Crnogorske televizije i dalje daju veliki prostor politicarima, gradjani spremni da ih satima slusaju

Piše: Branislav Mandic

Kada se predsjednik Dzordz V. Bus i senator Dzon Keri sretnu pred TV kamerama uoci najvaznijih izbora u novijoj istoriji planete – njihova rasprava traje sat i po. Nema crnogorskog politickog lidera koji pred kamerama nije posjedio duplo duze.

Politicki TV dueli i intervjui sa stranackim prvacima u Crnoj Gori minutazom legitimno nasljedjuju nekadasnje cjelodnevne prenose skupstinskih rasprava.

Prestizne zapadne televizije, medjutim, odavno su uvidjele da se ni o cemu ne moze ozbiljno razgovarati satima.

– Dramaturgiju TV izraza cine brze promjene. Televizija je medij brzine. Nema tako velike stvari kojoj ce jedan civilizovani gledalac pokloniti tri sata paznje. Covjek koji funkcionise normalno jednostavno za to nema vremena, niti zelje, smatra direktor Instituta za medije Crne Gore Vojislav Raonic.

Urednik emisije “Ziva istina” na Televiziji IN, Darko Sukovic, tvrdi da sva ispitivanja javnog mnjenja dokazuju kako Crnogorci uzivaju u cjelovecernjim politickim razgovorima.

– Tacno je da takve emisije kod nas predugo traju i da to nije njihov kvalitet. Znam da je 25 minuta klasicno trajanje TV razgovora “jedan na jedan”, no Evropa ima rijesena osnovna drustvena pitanja, koja se kod nas tek usvajaju i od skoro komentarisu, pa zahtijevaju vise vremena, smatra Sukovic koji je intervjue sa svojim gostima od prosle godine produzio za 15 minuta.

– Uradio sam to zbog uklapanja u programsku semu TV IN, tako da sada “Ziva istina” traje 75 minuta u kojima, cini mi se, mogu odrzati dobar ritam, jer sam se izborio da tokom emisije ne bude reklama, kaze Sukovic.

Predizborni dueli za predsjednika svih Njemaca izmedju Sredera i Stojbera trajali su upravo 75 minuta. Njemacki predsjednicki kandidati simbolicno su “procaskali” u poredjenju sa skoro 180 minuta rasprave na NTV Montena, o podgorickoj zgradi zvanoj “Maksim”.

Urednik te veceri kada se sedam gostiju “oci u oci” gledalo skoro tri sata, Marko Novakovic, priznaje kako nekad “maksimalno” oduzi.

– U takvim situacijama koncentracija voditelja i gostiju moze da opadne ili emisija predje u monotonost, priznaje Novakovic, ali i dodaje da su novinari u Crnoj Gori makar “za jotu” iznad politicara i ekonomista.

Raonic objasnjava da crnogorske “TV seanse” nijesu slucajnost.

– U drustvima u kojima je politika sudbina to se odrazava i na TV izraz. Prirodni je refleks medija da zadovolje apetite publike, koji su kod nas za unutrasnju politiku ogromni. Ipak, nije uloga medija samo da zadovolji potrebe publike, nego i da te potrebe podigne na jedan visi nivo. Mediji bi morali da postavljaju standarde, podizu ih na visi nivo i promovisu vrijednost. Uostalom, takve TV debate udovoljavaju nezajazljivoj gladi politicara za publicitetom, ocjenjuje Raonic i pominje novinara BBC Tima Sebastijana.

Taj novinar poznat je po vjestini da sagovornika vrlo umjesno prekida u izlaganju. Njegova emisija “Teski razgovori” ne traje duze od 25 minuta, sto je klasicna forma TV intervjua.

To je, ipak, previse kratko za Crnu Goru, u kojoj je dnevnik pocetkom 90-tih trajao skoro tri sata.

Na zapadnim TV stanicama, medju najduzim u zanru je Den Raderov talk show “Sezdeset minuta” na televiziji CBS, u kojem voditelj koristi priloge i ziva ukljucenja i obradjuje vise znacajnih tema.

Na sezdeset minuta je svoj TV izraz sveo i novinar MBC Momcilo Stojanovic koji je svojevremeno na RTV Elmag forsirao “duge price”.

– U Crnoj Gori se jos misli da prica sa politicarima treba da bude tipa “jesmo li sami u kosmosu” i “o zivotnoj filozofiji”. Politicari jos nijesu spremni da daju kratke i precizne odgovore, pa da bih dosao do informacije moram sve upakovati u, priznajem, cesto presirok kontekst. Na “Elmagu” je bila potpuno druga situacija i da sam radio pet sati i onda bih dobio brdo pitanja od gledalaca koji bi se strasno ljutili ako svako ne procitam, objasnjava Stojanovic zasto su njegove emisije trajale satima.

Terminologija televizijskog novinarstva, naprotiv, ukazuje koliko je vrijeme na malom ekranu dragocjeno.

“Flash” (bljesak), “sound bite” (zvucni ugriz), “countdawn” (odbrojavanje), samo su neke od rijeci koje TV novinari sirom svijeta izgovaraju svakog dana.

Stojanovic kaze da je televizija MBC uvela pravilo, prema kome tonski insert govornika u informativnim prilozima ne smije biti duzi od 20 sekundi.

– U pocetku, politicari nijesu shvatali zasto ih “kidamo”, ali vremenom su se odvikli od velikih uvoda pred mikrofonom MBC, jer su upozoreni da nece biti integralno emitovani, prica Stojanovic.

Posao politicara je da budu blagoglagoljivi. Prema svim udzbenicima, duznost TV voditelja je da njihovu pricu prekine kada je vrijeme da nacija ide na pocinak. Posebno u zemljama koje su u procesu tranzicije, kada daljinski upravljac pod svojim dugmicima ne krije previse zanimljivih opcija.

Boga ti, dje nadje ove dvije budale?

Novakovic priznaje da je nekoliko puta usao u verbalni duel sa vlastitim gledaocima. Zato sto su ga uvrijedili suvise licno.

Uvrede voditelju i gostima emisije obicno upute gledaoci koji, umjesto preciznih pitanja, daju svoje “literarne” komentare i kvazisatiricne prigodnice.

Prednjaci izvjesni gospodin Asanovic koji je “aktivni saradnik” gotovo svih elektronskih medija u Crnoj Gori.

– Vjerovatno su ljudi izgubili vjeru u institucije, pa u mojoj emisiji mogu da “olaksaju dusu”. Nekad naidjem na uvredu ili nedolican komentar, procitam ga poslije upozorenja, jer mozda je to dobro: politicari, inace, misle da su nedodirljivi, odgovara Novakovic na primjedbu da u emisijama cita uvredljiva pitanja.

Na evropskim i americkim televizijama komentari se temeljno doziraju i kontrolisu.

– Snaga TV medija je toliko velika da se ozbiljne TV stanice upinju da rizik greske ili uvrede svedu na minimum. Citanje pisama gledalaca je uvod u zloupotrebu medija, jer to najcesce nijesu precizna pitanja nego komentari. Novinar se citajuci te komentare na neki nacin odrice autorstva programa. Ne zaboravimo, novinar je mjerodavan i ovlascen da zastupa javnost i govori u njeno ime.

“Boga ti, dje nadje ove dvije budale?” – odlican je primjer nedopustivog komentara koji je procitan uzivo na jednoj sarajevskoj televiziji – prisjeca se Vojislav Raonic.

B.Mandic
Vijesti