Sadisticka jadikovka

Objavljeno: 26.08.2004, 23:26h

To smo vec vidjeli: skupove intelektualaca i nacionalnih djelatnika zabrinutih za buducnost srpstva, poput onog koji je tokom prethodnog vikenda u Podgorici organizovala Srpska narodna stranka

To smo vec vidjeli: skupove intelektualaca i nacionalnih djelatnika zabrinutih za buducnost srpstva, poput onog koji je tokom prethodnog vikenda u Podgorici organizovala Srpska narodna stranka

Piše: Andrej Nikolaidis

To smo vec vidjeli: skupove intelektualaca i nacionalnih djelatnika zabrinutih za buducnost srpstva, poput onog koji je tokom prethodnog vikenda u Podgorici organizovala Srpska narodna stranka. Takvi skupovi prethodili su ratu u Hrvatskoj i Bosni. Tada su Srbi, zato sto su se osjetili ugrozenim, zauzeli pola Hrvatske i bezmalo cijelu Bosnu. Nacionalni intelektualci ubijedili su ih da im prijeti nestanak. Stoga su spalili Vukovar, opkolili Sarajevo i etnicki ocistili dio Bosne koji se sada zove Republika Srpska.

Teren za skup u Podgorici pripremio je organizator, Srpska narodna stranka. U jednom od njihovih partijskih saopstenja, oni su u Srbe, time i gradjane za koje je SNS jedino nadlezan, ubrojili i Srbe i Crnogorce koji su se na popisu izjasnili da govore srpskim jezikom. Tako su dosli do cifre od 400 000 ljudi, jer im se 30 posto Srba na popisu ucinjelo malo. Zbrojeni tako, dobili su, kako vele, “apsolutnu etnicku vecinu u Crnoj Gori”, koja je “jedini njen drzavotvorni narod”. Problem je jedino u tome sto su to dva naroda.

No, kako je logika nemocna pred patriotizmom, SNS lako dolazi do racunice da se u Crnoj Gori sprovodi aparthejd prema srpskom narodu.

Sta SNS podrazumijeva pod “aparthejdom”? U javnosti nema poruke: vi niste Srbi. Niti zahtjeva: vi necete govoriti srpski. Niti negacije: nema srpske crkve. Ne: tezu o ugrozenosti oni ne crpe otud. Ugrozenim se osjecaju zato sto nismo svi Srbi, zbog zahtjeva “ne moramo svi govoriti srpski”, zato sto se negira njihova negacija koja veli da nema crkve osim srpske. Oni se osjecaju ugrozeni zbog zahtjeva ostalih za jednakoscu. Oni svoju propast prepoznaju u ostvarenju prava drugih. Njih zanima samo zajednica u kojoj ce drugi imati onoliko koliko im oni daju.

Nase osnovno pravo je da imamo vise prava od drugih – rezon je kojim se rukovode SNS i bliski mu rodoljubni intelektualci. Ako drugi imaju jednaka prava kao mi – pogazeno je nase osnovno pravo na nejednakost. To je moguce stoga sto je zajednica juznoslovenskih naroda, od one najvece do ove najmanje, bila koncipirana ne kao zajednica jednakosti, nego kao zajednica srpske dominacije. Buduci da je osnovni princip te zajednice dominacija, jednakost nije drugo do narusavanje temelja zajednice. Vapaj za dominacijom izrice Veselin DJuretic, koji na skupu kaze kako je srpsko nacionalno osjecanje temelj Crne Gore. Drugi narodi mu dodju nesto kao cigle u toj gradjevini. A dje cigle mogu bit jednake sa temeljom?

Ugrozenost koju su osjetili srpski intelektualci na celu sa ostroskim filozofima Bogoljubom Sijakovicem i Savom Lausevicem nije drugo do razocarenje sadiste odbijanjem zrtve da ucestvuje u njihovoj igri moci i uzitka. S&M – to je engleska, dakle internacionalna, skracenica imena drzave nastale Beogradskim sporazumom: Serbia & Montenegro. To je ujedno i internacionalna skracenica za sado-mazo aktivnosti. Ko je sadista a ko mazohista nije tesko utvrditi. Razocarenje SNS-a i okupljenih intelektualaca je razocarenje sadiste u zrtvu, koja odbija dalje biti predmetom njihove igre dominacije i ponizavanja. U trenutku kada zrtva iskaze i ponovi zahtjev za jednakoscu, zahtjev koji je istinit, ne dio igre moci, sadista je nuzno razocaran. Njega odnos sa zrtvom vise ne zanima. Uzitak nestaje. Za njega je igra gotova.

Necemo vise tako da se igramo”, unisono saopstavaju SNS-ovi intelektualci na podgorickom skupu. Hocemo da se odvojimo od zrtve koja trazi jednakost. Otud na tom skupu zahtjev za autonomijom, za knjigama stampanim van Crne Gore, za drugacijim pismom i zakonima. Oni se osjecaju zrtvom, kada zrtva odbija da i dalje bude zrtva. To je sustinski problem sa srpskim politickim partijama i srpskom intelektualnom elitom u Crnoj Gori: njihova nesposobnost da prihvate da ova zemlja ne moze biti prostor u kojem ce oni imati vise prava od drugih, u kojoj ce drugi postojati zato sto su im oni to dozvolili. Nema vise gospodara. Nema vise robova. Sadisticka igra je okoncana.

Sto ne znaci da ne moze ponovo poceti – i na to se, naravno, racuna. Do povratka na stari S&M odnos moze doci jedino nasiljem, onako kako je dominacija i prvobitno uspostavljena. SNS-ov koncept srpske nacionalne, odnosno sadisticke drzave u suprotnosti je sa konceptom gradjanske drzave kakva Crna Gora mora biti, zeli li biti stabilna. Zbog svoje sadisticke prirode, uostalom, nestabilna je i sadasnja drzavna zajednica. Koju srpska nacionalna inteligencija shvata kao drzavu srpskog naroda u kojoj su silom zadrzani ostali narodi: od Crnogoraca (kojih nema), preko Bosnjaka (kojih nazalost ima) do Madjara (kojih bolje da nema). Nikada nije pokusano sa konceptom koji bi te narode privolio da dobrovoljno ostanu uz srpski, time sto bi se njihova prava izjednacila sa pravima vecinskog naroda. Nije, jer je nejednakost sama bit koncepta srpske nacionalne drzave. Odnosno, kako ga oni dozivljavaju, saveza srpski nacionalnih drzava Srbije i Crne Gore. Otud se svaki zahtjev za jednakoscu shvata kao poziv za razbijanje zajednice – nestane li njihove dominacije, nestaje i zajednica.

Zahtjev za kulturnom i, podrazumijeva se, teritorijalnom autonomijom koji je izrecen na podgorickom skupu bio je jedini moguci: buduci da ih ne zanima zajednica jednakih, oni zele stvaranje zajednice koja ce biti manja, ali u kojoj ce srpstvo i dalje biti dominantno. Tu je i slicnost sa Ferhatom Dinosom – mozda ih stoga tako zestoko taj covjek nervira. Da se posluzimo Dinosinom terminologijom: ako vec ne mogu imati sadisticku kucu, dobra je i soba. Jednakost se ima sprovoditi vani – u toj sobi, znace se ko je gospodar.

Zestoka klerikalno-nacionalisticka aktivnost SNS-a ima i drugu, posve prakticnu dimenziju. Ona je pokusaj sprjecavanja stvaranja nezavisne Crne Gore, zajednice u kojoj bi definitivno i zauvijek bila ponistena srpska dominacija. Asocijacija sa pocetka teksta, ona na skupove koji su prethodili ratovima devedesetih, upravo je ona koju je SNS zeljela izazvati. Podgoricki skup je prijetnja destabilizacijom, jos jedan pokusaj da se atmosfera u Crnoj Gori ucini odvec eksplozivnom za odrzavanje referenduma.

Jednakost i sloboda zlostavljanih, medjutim, nikada ne zavisi od ugnjetaca. Ona uvijek proizilazi iz volje i odlucnosti onoga ko jednakost zahtijeva. Demokratska Crna Gora jednakih i slobodnih, nazalost, ne moze biti stvorena u saradnji sa SNS-om, Sijakovicem, Lausevicem i DJureticem. Bude li, bice stvorena uprkos (it) njima.

MONITOR

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register