Ustavna povelja i sama je donesena sa zakasnjenjem vecim nego sto je bilo predvidjeno Beogradskim sporazumom

Piše: Biljana Jovicevic

Insistiranje premijera Srbije Vojislava Kostunice na postovanju Ustavne povelje u pogledu odrzavanja neposrednih izbora za parlament zajednice najkasnije do marta sljedece godine, prilika je da se podsjetimo koliko je puta do sada prekrsena Ustavna povelja i upitamo zasto je postovanje ovog roka znacajnije od mnogih drugih?

Ustavna povelja, kao najvisi pravni akt drzavne zajednice i sama je donesena sa zakasnjenjem vecim nego sto je bilo predvidjeno Beogradskim sporazumom. Nakon toga, podsjeca portparol Socijaldemokratske partije Branislav Radulovic, prekrsena je najmanje osam puta:

“Najradikalnije je to uradjeno kod Suda zajednice, drzavnih simbola, oko odnosa drzavnih ustava s Ustavnom poveljom i nadasve ono sto svi vidimo, a to je sastav Savjeta ministara, gdje je Ustavna povelja svakako prekrsena na stetu Crne Gore. Poseban problem je svakako Haski tribunal, zatim, reforma vojske, gdje je medjunarodna zajednica vrlo precizno locirala gospodina Kostunicu kao onu tacku gdje se ne moze ostvariti pomak i gospodin Kostunica koristi sada Ustavnu povelju kao stit da bi se na neki nacin zastitio od vrlo jasnog pritiska medjunarodne zajednice i zvanicne Podgorice da se pitanje Haskog tribunala jednom pocne rjesavati na pravi nacin i nadasve da pocne proces reformi vojnih struktura, posebno bezbjednosnih vojnih struktura koje su dugo dirigovale i prilike u Crnoj Gori, a kako stvri stoje, povezane sa nekim drugim strukturama i dovele do smrti srpskog premijera. Jednom rjecju, Kostunica za svoje potrebe danas insistira na toj odredbi, a nije bio problem kada je, zbog sastavu svoje Vlade, morao naci namjestenje za gospodina Draskovica”.

Prema rijecima Radulovica, insistiranje srpskog premijera Vojislava Kostunice, kao legaliste, na postovanju Ustavne povelje po pitanju neposrednih izbora, posebno je problematicno sa stanovista cinjenice da je njegova Vlada u najmanje dva slucaja prekrsila Ustavnu povelju:

“Evidentno, najveca krsenja koja je uradila i sama Vlada Srbije jeste neusaglasavanje Ustava Republike Srbije sa Ustavnom poveljom i na drugoj strani potreba gospodina Kostunice da sacuva parlamentarnu vecinu kada je insistirao i molio crnogorsku stranu da se direktno prekrsi Ustavna povelja u pogledu formiranja i sastava Savjeta ministara. Kada gospodina Kostunicu treba da ocuva vrlo nestabilnu Vlada u Srbiji, onda se Ustavna povelja ne postuje. Medjutim, kada na drugoj strani, iz krajnje dnevnopolitickih razloga i potrebe njegovog DS-a insistira na jednom roku, onda je on principijelan i pravnik koji insistira na regulativi”.

Ako bi se primijenilo nacelo distributivne pravde, koje vazi od Aristotela do danas, da se u jednakim situacijama ne moze nejednako odlucivati, to jest, buduci da su rokovi za gotovo sve krucijalne norme Ustavne povelje prekrseni, odlaganje neposrednih izbora sa pravne tacke ne bi predstavljalo nikakav problem. Osim, kako primijecuje clan Savjeta za ustavna pitanja profesor Milorad Ivovic, ukoliko nije rijec o politickim motivima:

“Ukoliko Kostunica ne smatra da su neposredni izbori bitniji od svih ostalih slucajeva zbog ocuvanja ove zajednice Srbije i Crne Gore. Ukoliko on smatra da mu je to najznacajnije, onda sigurno da su ostali rokovi koji su prekrseni od manjeg znacaja za njega”.

Iza insistiranje Kostunice na legalizmu u odnosu na odrzavanje neposrednih izbora za parlament drzavne zajednice, krije se teznja za unitarizacijom, smatra Ivovic:

“Mislim da bi sa tim izborima, ako bi bili neposredni , Crna Gora spala cak u nizi drzavni status,podsjetimo do skoro je bila federacija, nesto sto se teoretski drugacije definise i ima svoja prava i obaveze.Poslije tih neposrednih izbora kada bi Crna Gora kad bi sadasnja Unija bila ustvari unitarna drzava. Neposredni izbori znaci, bili bi padanje Crne Gore na nizi drzavni nivo. Onda Srbija i Crna Gora postaju unitarna drzava u kojoj Crna Gora nema cak ni status federalne jedinice, sto je lose”.

Radio Slobodna Evropa