnove, formiranom upravo za takve namene. Nažalost, Fond za reformu vojske nikada nije stvarno profunkcionisao. Prije svega zato što mu to nisu dopustili oni koji su tražili njegovo formiranje. To je svakako usporilo reforme vojske i ubijalo entuzijazam da se reformom i modernizacijom vojske izgradi jedan moderan, racionalan i efikasan sistem spreman za puno članstvo u Partnerstvu za mir i NATO integracijama.

Da li je državna zajednica u ove tri godine postojanja zaživela u bilo kojoj oblasti?
– Mogli bismo reći da je državna zajednica imala tri različite godine. Prva godina bila je godina konstituisanja. Konstituisanja zajednice kakve nije bilo i kakve ni danas nema. Trebalo je konstituisati njene institucije – Savet ministara, Sud zajednice, bez ikakvih iskustava, pravnih, političkih, a iznad svega stvoriti uslove da te institucije funkcionišu. To nije bilo lako postići i nije do kraja postignuto. Druga godina je bila godina pokušaja, pokušaja da se ubrza evropeizacija Srbije i Crne Gore, afirmiše nova uloga Srbije i Crne Gore u regionu. To je bila godina ukidanja viza sa susjedima, godina potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini, reformi vojske, intenziviranja saradnje sa Haškim tribunalom. Treća godina je godina čekanja. Čekanja koje je, bez obzira na dobar početak pregovora o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, uslovio Ustavnom poveljom predviđen i najavljen referendum u Crnoj Gori. Sve je to bila realnost državne zajednice i mnogo toga drugog, i dobrog i lošeg. No, najbolju ocjenu učinka državne zajednice, kao što je i propisano njenom Ustavnom poveljom, predviđeno je da daju građani na referendumu, na koji imaju pravo građani i u jednoj i u drugoj državi članici. Crna Gora je zakazala referendum za 21. maj. Sačekajmo ocjenu.

Treba Živeti i posle referenduma n Mnogima se čini da će 2006. biti i poslednja godina državne zajednice. Kakav rezultat referenduma u Crnoj Gori očekujete?
– Najvažnije je da referendumski proces bude demokratski, a time i legitiman. Napravljen je važan korak u tome sporazumom vlasti i opozicije. Sama pravila o većini potrebnoj za izglasavanje odluke na referendumu nisu zadovoljila sve. I, svakako, to pravilo ima i svoje nedostatke. Međutim, mislim da je najvažniji rezultat svih pregovora u tome što će u referendumskom procesu učestvovati vlast i opozicija, simpatizeri i vladajućih i opozicionih partija. To je veliki korak naprijed. Do juče opozicija je bila protiv referenduma, na referendum se gledalo kao na instrument izdajstva zajedništva, a ne kao na najviši demokratski standard. Zato cijenim napore svih onih koji su pomogli da do tog sporazuma opozicije i vlasti dođe. Referendum bez opozicije bio bi jednostran, demokratski osporavan i legitimno neizvestan. Samo pristajanjem i vlasti i opozicije da se referendum održi stvorile su se demokratske pretpostavke da Crna Gora o svojoj budućnosti legitimno odluči. U tom smislu lično očekujem da rezultat referenduma bude slobodna, demokratska volja građana Crne Gore i da tu većinsku volju prihvati i onaj ko se sa njome u potpunosti ne slaže, ili je imao drukčije mišljenje o tome šta je dobro za Crnu Goru i njenu budućnost. To su pravila demokratije – čuti jedne i druge i uvažiti da oko svakog pitanja postoji većina i manjina.

Najavili ste da ćete se uključiti u kampanju svoje stranke za nezavisnost Crne Gore. Da li očekujete reakciju zvaničnog Beograda ili ovdašnje javnosti?
– Mislim da ne treba da ih očekujem, već ih ima. Jedan dio javnosti u Srbiji, dijelom i u Crnoj Gori, očekuje da ja podnesem ostavku i odem sa funkcije predsjednika državne zajednice, oni radikalniji predlažu čak da me treba istjerati. Iako, ako bih to uradio bio bih od njihove strane, vjerovatno, još radikalnije optužen da ubrzavam nestajanje državne zajednice i prije referendumskog izjašnjavanja u Crnoj Gori. Taj dio javnosti vjeruje da sam ja kriv što sam predsjednik državne zajednice koji dolazi iz Crne Gore, koga je predložila na ovo mjesto demokratska većina iz Crne Gore, koji je potpredsjednik većinske partije u Crnoj Gori i kojeg je sa svim tim karakteristikama političkog i ličnog profila podržala i demokratska većina u Srbiji. Sve to do sada nije bila prepreka da ovaj posao tri godine savjesno obavljam, u podjednakom interesu i Srbije i Crne Gore. Da radim sa dubokim uvjerenjem da moja obaveza jeste da podjednako predstavljam i branim najvažnije interese i jedne i druge države članice. Tako sam radio i tako ću i nastaviti. Ne tražim niti pretjerano razumijevanje, niti oproštaj zbog ambivalentnosti moje situacije, niti se ljutim na kritike. Ponoviću, dok sam na ovom mjestu, nastaviću da obavljam svoj posao najodgovornije. Istovremeno, ja ne mogu, niti želim da sakrijem da dolazim iz Crne Gore i da pripadam demokratskoj većini u Crnoj Gori.

Uz pomoć EU postignut je dogovor pozicije i opozicije Crne Gore o referendumu. Kakvu kampanju očekujete?
– Važno je da to bude mirna i racionalna kampanja, kampanja argumenata, a ne strasti. Treba razmišljati da poslije 21. maja dolazi 22. maj i ništa nije moguće uraditi dobro ako ne vidite daleko. Dakle, treba živjeti i poslije referenduma. Svaka isključivost, radikalizam, nacionalne i vjerske homogenizacije na štetu slobodnog izbora građana mogle bi ne samo da utiču na legitimnost demokratskog izbora, nego više od toga – da ugroze važnost definitivne afirmacije evropskih demokratskih standarda otvorenog multietničkog i razvijenog društva, kako treba da bude društvo i u Crnoj Gori i u Srbiji, nezavisno od forme njihovih budućih odnosa.

Kako ocenjujete odnos Beograda prema referendumu u Crnoj Gori?
– Važno je da Beograd, kao i Podgorica, ne stave sve samo na jednu kartu, jer postoji zajednička mapa, koja nas vodi u evropske institucije. Na tom putu ćemo biti efikasniji i brži ukoliko se međusobno ne optužujemo, ne podrivamo, ne opstruiramo. Moderna politika podrazumijeva uvažavanje volje većine. Siguran sam da će Beograd, kao i svi, ispoštovati volju demokratske većine u Crnoj Gori i siguran sam da će i u Beogradu i u Crnoj Gori učiniti sve da referendumski proces ne ugrozi potrebu integrativnih procesa regiona.

Da li se slažete sa kritikama Mila Đukanovića na račun više izjava premijera Koštunice i pojedinih ministara Vlade Srbije o potrebnoj većini za crnogorski referendum, kao i mogućim posledicama po crnogorske državljane koji žive u Srbiji?
– Mislim da sam već odgovorio na to pitanje. Važno je da radimo ne jedni protiv drugih, nego da učinimo napor da razumijemo jedni druge. I onda kada se razlikujemo, ta razlika mora da živi civilizovano, imajući u vidu da pojedinci mogu i te kako bitno uticati na ukupnu atmosferu odnosa među narodima, među građanima, među državama.

Zvanični Beograd je odbio poziv predsednika Crne Gore Filipa Vujanovića za razgovor o međusobnim odnosima pre referenduma. Šta mislite o tom potezu?
– Mislim da je uvijek bolje prihvatiti ponudu za svaki razgovor nego odbijati. Ali to je samo moje mišljenje. Predstavnici Crne Gore su na moj poziv došli i zajedno sa predstavnicima Srbije razgovarali o Kosovu i tom prilikom imali usaglašeni stav o izlaganju premijera Koštunice u Savjetu bezbjednosti UN. Inicijativa predsjednika Vujanovića se ticala, koliko ja znam, želje da se sa najodgovornijim u drugoj državi članici razmijeni otvoreno mišljenje o svim aspektima mogućih posledica odnosa Srbije i Crne Gore nakon crnogorskog referenduma. Ta inicijativa podrazumijevala je mogućnost da se razgovara o svim teoretskim i praktičnim rezultatima i refleksijama tih rezultata na odnose Srbije i Crne Gore u dobroj namjeri da se na najvišem nivou pozitivno utiče na razvoj događaja, kako bi odnosi Srbije i Crne Gore bili iznad užih partijskih interesa ili pojedinačnih projekcija. No, za razgovore nikada nije kasno. Važno je iskoristiti vrijeme koje nam stoji na raspolaganju, kako ne bi bila propuštena prilika da se nešto uradi svojom voljom i na vrijeme, prije nego što vam događaji nametnu rješenja i skrate manevarski prostor za izbor političkih poteza.

U jednom od ranijih intervjua rekli ste da treba razmišljati i o “danu posle” referenduma. Kakve odnose Beograda i Podgorice očekujete?
– Da, uvijek volim da razmišljam o tome. Očekujem da Beograd i Podgorica racionalno imaju u vidu obe opcije nakon referenduma. Prvu – da je većina u Crnoj Gori za nezavisnost Crne Gore i drugu – da je većina građana Crne Gore za opstanak državne zajednice. I u jednom i u drugom slučaju ne smije doći do prekida ili zahlađenja odnosa između Srbije i Crne Gore. Naprotiv, mislim da je odgovornost i jednih i drugih da već sada rade na tome da rezultat referenduma ničim ne ugrozi potrebu očuvanja dobrih odnosa, međusobne upućenosti i potrebne solidarnosti izgradnje evropske perspektive i jedne i druge države članice.
OČEKUJEM IZRUČENJE Ratka MLADIĆA n Šta ako se građani Crne Gore ipak opredele za opstanak zajedničke države?
– Budućnost državne zajednice nije moguće graditi bez većine građana i u jednoj i u drugoj državi članici. To znači da će, ukoliko bi u Crnoj Gori bilo više građana za državnu zajednicu nego za nezavisnost, to će obavezivati sve da takvu volju ispoštuju, kao što je očekivano da ukoliko većina građana bude za nezavisnost Crne Gore, da i takva volja obavezuje sve one kojima je stalo do realnog i demokratskog rešavanja ovih najosetljivijih državnih pitanja. Iskreno, moje trogodišnje iskustvo govori mi da je za punu podršku državnoj zajednici i u ovom proteklom periodu nedostajalo više političke iskrenosti kod onih koji su se verbalno zalagali za državnu zajednicu i, sa druge strane, bilo previše političke nestrpljivosti onih koji su očekivali referendum, iako je to pravo bilo tako izvjesno utvrđeno Ustavnom poveljom, da ga niko nije niti mogao niti želio ukinuti ili izbrisati, osporiti ili zabraniti. Sve ovo pominjem ne zato što je to sada važno za ocjenu prošlosti, već zato što je poučno za mišljenje budućnosti.

Srbija i Crna Gora nastaviće proces evropskih integracija. Hoće li ići brže odvojeno ili zajedno?
– Mislim da je to pitanje na neki način sada zastarelo, iako ne suvišno. Naprotiv, ono se čini veoma logičnim. Ipak, referendum je zakazan i na referendumu će ljudi cijeniti sve, pa i tu okolnost koju vaše pitanje sugeriše. Iako sam svjedok lekcija iz evropskog pragmatizma, volio bih da tu lekciju svi skupa bolje savladamo. Danas se u Evropi ovo pitanje manje postavlja, iako se do juče postavljalo češće. Evropa nije pokušala nijednim potezom da dovede u pitanje svoj potpis koji je garantovao referendumsko pravo i Srbiji i Crnoj Gori. Štaviše, uz pomoć Evrope došlo je do referendumskog sporazuma u Crnoj Gori. Dakle, sada je najvažnije da se navedeni proces završi u skladu sa dogovorom i postignutim sporazumom i siguran sam da Evropa neće postavljati nikakve prepreke ni jednima ni drugima, osim onih za koje već znam, koje nisu najdirektnije vezane za izjašnjavanje na referendumu. U ovom trenutku glavna prepreka je Hag.

Da li očekujete njeno skoro prevazilaženje i izručenje Ratka Mladića?
-Da. Očekujem da se to pitanje konačno riješi i uvjeren sam da u Vladi Srbije čine sve da uklone tu prepreku. Cijenim taj njihov napor i trud. Ipak, ukoliko se ta prepreka ne ukloni u narednih mjesec dana, bojim se da bi to sada, u ovoj fazi, prije referenduma u Crnoj Gori, moglo da suspenduje pregovarački proces i potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Zašto je izveštaj VBA o skrivanju Ratka Mladića proglašen za državnu tajnu? Da li u Vojsci SCG ima još pojedinaca koji kriju ili štite Mladića?
-Priča o Mladiću i Hagu, o razlozima za i protiv, o traženju krivaca i o svemu drugom neuporedivo je manje važna od činjenice konačnog, faktičkog rezultata. Jedini odgovor na sva pitanja o Hagu i sva pitanja o Mladiću jeste jedan – da uvjerite Evropsku uniju i međunarodne institucije da činite sve što možete da to pitanje riješite i konačno stvorite uslove da Mladić izađe pred Haški tribunal. To je najvažnije. Sve ostalo je, uz sve uvažavanje interesovanja i moguće kauzalnosti zbog manje ili veće efikasnosti u pojedinim fazama tog procesa, ipak manje važno.