Ustavna povelja je nenadlezno usla u ustavnu nadleznost Crne Gore, propisujuci neposredne izbore, sto je suprotno i Beogradskom sporazumu. Bez promjene Ustava Crne Gore ili donosenje novog nema izbora za Skupstinu SiCG

Piše: Prof. dr Slobodan Blagojevic

Neposredni ili posredni izbori za Skupstinu drzavne zajednice SCG ispunjavaju u posljednje vrijeme govore i razgovore, narocito one stranacke sa dijametarno suprotnim stavovima. Posto se primarno radi o ustavnom pitanju, koga treba posmatrati s gledista teorije prava i nauke ustavnog prava i politickog sistema, nuzno je unijeti u to sporno pitanje sto vise elemenata znanja i istine, koja treba da dovede do pada politickih strasti koje nikuda ne vode drustvenom dobru.

Izbori za Skupstinu drzavne zajednice moraju se posmatrati u kontekstu prirode te zajednice i njenog odnosa prema drzavama-clanicama, koje su je ugovornim putem stvorile. Velika promjena koju je donio i nosi slozen istorijski proces, dovela je do ukidanja SRJ i stvaranja labave unije konfederativnog karaktera na bazi politicke volje Crne Gore i Srbije, koja se pravno izrazila u vidu konfederalnog ustavnog pakta, odnosno medjunarodnog ugovora, po formi i sadrzini. U skladu sa tim, sve ostalo u odnosima Crna Gora – Srbija mora da se uspostavlja saglasno principima ustavnih kompentencija, ustavnog izbora i refleksije, jer bi suprotno ponasanje predstavljalo legitimacijski deficit velike promjene na stetu legitimiteta Crne Gore.

Nacelo gradjanske (narodne) suverenosti zahtijeva da se cini razlika izmedju suvereniteta i suverenosti. Suverenitet oznacava osnovnog subjekta politike, a to je gradjanin, a suverenost polozaj drzave u sirim oblicima njenog pojavljivanja (federacija, konfederacija i dr). Nosilac suvereniteta su gradjani Crne Gore, a suverenosti drzava Crna Gora. U drzavnoj zajednici drzavnu suverenost jedino predstavlja drzava Crna Gora. Nema gradjana drzavne zajednice, nego samo gradjana drzava clanica. Pojmovi federacije i konfederacije nijesu tako neodredjeni, s gledista njihove sadrzine, da bi se mogli proizvoljno mijesati i zamjenjivati.

S gledista prednje recenog treba posmatrati izbore za Skupstinu SCG. Oni se u sadasnjoj situaciji posmatraju s gledista Beogradskog sporazuma i Ustavne povelje, a ne sa gledista Ustava Crne Gore, sto je primarni uslov za njihovo odrzavanje. Bez promjene Ustava Crne Gore ili donosenja novog Ustava, ne moze se donijeti izborni zakon, niti u skladu sa njim raspisati izbori, zato sto je nuzno da se ustavotvorna vlast drzave Crne Gore, kao najveca vlast, izjasni o promjenama na koje je pristala izvrsna vlast Crne Gore, ucestvujuci u donosenju Beogradskog sporazuma i Ustavne povelje. Drugim rijecima, potrebno je da ustavotvorna vlast, primjenom Ustava ili donosenjem novog Ustava, potvrdi nastale promjene koje sezu u domen ustavnog sistema Crne Gore. Ne moze niko mijenjati ustavni sistem osim ustavotvorne vlasti. U ustavnom sistemu Crne Gore nema drzavne zajednice, niti polozaja Crne Gore kao drzave-clanice, kao ni drugih promjena, na koje se odnosi Beogradski sporazum i Ustavna povelja. Tek na osnovu ustavnih promjena, moguce je donijeti zakon o izborima za Skupstinu drzavne zajednice, jer izvor zakonodavstva Crne Gore je njen Ustav, a ne Beogradski sporazum i Ustavna povelja. Oni su samo povod ustavnih promjena.

Ne ulazeci u to kako ce se izjasniti ustavotvorena vlast o izborima, posredni ili neposredni, smatram da samo posredni izbori odgovaraju prirodi drzavne zajednice, tako da u zajednici mogu da budu predstavljeni drzave, a ne gradjani. Taj princip bio je primijenjen za izbor saveznih poslanika u Vijecu republika Savezne skupstine, koje su birale republicke skupstine, u skladu sa republickim zakonom. Ustavna povelja je nenadlezno usla u ustavnu nadleznost Crne Gore, propisujuci neposredne izbore, sto je suprotno i Beogradskom sporazumu, koji „potvrdjuje elemente drzavnosti Srbije i Crne Gore, koji proizilaze iz sadasnjeg faktickog stanja i istorijskih prava drzava clanica”. Prema tome, ne postoji pravna kvadratura kruga u pogledu izbora za Skupstinu drzavne zajednice, samo treba postovati nacela prava i odnose u njemu.

Sta (ni)je drzavna zajednica

Drzavna zajednica SCG nije drzava, nego zajednica drzava. Drzava je ravnoteza drustvenih sila, sto ona prevashodno ostvaruje preko ustavotvorne vlasti. Drzavna zajednica nema ustavotvornu vlast, kao sto nije imala nijedna konfederacija u svijetu, koja je otisla u istorijski muzej. Ona nema jedinstvo, cjelinu, integritet i kompetentnost jedne politicke zajednice i drzave. Zato se Skupstina drzavne zajednice ne zasniva na principu jedinstva i gradjanske (narodne) suverenosti, nego samo na principu dogovorne delegacije odredjenih poslova na zajednicu, bez mogucnosti preglasavanja drzave – clanice. Proizilazi da drzavna zajednica nema karakter politicke zajednice i drzave, zato sto je bez osnovnog politickog statusa covjeka i bez stvaralacke uloge gradjana. To cini da drzavna zajednica ima samo odredjeno organizaciono – funkcionalno svojstvo odredjenog obima, koje je proizaslo iz suverene volje drzava clanica radi ostvarivanja njihovih interesa.