Nista drugo nismo ni zasluzili a ni ocekivali, do ovo sto nam se desava. Samo je bilo pitanje kada ce ta erozija da krene

Piše: Pero Simic

Nista drugo nismo ni zasluzili a ni ocekivali, do ovo sto nam se desava. Samo je bilo pitanje kada ce ta erozija da krene. Sto je najgore, nismo nista ni pokusali, tako da su ove nase glavonje u vlasti to shvatile kao blanko podrsku za razvaljivanje Srpske po svim savovima. Kad malo bolje covjek razmisli, to im i odgovara, jer ce na taj nacin izbrisati ne samo Republiku Srpsku vec i sve tragove svojih necasnih radnji.

Poslije ce, te iste glavonje, pohrliti kojekuda, da na miru trose ono sto su napljackali. Jedinstvena vojska, jedinstveno ovo, jedinstveno ono, jedinstvena policija koja se najavljuje, sasvim je normalan slijed kroz koji nas je vodila, i gle uzasa, i dalje vodi, jedna totalno nesposobna i nakaradna vlast, kakvoj u Evropi nema premca. Ne moze se voljeti Radovan, pjevati mu pjesme, a u isto vrijeme imati svoj MUP. Izmedju Radovana i policije, nasi krkani iz vlasti su se opredijelili za ocvalog Radovana. Pa o kakvoj mi onda nasoj policiji mastamo? Koliko smo se samo puta, ovakvi goli i bosi, za ovih devet godina odrekli stotina miliona maraka pomoci, jer volimo Radovana. Nije cudo da me to ponekad navodi na pomisao, da se stvarno radi o svecu nad svecima, koji je, ako ne veci, ono, boze me oprosti, ravan svetom Savi. Da se neko odrekne tolike, prijeko potrebne pomoci, i tolika zrtva zarad jednog covjeka nije zabiljezena cini mi se nigdje, pa ni kod sljedbenika Dalaj Lame. Zato kad pomislim da bi mi i ovaj dolazeci Bozic opet mogao cestitati praznoglavi Mikerevic i Cavic, sav se najezim.

Da vole ovaj narod i parce ove zemlje i da su htjeli, svih ovih muka koje nam se desavaju, mogli su nas jos poodavno osloboditi samo dva covjeka, Radovan Karadzic i Ratko Mladic. No, njihova podzemna filozofija, koja vrvi od odsustva realnosti i koja se izgleda svodi na onu samozivu poruku “poslije mene potop”, u ovim teskim trenucima Republike Srpske, potpuno je prozrena. Prema tome ni Sulejman, ni Haris, ni Pero, ni DJuro, pa ni Pedi ne lome kicmu Republici Srpskoj. To bescasce su zgrabili Radovan i Ratko i njihovi ovozemaljski predstavnici u nasoj vlasti, mazohisticki se nasladjujuci iz svojih stekova nad nasim nezavidnim polozajem, u koga su nas upravo oni i uvalili. U ovom naumu, da zajebavaju svoj narod, Ratko i Radovan su cak, kao po dogovoru, prikrili i uzajamnu odbojnost.

Osjetivsi da narod u Srpskoj, istina sporo ali sigurno, uvidja ko ga je i u sta uvalio, Karadzic se vjerovatno, usljed sve ucestalijih udara epskog rastrojstva i ovih dana razestio. Odlucio je da opet malo prestrasi svoj “neposlusni” narod, putem brata Luke, koji samo sto je izasao iz zatvora u Crnoj Gori.

Luka, profiterski prvoborac, sav zadrigao, dao nam je do znanja da ne smijemo potpuno vjerovati svojim ocima, zaprijetivsi nam po ko zna koji put, da se Radovan nece predati ni po koju cijenu. “Moj brat Radovan je vitez i hajduk”, uzviknuo je polupismeni Luka. Kakva li je ova Republika Srpska kad je dozvolila da joj zamasceni Luka Karadzic salje poruke i drzi predavanje? Za utjehu je da ga u Srpskoj, na svu srecu, nisu uzeli za ozbiljno sto govori i cinjenica da je narod sit kojekakvih poruka i svacijeg istresanja.

Radovana mnogi ionako dozivljavamo kao hajduka s obzirom da je vrijeme njegove vladavine i zapamceno kao hajducija. Sto se tice viteza, tu smo shvatili da se Luka vjerovatno salio te da je isao na poredjenje s vitezom Kojom, glavnim i nespretnim likom popularnih crtanih filmova.

Da se rijec patriotizam ne uklapa uz Radovanovo ime i prezime, shvatio je cak i Momcilo Mandic, ministar pravde iz vremena Karadziceve vladavine. Odslikavsi u potpunosti apsolutisticku vlast Karadzica i Krajisnika, u cijem okruzenju je, sto ne krije i on bio, Mandic je, nakon svjedocenja u Hagu u slucaju “Krajisnik”, ovih dana pozvao Radovana da se preda i da pokusa pred Haskim tribunalom dokazati svoju nevinost, poput, kako je rekao, Milosevica, Krajisnika i Seselja. Priznaje da je prica o Radovanu donijela probleme i njemu i njegovoj porodici.

Inat koga vec duze vremena sprovodi Karadzic, pojacan uvijek kad se prijeti Republici Srpskoj, nikome nije donio dobra. Shvativsi to iz SAD nam stize ohrabrujuca vijest da su se i najugledniji Srbi u Americi angazovali da prekinu ovu agoniju u kojoj se nalazi sprski narod zbog Karadzica i Mladica. Ugledni univerzitetski profesori, ljekari i naucnici zele da ubijede Radovana i Ratka putem posrednika da je nemoguce to sto rade i da se dobrovoljno predaju uz garanciju bezbjednosti i fer sudjenja u Hagu. Tako je i prici o dijaspori koja podrzava nase “junake” dosao kraj. U odsustvu bilo kakvih osjecanja za Srpsku i narod u njoj, nasi opet tupani iz vlasti su ocigledno davno digli ruke od Radovana, bez obzira na cijenu, pokusavajuci da u pricu o odgovornosti uvuku i narod. Inat koji opet oni tjeraju sa narodom ne zeleci da preuzmu odgovornost za svoju promasenu politiku prevrsio je svaku mjeru. Zbog toga bi medije trebalo zamoliti da nas u dogledno vrijeme postede neartikulisanih kukumakanja i objasnjavanja nasih glavonja. Prije svega drskog i nadmenog premijera koji trijumfalno najavljuje “kako ne ocekuje da ce biti smijenjen” bez ikakve doze osjecanja odgovornosti i pripremajuci se na duboki zimski san. Drugo, nek kukumacu kod psihijatra i psihologa, a nek postede nas. Da imalo imaju casti prije svega Mikerevic, a potom i predsjednik Srpske Cavic, podnijeli bi ostavke a zatim dobrovoljno, zbog neodgovorne politike, sami otisli u zatvor na godinu dana.

Za kasnije bismo vidjeli!?

Nezavisne Novine