Zao mi je sto referendum nije vec zakazan i sto se vec u februaru ne moze odrzati

Piše: Vijesti

Apsolutno sam siguran da ce referendum biti krajem aprila. Ja sam u kontinuitetu saopstavao da je i drzavni i moj licni stav da se referendum mora odrzati do kraja aprila, da on mora prethoditi lokalnim izborima i da se mora iskoristiti odmah pravo Crne Gore da se njeni gradjani izjasne o buducnosti svoje drzave. Zao mi je sto referendum nije vec zakazan i sto se vec u februaru ne moze odrzati, ali ocigledno da je bilo nuzno da se napravi dogovor oko pitanja na koja je ukazala i Venecijanska komisija. Zakazivanje Skupstine za 7. februar opredijelilo je april kao najrealniji mjesec odrzavanja referenduma – kazao je u intervjuu “Vijestima” predsjednik Republike Filip Vujanovic.

Da li smatrate da ste zakazivanjem Skupstine za 7. februar ogranicili vrijeme za pregovore?

– Opozicija je u pravu. Pregovori su ograniceni time sto sam zakazao Skupstinu. Bio sam dvostruko motivisan da to uradim. Prvo, uvjeren sam da je 50 dana za dijalog sasvim dovoljno ukoliko postoji dobra namjera i raspolozenje za dogovor o nekoliko spornih pitanja za koje postoje jasne preporuke.

Drugo, nijesam zelio da se stvori rizik da se odlaganjem razgovora i njihovim odugovlacenjem izigra rok referenduma i on odlozi za period poslije obaveznih lokalnih izbora.

Da li vidite neke okolnosti koje bi, ipak, mogle dovesti do odlaganja referenduma?

– Ja cu ostati pri svom opredjeljenju, postujuci motive koje sam saopstio. Sigurno je da o tome imam i licni dozivljaj, kao ucesnik Beogradskog sporazuma. Trebalo je skoro godinu dana da se usvoji Ustavna povelja, krajnje jednostavan pravno-tehnicki akt koji se mogao odmah donijeti. Toliko je vec odlozen nas referendum. Zato mislim da je krajnje nekorektno prema gradjanima da se nakon februara referendum dalje odlaze za ljeto ili jesen. Vidjeli smo da je i na lokalnim izborima drzavno pitanje dominantno. Zato sam uvjeren da je dobro da se drzavno pitanje prethodno rijesi i da njime ne opterecujemo kampanju na lokalnim izborima. Moramo odrzati rijec i ne izigrati ocekivanje gradjana.

Da li je jos moguc neki potez zvanicnika EU, u prvom redu Havijera Solane, kojim bi se izvrsio dodatni pritisak na Crnu Goru da se odluka o drzavnom statusu prolongira?

– Premijer Djukanovic i ja smo imali vrlo sadrzajan razgovor sa gospodinom Havijerom Solanom 5. decembra, gdje se on interesovao da li smo spremni, ako je to interes regije, da se referendum odlozi. Kazali smo da ne postoji uslov za to, ali da smo spremni, za nekoliko mjeseci, mozda do 13. jula, postujuci taj datum kao dvostruko istorijski znacajan za Crnu Goru, da pomjerimo primjenu referendumske odluke. Stav gospodina Solane i EU je bio da za tim nema potrebe, ako se iskaze volja gradjana. Iz Brisela ne ocekujem nove sugestije o odlaganju.

Sta cete Vi preduzeti 7. februara ili neposredno nakon tog roka, ako ne bude dogovora?

– Prvo, ocekujem dogovor. Mislim da je odgovoran i konstruktivan odnos obaveza i vlasti i opozicije, i da je to ispit demokraticnosti za sve. Iskreno se nadam da ce se postici dogovor, tim prije sto sam uvjeren da ce ga gospodin Lajcak olaksati i pomoci. Ukoliko, ipak, ne dodje do dogovora, ja cu morati da postupim po onome sto je obaveza predlagaca.

Znaci li to Vasu odlucnost, ako dogovor izostane do 7. februara, ili neposredno nakon tog roka, da predlozite datum referenduma i referendumsko pitanje?

– Ja sam obavezan da to uradim.

Da li strahujete od bojkota referenduma?

– Ta varijanta je prisutna u opoziciji. Na tu mogucnost oni racunaju i ja je ne iskljucujem, jer opozicija treba da postigne 25-26 odsto kroz bojkot, sto bi uz obavezni pasivni dio glasackog tijela bilo dovoljno za neostvarivanje cenzusa.

Da li crnogorska vlast ima pripremljenu varijantu u slucaju da referendum ne prodje, bilo zbog bojkota bilo zbog nedovoljne vecine?

– Iskljucujem takvu mogucnost. Mislim da je potpuno sazrela svijest gradjana da je nezavisnost najbolja buducnost Crne Gore, a, osim toga, cetvorogodisnje iskustvo jedne nove zajednice sa Srbijom pokazalo je da Crna Gora moze mnogo kvalitetnije da funkcionise kao samostalna drzava. Zato sam uvjeren da ce se gradjani Crne Gore izmedju samostalne Crne Gore i medjuzavisne Srbije i Crne Gore opredijeliti za samostalnu Crnu Goru.

Da li je definitivno pokopana ideja o savezu suverenih drzava? Je li o tome posljednjih dana bilo razgovora izmedju Podgorice, Beograda i Brisela?

– Mislim da je i posljednja nada o savezu suverenih drzava nerealna. Ukoliko, medjutim, u razgovoru koji sam inicirao predsjedniku Marovicu srpska strana kandiduje to pitanje, mi smo, naravno, raspolozeni da o njemu razgovaramo. Ali, realno gledano, vise nema stvarne nade da cemo imati savez nezavisnih drzava koji bi nesumnjivo bio najbolji model nasih odnosa. Bilo bi korektno da predsjednik drzave i vlade Srbije, pored naklonosti drzavnoj zajednici, prihvate mogucnost nezavisne Crne Gore kroz izjasnjavanja gradjana i dogovore sa nama principe na kojima ce se temeljiti buduci odnosi gradjana, preduzetnika i preduzeca, odnosno ono sto mi nudimo – princip otvorenih granica, slobodnog kretanja, zastite stecenih i jednakog tretmana buducih prava i gradjana i privrednih subjekata.

Imate li pripremljen odgovor ako poslije izglasavanja nezavisnosti srpski zvanicnici crnogorske studente budu tretirali kao strance, ako zabrane lijecenje pacijenata iz Crne Gore u beogradskim klinikama, uspostave carine i saobracajne barijere…?

– Tu smo argumentaciju slusali od jednog, vrlo rigidnog dijela SPS-a u vrijeme Milosevica, ali vjerujem da demokratska Srbija ne razmislja tako. Ako bi se to dogodilo, onda bi to znacilo da ona nije demokratska, a medjunarodnoj zajednici bi time bila upucena jedna losa poruka o Srbiji i njenom politickom ambijentu. To je politicka prica koja se svodi na sirenje straha i sijanje zabluda i apsolutno je nerealno motivisana.

Ukoliko se to, ipak, dogodi?

– Mi smo obavezni da saopstimo kako vidimo odnose izmedju dviju nezavisnih drzava, ocekujuci da ce se i rukovodstvo Srbije o tome izjasniti. Smatram da nasi odnosi treba da budu mnogo otvoreniji i prisniji nego odnosi sa drugim drzavama. Ubijedjen sam da je to prosto interes i jedne i druge drzave i ne vidim zasto bi se granica zatvarala, zasto se ne bi zastitila stecena prava i nasih gradjana u Srbiji i gradjana Srbije u Crnoj Gori. Ali, ukoliko razgovor sa predsjednikom i premijerom Srbije o principima nasih buducih odnosa ne uspije, mi cemo apsolutno imati adekvatan odgovor kojim cemo zastititi interese gradjana Crne Gore.

Kada bi moglo da dodje do tog razgovora dva rukovodstva?

– Bilo bi korisno sto prije, vec u januaru. Razgovarao sam sa predsjednikom Marovicem i vjerujem da ce on na samom pocetku Nove godine tu inicijativu prenijeti predsjedniku Tadicu i premijeru Kostunici i da cemo se uskoro sresti. Ne vidim nijedan razlog zasto ne bi prihvatili takvu nasu inicijativu.

Kako dozivljavate najave “balvan-revolucija” i plemenskih referenduma u Crnoj Gori?

– Od toga uopste ne strahujem, ali mi je zao sto se to dogadja u Crnoj Gori, zao mi je sto se time pokusava poslati losa poruka EU i medjunarodnoj zajednici. Crna Gora je daleko od toga, ona ne pripada takvom razmisljanju i ne vidim nikakvoga smisla takve ideje. Crna Gora je gradjanska drzava, ona se ne moze dijeliti ni po kakvim nacionalnim savovima. Organizacija nekakvog nacionalnog izjasnjavanja daleko je od onoga sto je i sadasnjost i buducnost Crne Gore, a mislim da u mnogo cemu vrijedja i proslost Crne Gore.

Ako bi doslo do nemira ili pokusaja izazivanja nemira?

– Takva aktivnost predstavljala bi maksimalnu povredu Ustava i drzava bi morala da reaguje shodno svom Ustavu.

Sta cete Vi raditi kada Crna Gora postane nezavisna drzava? Da li ostajete u politici?

– Ja sam dobio mandat gradjana na izborima za predsjednika Republike u maju 2003. godine. Prema tome, imam obavezu da postujem volju gradjana, a sta ce biti poslije tog mandata vidjecemo.

A, ako referendum ne prodje?

– U to istinski ne vjerujem.

Koja su, gospodine Vujanovicu, po Vama tri najveca problema crnogorskog drustva u ovom trenutku?

– Svakako da je nezaposlenost veliki problem, iako je brojnim projektima smanjena na mjeru koju nijesam ocekivao. Posljednji izvjestaji pokazuju da je 18,6 odsto radno sposobnog stanovnistva nezaposleno. Ako se uzme u obzir da je jedan dio u sivoj ekonomiji, onda je to nezaposlenost koju prije par godina nijesmo mogli ocekivati.

Drugi ozbiljan problem su plate. Bilo bi dobro da se postigne sporazum izmedju sindikata i Vlade, jer cijena rada odavno nije mijenjana. Treci problem je prezaposlenost u upravi, sto opterecuje budzet i onemogucava povecavanje zarada u drzavnim organima i pravosudju. Mora biti redukcije zaposlenih u drzavi, a nasa je obaveza da kroz odgovarajuce socijalne programe stvorimo uslove da se prekobrojni zaposle.

Nijeste pomenuli korupciju, kriminal, situaciju u pravosudju, znaci li to da ih ne dozivljavate kao veliki problem?

– Ti problemi postoje i trajna je obaveza tranzicionih zemalja da ih rjesavaju koordiniranim akcijama pravosudja i vladinog i nevladinog sektora. Ima pomaka koje su i medjunarodne policijske strukture registrovale. Ja to zaista dozivljavam kao veliki i trajan zadatak koji moramo rijesiti.

U dokumentima EU i SE korupcija i situacija u pravosudju se visoko kotiraju na listi problema u Crnoj Gori?

– Na jednom savjetovanju u Monaku gdje je tema bila korupcija Valter Svimer, tadasnji generalni sekretar SE, pomenuo je niske plate u pravosudju i zakljucio da one moraju biti vece da bi se sprijecila korupcija. Rekao sam da bi u Crnoj Gori postojecim budzetskim sredstvima i iz stranih donacija trebalo formirati fond iz koga bi se plate u pravosudju povecale. Funkcionisanje pravne drzave nije moguce bez jakog, sigurnog, i materijalno obezbijedjenog pravosudja. Nazalost, u jednom dijelu pravosudja nije bilo razumijevanja za takvu ideju i ja sam od nje odustao, iako sam iz Savjeta Evrope dobio pozitivan signal. Dobio sam cak i Svimerovo pismo podrske. Postojalo je i raspolozenje Vlade da se dobije kredit za tu namjenu.

Kako Vi kao pravnik gledate na situaciju u sudovima, u kojima se gotovo svakodnevno otkrivaju “trule daske”?

– Veoma pozitivno ocjenjujem aktivnosti predsjednika Vrhovnog suda cija je obaveza da sa kolegama utvrdi kakvo je stanje u nizim sudovima, predlozi mjere i pomogne da se poboljsa azurnost i poveca kvalitet rada. Raduje me da je i vrhovni drzavni tuzilac vec postigla vidljive promjene u tuzilastvu.

Pomenuli ste moju prethodnu profesiju, sada je stanje takvo da su mnogi priznati pravnici napustili pravosudje i presli u advokaturu i doslo je neravnomjernog odnosa izmedju suda i advokata. Treba naci nacina da se u tuzilastvu u sudu zadrze tuzioci i sudije. Drzava je mnogo ucinila u rjesavanju stambenih pitanja sudija i tuzilaca, mnogo je ucinjeno i u kvalitetnom obezbjedjivanju poslovnog prostora i opremanja sudova i tuzilastva. Ono sto je najvaznije, medjutim, jesu plate. Kada se plate povecaju onda bi mogli da kazemo da je drzava ispunila sve svoje obaveze prema pravosudju.Ocjenjujem pozitivnim Zakon o platama drzavnih funkcionera, medjdju kojima su najbrojniji sudije i tuzioci, cije ce se plate povecati.

Gdje cete cekati Novu godinu?

– U Podgorici, u krugu svoje familije.

***

Dobro je da mitropolija cuti

Bilo bi korisno da se sto prije, vec u januaru, sretnemo sa rukovodstvom Srbije i razgovaramo o principima nasih buducih odnosa

Vladan Micunovic
Vijesti