Rodjeni gospodin – bez manira

Objavljeno: 22.08.2004, 09:20h

Tvrdoglav, laskav, grub, posten, amoralan, … o tipicnom Crnogorcu, kad bi izostala individualnost, mogle bi se knjige napisati

Tvrdoglav, laskav, grub, posten, amoralan, … o tipicnom Crnogorcu, kad bi izostala individualnost, mogle bi se knjige napisati

Piše: Vesna Vukadinovic

Tvrdoglav, laskav, grub, posten, amoralan, … o tipicnom Crnogorcu, kad bi izostala individualnost, kazu Podgoricani, mogle bi se knjige napisati.

Sjedi ili lezi, prva je asocijacija koja danas mnogima pada na pamet pri pomenu rijeci „tipicni Crnogorac”. U prilog tome govore i legendarnih deset crnogorskih zapovijesti, od kojih prva glasi: covjek se rodi umoran i zivi da bi odmarao. Ali koliko je to zaista tako, i koje su to osobine koje danas krase tipicnog Crnogorca provjerili smo pitajuci gradjane Podgorice. I mozda, najtrezveniji bi bio poslovicni odgovor Vere Zivkovic: „U svakom zitu ima kukolja”. Medjutim, ona se isto tako ne libi i da nestedimice hvali Crnogorce, rekavsi da ih sve krasi ljepota i dobrota.

Posao i radinost, doduse, niko od anketiranih nije pominjao, a Verin entuzijazam je malo ko dijelio. Ma sta to stvarno znacilo, jedan od anonimaca koji su se udostojili da nam odgovore kako bi opisali tipicnog Crnogorca je bio „rodjeni gospodin”, da bi samo par koraka dalje od njega jedna gradjanka rekla „iskompleksirani do maksimuma” i izgubila se u vrevi gradske guzve, bez zelje da njeno ime i lik budu zabiljezeni. Ovakva krajnost u odgovorima, prelazak od pozitivnog misljenja do negativnog, okarakterisala je cijelu anketu.
A misljenje Tijane Turkovic je da su tipicni Crnogorci u svakom slucaju lijeni.

– Fali im i manira. Mada, sve je to ipak individualno. Nisam ja tu da bih mogla da kazem previse, zivim u inostranstvu, opravdava se Tijana.

Ovoliko uvrijezeno misljenje o lijenosti uslo je i u srz svih viceva o Crnogorcima, a jedan od njih je i vic o spikeru jutarnjeg programa crnogorskog radija koji svojim slusaocima kaze:
– „Idemo sada, za jutarnje razgibavanje: jedan-dva, jedan-dva, jedan-dva. A sada, drugi ocni kapak!”

Postenje se isto tako uvijek vezivalo za Crnogorce. Medjutim, sta postenje znaci za Crnogorca? Nerijetko, ono se vezuje za kavaljerstvo, a upravo ih zbog toga hvali Marina Vlahovic, konobarica jednog od gradskih lokala. Ipak, osudjuje njihovu grubost u komunikaciji.

– Nisu svi isti, ali u sustini su svi jako tvrdoglavi i hvalisavi. Dobri su drugari, kaze ona, i protivi se daljem komentarisanju jer ce je, kako je rekla, svi zvati i provocirati zbog izjave.

O obrtnoj situaciji laskavosti i grubosti govori i jedna kafanska prica o gostu koji je narucio kafu slatku kao i djevojka koja ga je posluzila. Nezadovoljstvo ukusom kafe je izrazio rijecima: DJevojko, da se nisi ti precijenila?!

Salu na stranu, kritika Podgoricanina Svetozara Vuckovica je bila i vise nego ozbiljna.

– U odnosu na ono sto su nekad bili, Crnogorci su izgubili sve vrijednosti. Moral prije svega. Doduse, sa dolaskom velikog broja izbjeglica izmijenila se i struktura stanovnistva, tako da se ne moze govoriti sad o tipicnom Crnogorcu. Posebno ne u Podgorici, jer su uticaji sa strane ucinili svoje.

Medjutim, Svetozar se protivi svakom prigovoru Crnogorcu kao porodicnom covjeku, a posebno kao muskarcu u odnosu prema zeni.

– Danas, zene u svemu imaju mnogo vise prava nego ranije. Jeste da postoji veliki broj zenskih organizacija koje se bave pravima zena, ali one nisu toliko neophodne, jer se Crnogorci prema njima odnose sa postovanjem. „Cast” bolesnim izuzecima i pojedinim slucajevima koji se tu i tamo objave u novinama, kaze Svetozar.

Na ovu temu, tvrdi Svetozar Trebjesanin, mogu se knjige napisati.

– Ne postoje stereotipi, ima nas svakakvih. Zavisno od obrazovanja, iskustva u zivotu, broja upoznatih zena. Po gradovima su razlike u nijansama. Ono sto je za postovanje je sto svi drze do sebe, u fizickom smislu. Naravno, uvijek ima bolesnih izuzetaka, ali su Crnogorci generalno pazljivi i prema zeni i prema porodici.

Kad smo vec kod gradova, neke je, ipak, veoma tesko zaobici, a kad je rijec o tipicnim Crnogorcima, onda su to sigurno Niksic i Cetinje. Kao oblik modernog „junastva” nadaleko je poznata niksicka poruka Amerikancima: „A sto nas ne gadjate, nijesmo valjda gubavi”, a bas se gradjanin Niksica Velizar Radojicic, koji radi u Podgorici, odrice tipicnosti svoje nacionalnosti:

– Ja nisam osoba koju to treba da pitate, jer ja nisam klasican Crnogorac i ne zelim to da budem. Pretezno su to sve zaostale budale i „kicerice”. Nazadni su, nose se po sablonu, a tako i misle. Ako se jedan pojavi danas sa „tarzankom”, sjutra svi imaju istu frizuru. A kad se prica o zenama, e tu „prave” recke. Foliraju se svi, kaze Velizar objasnjavajuci crnogorsku hvalisavu gramaticku komparaciju pridjeva po sistemu: lijep, ljepsi, a vidju mene.

Kritici nikad kraja. Njoj se pridruzuje i Ivana Radonjic:

– Staromodni su. Jos se drze starih shvatanja, kako stari, tako i mladi. Doduse, kod mladih mozda i ima nekog pomaka, ali se opet neke stare dobre vrijednosti ne postuju, ili se izopaceno predstavljaju.
Spremnost na samokritiku je pozeljna, a kao sto rece Trebjesanin, o ovoj temi se mogu knjige napisati. Jer, kako niko nije, recimo, pomenuo kasnjenje, po kome smo, reklo bi se, prepoznatljivi svuda u svijetu, tako nije pomenuto ni gostoprimstvo i sposobnost Crnogorca da pomogne drugome u nevolji. Nacionalni okvir je, u svakom slucaju, tu da istakne sustinu jednog covjeka, a ako nema prave sustine, sve ce se pogresno pripisati cijeloj naciji. Te se, na svu srecu, svaka negativna nacionalna etiketa kao: lijeni, hvalisavi, naprasiti, tvrdoglavi…, moze pobiti poznatim poklicem: Zivjele razlike!

Gorstak sa brcima

Nikola Zeko Ilic: Ima raznih tipova. Kao oni gorstaci, sa brcima, karakteristicnog dijalekta svog kraja. To su intelektualne, cistoumne, kreativne osobe stvorene pod uticajem odredjenih geografskih uslova, a prije svega istorijskih okolnosti, na cistoj mediteranskoj vjetrometini. U prelijepom prirodnom ambijentu, koji ga tjera da poima prirodu, da razmislja o njoj i da kreativnim cinom vraca prirodi njeno bogatstvo. Mislim da je Lord Bajron rekao da, kada su bogovi dijelili dragulje, bili su najizdasniji na ovom podrucju.

Dvoglavi orao

Dobrilo Dedejic: Postoje dva tipa savremenog Crnogorca od kojih se nikako ne moze napraviti presjek i izvuci najmanji zajednicki sadrzalac, osim ukoliko se pod tim ne podrazumijeva da u istom vremenu zive na istom geografskom prostoru. Prvi tip je opanke zemijenio najskupljim automobilom, a beledjiju takodje najskupljim mobilnim telefonom. Posto ima pare koje, ne samo ponekad, ni sam ne zna kako je stekao, ostaje mu vremena da meditira o oazama i prolaznosti zivota. Onaj drugi, koji je danas ubjedljivo pretezniji, tokom tri mjeseca primi jednu platu, vjeruje bezrezervno u politicku opciju kojoj je dao glas na posljednjim izborima i umjesto sa „dobar dan”, postapa se sa „bice bolje”. Umire srecan ako skrpi sto za pogreb, dok prije toga kune one koji su mu srusili viziju svijeta, pritom se „napunivsi”, kako bi on to rekao, kao „brodovi”. Ukomponovani zajedno lice na dvoglavog orla, samo sto za razliku od njega ne svjedoce o harmoniji. Prinudjeni su da zive zajedno i glave su im okrenute na dvije strane.

Pobjeda

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register