Pregovori na vrhu o odnosima u zajednici tek su poceli i nijesu sve karte otvorene ali treba ocekivati proces koji bi mogao da potraje do marta

Piše: Intevju:Dusan Janjic

Dugo odgadjan pocetak price o odnosima u zajednici, koji je prilicno ostrim upozorenjima nedavno pogurao Havijer Solana, pored neposrednih izbora i crnogorskog predloga za redefinisanje, kao glavnih tacaka sporenja, neminovno ce otvoriti preispitivanje instutucionalnih temelja drzavne zajednice, kroz neki vid revidiranja Ustavne povelje, ocjena je politickog analiticara Dusana Janjica.

Iako je rano da se na vidjelo pojave “izlazne varijante” i otkriju konacne pozicije, prema Janjicevim rijecima, najveci problem bice kako utvrditi sta od institucija zajednice zaista funkcionise, odnosno koje ce zajednicke funkcije ostati, da li neka pitanja treba rjesavati preko sadasnjih organa zajednice ili, pak, kroz nove forme odnosa.

-Prerano je govoriti da je okvir razgovora utvrdjen. Razgovarace se direktno, s vremena na vrijeme, bice potrebno uplitanje autoriteta iz EU. Ocekuje nas duzi proces, vjerovatno do proljeca, do kada ce se iskristalisati pitanje pozicija u vezi neposrednih izbora. Moguca varijanta je da izbora bude, s tim sto bi Crna Gora potvrdila svoju delegaciju, a Srbija organizovala direktne izbore. Znajuci da ove, oprecne pristupe, zastupaju dva najjaca politicka igraca, Milo DJukanovic u Crnoj Gori i Vojislav Kostunica u Srbiji, to je sasvim realan scenario.

Rekli ste da postoji mogucnost revizije Ustavne povelje? Znaci li to, eventualno, redukciju odredjenih resora u Savjetu ministara, koji, kako se u Crnoj Gori ocjenjuje, nakon Mastrihta gube svrhu?

-Od pocetka je Ustavna povelja gradjena uz veliko “asistiranje” Solane, tako da se za puno toga vec u startu znalo da ne moze da funkcionise. Praksa je pokazala da pogresno postavljene stvari ne funkcionisu, nakon cega je uslijedio Mastriht kojim je EU prihvatila ideju dva kolosijeka, koja, u sustini, ima institucionalne i politicke implikacije. Trenutno jedino funkcionise koordinacija i sistem odbrane. Tu vecih problema nema, s tim sto ce se odmicanjem reformi vojske pokazati da je i na tom polju, takodje, potreban neki drugi nacin komandovanja. Ni ovakva spoljna politika nije funkcionalna i Srbija ce morati da formira ministarstvo spoljnih poslova. Umjesto tog resora na vrhu moze biti neki savjet za koordinaciju ili ad hoc tijelo, ali ministartsvo nije potrebno. Sve i da ostane ono ce biti kontakt mjesto ali ne i operativni resor.

Cinjenica je da su aktivnosti stabilizacije i asocijacije u ekonomskom domenu takve da ih mogu voditi direktno drzave koje pristupe EU, a sa dvostrukim kolosijekom to znaci – direktno vlasti Srbije, odnosno Crne Gore. Tu se postavlja problem koordinacije zajednickih interesa, s obzirom da taj proces treba i harmonizovati. Na nekom nivou usaglasavanja bice potrebno tijelo za regionalne i evropske intregracije kao i neki savjet, sto opet trazi od Srbije da, kao Crna Gora, napravi svoje ministarstvo i uozbilji svoju politiku prema evropskim intergracijama.

Kada se rezimira – ono sto ce ostati od zajednice bice neka vrsta koordinacije u sistemu odbrane i strateskim regionalnim evropskim ciljevima, sto je moguce definisati ili ugovorom nezavisnih drzava, ili takozvanim komonveltom koji bi markirao segmente saradnje (vojne, borbe protiv teroriznma, organizovanog kriminala). To su vrlo funkcionalne zajednice u kojima svaka drzava zadrzava svoj suverenitet. Povelja ovakva kakva je ne moze da opstane jer je u praksi derogirana.

DJukanovic insistira na posrednim izborima, Kostunica je za neposredne. Da li srpskom premijeru odgovara novo oprobavanje snaga?

-Vazno je primijetiti da kada ova dvojica aktera govore o izborima, onda je to vidjenje i buduceg statusa clanica zajednice. Kada DJukanovic kaze da prihvata dosadasnji saziv – to znaci da se ne odrice ideje o referendumu o nezavisnosti. Odbijanjem ideje o zadrzavanju mandata aktuelnom sazivu parlamenta zajednice Kostunica, s druge strane, tvrdi da ostaje privrzen ideji zajednice. Rijec je o taktickim potezima.

Sto se tice provjere na nekim izborima, Kostunica nema razloga ni da ih forsira niti da ih se plasi. Kada se vidi kakav je sastav u parlamentu zajednice, novim izborima jedino DS bi mogao da izgubi, sto bi odgovaralo Kostunici, ali ne i nekom demokratskom profilu srpske delegacije u parlamentu SCG. Trenutni omjer snaga je takav da bi najznacajniji napredak nacinili radikali.

Da li ocekujete da Vlada Srbije do proljeca ostavri punu saradnju s Hagom, kako bi fizibiliti studija za SCG dobila zeleno svjetlo?

-Kostunica je napravio jasnu promjenu. On vise govori o neminovnosti saradnje nego o garancijama. Vidi se na osnovu vrlo konkretnih poteza da je u toku usaglasena aktivnost sa najzainteresovanijim drzavama, prije svega Britanijom i jos nekim zemljama NATO. Prvenstveno mislim na signal pustanja Jovice Stanisica i Franka Simatovica – Frenkija, kao znak ohrabrenja onima koji idu, a sve vise odlaze, prije svega optuzenici iz Republike Srpske. Po ranije predvidljivom tajmingu, Kostunica ce iskoristiti period oko Nove godine, kada je prosao budzet, Vlada prebrodila krizu, Hag otvorio “dvosmjernu” komunikaciju a ljudi preokupirani drugim stvarima, da isporuci najveci dio optuzenika Haskom tribunalu. Do marta treba ocekivati da se pitanje Haga relaksira, da se naprave znacajni pomaci prema NATO i EU, ali neka potpunija saradnja ce se ostvariti tek kada se udje u dijalog o rjesenju pitanja Kosova, koje je, nakon Haga, drugi blokirajuci faktor. Sadasnja pozicija i odnosi Srbije i medjunarodne zajadnice pokazuje da nema nevinih. Beograd ne saradjuje, UNMIK pokusava da namece stavove. Do marta i jedni i drugi shavatice da tako ne ide, da se moraju spustiti koplja i poceti vrlo prakticna saradnja.

Beograd dize poviku na Haradinaja, a zaboravlja na “hladnjace” i Batajnicu

Koliko izbor Haradinaja za premijera privremene vlade Kosova moze biti opterecujuci faktor za dijalog, u uslovima kada ga Beograd proziva, a Hag se ne oglasava ? -Beograd je jos u Milosevicevo vrijeme pravio dosije o Haradinaju, kojim sada masu Vladan Batic i Nebojsa Covic. Dosije je dostavljen Hagu, s Haradinajem su obavljeni razgovori o sudbini nekih kidnapovanih i nestalih osoba, cija su tijela pronadjena u zoni odgovornosti Haradinaja. Prica o njemu moze dugo da traje. Mislim da je reakcija Beograda nakon njegovog imenovanja bila najslabija tacka u kosovskoj politici Kostunice, Tadica i Covica koji su se pogubili u citavoj prici.

Kostunica daje priorotet Hagu, Tadic i Covic ne znaju kako bi vukli poteze, a sva trojica su iskoristila situaciju, tako da im je Haradinaj dobro dosao da galame i malo dramatizuju. Napravili su prekomjernu reakciju i, u sustini, potvrdili ili zloupotrijebili slucaj pokazujuci da ne zele da razgovaraju s privremenom vladom Kosova, sto je vec naislo na losu reakciju medjunarodne zajednice. Ocekujem korekciju stava, jer mora da se razgovara. Nemam bas utisak da svi zele punu istinu o svim zlocinima, ukljucujuci i Haradinajeve. Ali, mora se rasvijetliti Batajnica, saznati istina o policijskim i vojnim generalima. Do danas se ne zna ko je ubio Fehmija Aganija, da li vojska ili specijalne jedince. Mnogo izazova ceka Beograd. Ova vlast ne zuri bas da rijesi te slucajeve, dize galamu, a manje joj odgovara da konkretno rasciscava ratne zlocine na Kosovu.

Igor Peric

Republika