Okupljanje intelektualaca oko ideje za referendum je neminovnost. Drzavotvorne ideje, u bilo kom smjeru da idu, nezavisnost ili zajednica sa Srbijom – ideje su sirokih socijalnih paktova i koalicija. To nijesu ideje koje ce na svojim ledjima iznijeti iskljucivo politicke partije

Piše: Kacusa Krsmanovic

Kako komentarisete povratak opozicije u parlament, odnosno odluku Savjeta RTVCG da uredjivackom kolegijumu preporuci direktan prenos svih skupstinskih zasjedanja?

– Sama odluka politicki nije losa, ali ne ide bas u prilog reformi Televizije u javni servis, jer je ocigledno da partije i partijske strukture, ovoga puta kroz posrednistvo jedne medjunarodne organizacije, mogu u prilicnoj mjeri da uticu na Savjet RTVGG. To ne znaci da nije bilo uticaja i s druge strane. Ipak, stvoren je prostor da se opozicija, koja je pogresnim procjenama dosla u pat poziciju, pod koliko-toliko casnim uslovima vrati u parlament. Odluka o selektivnim prenosu sjednica mozda jeste bila inicijalni razlog da opozicija napusti Skupstinu, ali se kasnije pokazalo da su njihovi ciljevi bili drugaciji, jer su svoje zahtjeve radikalizovali. Vjerujuci da je Vlada slaba i da ce biti dodatno oslabljena vanparlamentarnim pritiskom, opozicija se nadala da ce protestima moci da izdejstvuje vanredne izbore. Za stabilnost politickih institucija u Crnoj Gori, bez obzira ko je danas, a ko ce sjutra biti na vlasti, vrlo je vazno sto u tome nijesu uspjeli. Vanredni izbori su katkad potrebni i u najdemokratskijim zemljama, ali, prosto ne mozete samo nekoliko mjeseci nakon redovnih izbora da zakljucite da vam se ne svidja njihov rezultat i da zato treba delegitimisati drzavne institucije, dok god vi ne postignete zeljeni ishod. To nije u skladu s pravilima visepartijske igre.
Posljednje istrazivanje CEDEM-a pokazuje pad rejtinga opozicionih partija. Lider SNP Predrag Bulatovic Vas optuzuje da su istrazivanja namjestena i da idu u prilog projektu nezavisnosti Crne Gore?
– I Bulatovic, kao i svi ostali, zna da su nasa istrazivanja objektivna i da se niko ozbiljan ne bi igrao kredibilitetom. Medjutim, posao politicara je da uticu na javno mnjenje i pokusaju da homogenizuju birace, da ne dozvole da bilo sta narusi sliku o njima, njihovoj partiji, politickoj opciji. Zato takve izjave tretiram kao rutinsku partijsku propagandu, ali i politicki pritisak na profesionalizam. To je shvatanje po kome se u jednom politicki podijeljenom drustvu ne moze biti dobar i profesionalan ljekar, profesor, istrazivac, ako pri tome imate i neka politicka uvjerenja. To je zapravo tipicno partitokratsko shvatanje zivota i politike – dobri ste samo ako dijelite nasa uvjerenja, u protivnom ste unaprijed sumnjivi. Ovo je stanoviste sa koga nasa istrazivanja osporava i Grupa za promjene, za koju se plasim da svojim shvatanjem politike, politickim jezikom i stilom sve vise pocinje da podsjeca na Liberalni savez. GZP bi morala da ima na umu kako je LS zavrsio vodeci takvu politiku.

Crnogorski intelektualci, medju kojima i Vi, ali i drzavni funkcioneri, okupljaju se oko ideje za formiranje savjeta za referendum? Nekima to smeta?

– Ne postoji jos nikakav savjet za referendum. Radi se o dva susreta, nazvao bih to razmjenama misljenja, o nekim problemima, i iz toga ce mozda izaci neka organizaciona forma. Ali, to jos nije definisano. Angazman intelektualaca u rjesavanju crnogorskog drzavnog pitanja je neminovnost. Drzavotvorne ideje uvijek su djelo sirokih socijalnih paktova i koalicija. To nijesu ideje koje ce na ledjima iznijeti iskljucivo politicke partije, iako su one u demokratijama glavni politicki igraci i najjace mobilizacione grupacije. Uvjeren sam, ipak, da je ovo jedino drzavno pitanje na Balkanu u posljednjih 15 godina, koje ce biti rijeseno na miran nacin – bilo za zelenim stolom Crne Gore i Srbije, bilo referendumom.

U intervjuu za nas list Predrag Bulatovic je bio kategorican da SNP nece prihvatiti nikakav koncept razdruzivanja, pa makar ga aminovala i Evropska unija?

– Bez obzira na te izjave uvjeren sam da ce SNP ostati stranka koja nece ici u bilo kakve avanturisticke poduhvate, pogotovu ako to bude rezultat jednog sireg regionalnog dogovora i sponzorstva EU i SAD. Ne iskljucujem mogucnost politickog zaostravanja ili eventualnog bojkota referenduma, ali sjetimo se i da su idenpendisticke stranke bojkotovale referendum 1992., pa je SRJ ipak bila stvorena.

Da li su u ovom trenutku moguce ustavne reforme?

– Savjet za ustavna pitanja predocio je svoje vidjenje optimalnih pravaca ustavne reforme i konstatovao da je donosenje novog ustava neophodno, s obzirom na obim nesaglasnosti sadasnjeg ustava s realnoscu. Ipak, Savjet nije iskljucio ni mogucnost minimalnih amandmanskih korekcija, ako to bude najprakticnije rjesenje u datom trenutku. Da li ce to biti uradjeno, kada, u kojoj formi i kojom vecinom, stvar je politickih odlucilaca i to ce oni da kazu.

Brisel ne zeli sukobe

Kako gledate na neposredne izbore za parlament drzavne zajednice?

– Ti izbori su trenutno jedina nada opoziciji da neke izbore u Crnoj Gori dobije. Opozicija, inace u prilicnoj krizi, razjedinjena i bez snage da ozbiljnije ugrozi vladajucu koaliciju, ocekuje da DPS i SDP nece uspjeti da animiraju svoje independisticko biracko tijelo, zato sto se radi o izborima za institucije zajednice. Ne mali dio glasaca DPS-a i SDP-a shvatili bi izlazak na te izbore kao novi zaokret koalicije, kao pripremu za neki novi Beogradski sporazum, odnosno ponovno odustajanje od odluke o nezavisnosti. Upravo u ovoj mogucoj apstinenciji pro-independistickog birackog tijela lezi i nada opozicionih stranaka. Ali, bez obzira sto su neposredni izbori predvidjeni Ustavnom poveljom, pojavljuje se sve ozbiljnija mogucnost da se oni pretvore ili u nove posredne izbore ili da se postigne dogovor o njihovom odlaganju. Ti izbori stvorili bi vjerovatno samo nove komplikacije u, i onako, nestabilnoj zajednici koja lose funkcionise. Jednostavno, ponovo bismo imali ““milosevicevsku situaciju”, s jednom vladom u Podgorici, a potpuno drugim predstavnicima Crne Gore u Beogradu. Ne vjerujem da su nove komplikacije spremni da prihvate ni u Briselu, pa ni u Beogradu. Mozda Kostunica jeste, ali on vec odavno ne predstavlja najjacu snagu u Srbiji.

Uvod u politicki dvostruki kolosijek

Da li je “dvostrukim kolosijekom” Evropa priznala da drzavna zajednica ne funkcionise?

– U EU su shvatili da se treba prilagoditi realnosti. Prvi korak bio je utvrdjivanje dvostrukog kolosijeka u ekonomiji. Konstatovano je da Crna Gora i Srbija imaju neke razlike u strukturi i funkcionisanju svojih ekonomija, koje ne dozvoljavaju da se stvari odvijaju onako kako je prvobitno zamisljeno u Briselu. To je pragmaticna odluka i siguran sam da je uvod i u dvostruki politicki kolosijek.

REPUBLIKA