Dvostruki ekonomski kolosijek sustinski je otvorio put stvaranju saveza nezavisnih drzava. Tesko ocekivati da nakon Mastrihta, kroz implementaciju i izradu studije izvodljivosti, dva razlicita ekonomska sistema opstanu na jednoj drzavnoj adresi

Piše: Igor Peric

Kako tumacite prolongiranje najavljenih razgovora na najvisem nivou izmedju predstavnika drzava clanica o daljoj buducnosti drzavne zajednice?
– To sto se desava vise mi izgleda kao natezanje i stvaranje prostora za pripremu razgovora, sto ne mora da bude lose, jer duze pripreme mogle bi da garantuju efikasnije razgovore. Vazno je shvatiti da brzog rjesenja nema. Brojni su problemi koje je nemoguce elaborirati, a kamoli otkloniti kroz jedan susret. Treba ocekivati proces, seriju razgovora koji bi trajali dva-tri mjeseca. U konacnom, mislim da je kompromis moguc bez obzira na pocetne udaljene pozicije i razlicito gledanje Beograda i Podgorice. Da li ce razgovori biti naslovljeni kao prica o reformi funkcionisanja drzavne zajednice, ili buducih odnosa drzava clanica – posebna je prica. Mislim da je ovaj drugi termin teze prihvatljiv za Beograd, a vjerovatno i za EU. Kako god bio radni naslov – u sustini nece se moci izbjeci prica o statusu, jer ocigledno postoje dva razlicita politicka vidjenja opstanka drzavne zajednice, sto je jedan od glavnih razloga nefunkcionisanja SCG.

Kazete da je realno ocekivati kompromis. U kojem pravcu?
– Prvo treba pokusati da se kroz dijalog jasno definise zajednicki interes. Ako se zaista do toga dodje, onda je mnogo lakse predloziti rjesenje za prevazilazenje razlika. Za pregovarackim stolom ce, jednostavno, biti jasno da treba pristupiti promjenama, makar ih jedni zvali reformom zajednice, a drugi pocetkom izrade novog modela odnosa. Tesko je proreci da li ce to biti novi model, odnosno zajednica nezavisnih drzava, iako mislim da bi to bilo najfunkcionalnije rjesenje, ili ce se, pak, doci do dvije nezavisne drzave. U svakom slucaju, treba ocekivati da ce se Srbija i Crna Gora razvijati kao dva odvojena sistema, koji ce graditi politicku vezu na sustinskim zajednickim interesima. Kakva ce biti ta veza – o tom potom.

U citavoj prici, medjutim, postoji i uvijek nepredvidljiv faktor Kosova i drugi problemi koji mogu da zaostre situaciju dotle da jednostavno blokiraju bilo kakvu komunikaciju. Tu prije svega mislim na politicku nestabilnost u Srbiji. Kako god Crnoj Gori izgledalo da je tesko pregovarati s Vojislavom Kostunicom, ako se dese vanredni izbori, a konflikt Vlade i Borisa Tadica ide mogao bi odvesti u tom pravcu, bice tesko pricati s radikalima koji bi iz citave situacije izvukli dodatne izborne poene.

Da li smatrate da je realno ocekivati da Evropa dvostruki ekonomski kolosijek primijeni i u politickoj ravni?
– Kada je doslo do komplikacija u funkcionisanju SCG, Evropska komisija je nastojala je da uradi sto moze i pripremi fizibiliti studiju koja ce podstaci razvoj ekonomskih mehanizama. Ocekivalo se da ce time biti izbjegnut politicki sukob. To je nacelno tacno, ali se takvim pristupom indirektno dovrsava konstituisanje razlicitih politickih infrastruktura, jer na dvije razlicite ekonomije ne moze pocivati ista drzava. Zato odluka o otvaranju dvostrukog kolosijeka na ekonomskom planu, sustinski, otvara put zajednici nezavisnih drzava. EU je pokazala da ne zeli da preuzima odgovornost za nefunkcionalnu drzavnu zajednicu koju je, kao rjesenje, dobrim dijelom nametnula. Vruci pregovaracki krompir prepustila je domacim akterima. Pojavljivace se samo u momentima kada dijalog zapadne u krizu koja prijeti da eskalira u ozbiljne sukobe. U takvoj situaciji bolje je da Podgorica i Beograd urade sto vise mogu, jer ne bi valjalo da treca strana kroji stvari.

Najavljen je pocetak izrade fizibiliti studije kroz zajednicki dokument sa dva posebna aneksa za drzave clanice. U praksi, medjutim, vrlo je moguce da jedna clanica brze ispuni zadatke i onda zavisi od dinamike kojom druga bude ispunjavala svoje obaveze i ciljeve. To ponovo otvara jaz?
– Realno je pretpostaviti, ako se krene tim putem, da ce Crna Gora brze napredovati jer je manje drustvo, jednostavnije strukture, sa stabilnijom politickom situacijom. Ima problem odsustva investicija, realnog programa obnove ekonomije, ali i to ce dobiti kroz proces stabilizacije i asocijacije. Pored toga Crnu Goru opterecuju i dosta losi odnosi sa nekim vladama zemalja EU, ali sve ukupno to su manji problemi od onih koji cekaju Srbiju. Ne bih da predvidjam, ali Crna Gora ima sanse da se sa Hrvatskom iste godine nadje u EU. Svejedno, da li kroz zajednicu nezavisnih drzava ili kao nezavisna drzava

Neposrednih izbora nece biti

Kostunica je, kao i opozicija u Crnoj Gori, za neposredne izbore za parlament SCG. To se mimoilazi sa interesima crnogorske vladajuce koalicije, koja ima druge prioritete. Kakve refleksije to moze proizvesti? – To izjasnjavanje je proizvod sadasnje pozicije elita u drzavama clanicama. Onaj ko insistira na ocuvanju drzavne zajednice bice, naravno, za neposredne izbore ocekujuci da ce oni ojacati autoritet poslanika u parlamentu zajednice. Onaj ko bude isao k zajednici nezavisnih drzava, ne samo da nece birati neposredno, vec uopste nece odrzati izbore. To iz razloga sto zajednica nezavisnih drzava ne mora da ima parlament, vec moze da ima komisiju kao i EU. Mislim da nece biti, uopste, neposrednih izbora. Oni mogu pregovorima biti odlozeni, dok se ne rijesi pitanje statusa i dok clanice ne potpisu neki novi sporazum. Druga varijanta je da crnogorski predstavnici napuste institucije drzavne zajednice i da nema ko da raspise izbore. Cini mi se da cijela prica oko zatezanja pocetka pregovora, spor oko Haga, komplikovanje situacije na Kosovu, sve vise daje argumente za “paralizu” funkcije predsjednika Savjeta ministara Svetozara Marovica, tako da bi on na kraju mogao biti prinudjen, ili sam odluci da podnese ostavku, sto bi stavilo tacku na pricu o neposrednim izborima. To je realna opcija cije eventualne posljedice treba analizirati. Moguca pozitivna posljedica bila bi da se eventualna Maroviceva ostavka iskoristi kao instrument dodatnog pritiska na dijalog Beograda i Podgorice. Negativan efekat bi bila nezeljena situacija u kojoj bi EU morala da udje u citavu pricu i ponovo trazi novo politicko rjesenje.

Republika