Otkako je pitanje saradnje sa Haskim tribunalom stavljeno u kontekst nagrade i kazne, haski bjegunci su se, zahvaljujuci domisljatosti nase i vlasti u Srbiji, nasli u poziciji fudbalera ili malo boljih kosarkasa

Piše: Pero Simic/Nezavisne Novine

Otkako je pitanje saradnje sa Haskim tribunalom stavljeno u kontekst nagrade i kazne, haski bjegunci su se, zahvaljujuci domisljatosti nase i vlasti u Srbiji, nasli u poziciji fudbalera ili malo boljih kosarkasa.

Ukoliko se na primjer neko sa one prve, javne liste, dobrovoljno odluci za transfer do Seveningena, moze bez brige, uz pomoc svog menadzera (advokata), da pregovara oko cifre. Kao i fudbaleri, s tim sto su transferi nekoliko doskorasnjih haskih bjegunaca izgleda premasili visinu naknade i najboljih fudbalera. Ako je vjerovati dobro obavijestenim izvorima, rijec je o stotinama hiljada evra. Upuceni u Beogradu kazu da bi na primjer na transferu generala Lazarevica u Hag pozavidio i sam Dejvid Bekam.

Pored kesa, Lazarevic je dobio i skodu oktaviju od ministra Velje Ilica, te tako postao jedan od najbogatijih Srba. Jos ce morati i porez da placa drzavi! S obzirom da se vratio na slobodu do pocetka sudjenja, ovaj srpski general, koji je, eto apsurda, zahvaljujuci Hagu, Kostunici i njegovim bogatim prijateljima, postao bogatas, a ne siromasni penzionisani general, vjerovatno ni slutio nije da ce starost docekati tako imucan. Uz to jos, kad je odlucio da ide u Hag, Kostunica i prijatelji nisu stedili rijeci hvale imenujuci ga casnim borcem i herojem, te samo sto mu jos, u nedostatku Milosevica, i oreden nisu dodijelili. Na tekst optuznice iz Haga kao da su svi zaboravili.

No, prica o Lazarevicu moze posluziti i kao ocit dokaz da srpske vojskovodje, nize po cinu, izgleda po pravilu na kraju ispadnu pametnije od svog komandanta. To nam je nedavno demonstritrao general Gvero koji je, za razliku od svog komandatna Mladica, svoje muke prekratio dobrovoljnom predajom. Umjesto da sa nekoliko stotina hiljada evra u dzepu ode dobrovoljno u Hag i odatle se, ekspresno, zbog bolesti vrati u Srbiju do pocetka sudjenja, Pavkovic tvrdoglavo kao i Mladic vodi borbu sam protiv svih, a najvise protiv sebe i Srbije. Kao da to moze u nedogled. Srbijanska tajna policija BIA ocigledno nije mogla nista da ucini po pitanju Pavkovica jer je umjesto da opservira njega, haskog optuzenika, bila zauzeta pracenjem ni krivog ni duznog Cede Jovanovica. No, da Kostunica ipak ne bi ostao bez oba keca u rukavu, potrebna za pozitivnu ocjenu o Studiji izvodljivosti, vise silom nego milom proslijedio je u Hag neckajuceg policijskog generala Lukica samo dva dana nakon operacije. Tako se Lukic, koga apostrofiraju kao autora transporta leseva hladnjacama sa Kosova, nasao u Seveningenu i bolestan i praznih dzepova, a Kostunica opet prezivio svoje prvo, ali i neizbjezno hapsenje haskog optuzenika. Za nadati se da ce mu sljedeca biti laksa.

DJindjicevu pricu nakon izrucenja Milosevica, da je drzava vaznija od svakog pojedinca i da drzava ne moze da ceka pojedinca, napokon je izgleda shvatio i Voja.

Nasi opet haski bjegunci, kojima je za dobrovoljnu predaju zagarantovano 50.000 konvertibilnih maraka od ove nase sirotinje u Republici Srpskoj, predaju se uglavnom u Beogradu, gdje su se i krili, te i od tamosnjih vlasti dobijaju izvjesnu sumu koja nije nimalo zanemarljiva. Tako eto prolaze lica koja su optuzena za ratne zlocine. Za razliku od njih, cestiti i posteni narod koji nije ni mrava zgazio jedva sastavlja kraj sa krajem. Da nije tuzno ocigledno bi bilo smijesno.

Posebna prica su ova dva nasa kapitalca, Karadzic i Mladic. Ne smijem ni da pomislim koliko bi njima dali da se predaju. Vjerujem da je rijec o milionima evra. Gledajuci to sasvim su u pravu oni koji kazu da su ovdje neki za zlocine i nagradjeni. I materijalno i verbalno. Da su drzave s obje strane Drine pravne i da se postuje zakon, ne bi se razbacivale nasim parama i njima mamile optuzene za ratne zlocine, vec bi ih u visednevnoj akciji pronasli i pohapsili i novac trosili na pametnije stvari, a ne recimo na Radovana koji se “za svaki slucaj” obezbijedio na vrijeme. Zar upravo ovih dana ponovo ne izlaze na vidjelo kompromitujuci podaci o Karadzicevoj finansijskoj hajduciji, samovoljnim upadanjima u platni promet i, kako mnogi tvrde, iznosenju 36 miliona iz Narodne banke RS. Da je pametan predao bi se sto prije. U suprotnom mogao bi biti proganjan po dva osnova. Kao obicni kriminalac koji je opljackao svoj narod, za sta ce se nadam se uskoro zainteresovati i nase tuzilastvo, i drugo kao haski optuzenik. Ako pozuri u Hag mogao bi izbjeci totalnu kompromitaciju, a i domace tuzilastvo, i tako kod nekih mozda i sacuvati lik romantizovanog junaka. U protivnom morace ga izgleda demontirati i Hag, ali i domace tuzilastvo i sudovi.