Haska pukotina Srbije

Objavljeno: 18.08.2004, 23:38h

Kada sam predsjednika Nacionalnog savjeta za saradnju s Haskim tribunalom SiCG Rasima Lajica pitao sta bi se desilo kada bi trazeci Ratka Mladica po Srbiji, kojim slucajem, naisli na Radovana Karadzica, sto uopste nije nemoguce, Ljajic zatecen i pomalo zbunjen samo se nasmijao

Kada sam predsjednika Nacionalnog savjeta za saradnju s Haskim tribunalom SiCG Rasima Lajica pitao sta bi se desilo kada bi trazeci Ratka Mladica po Srbiji, kojim slucajem, naisli na Radovana Karadzica, sto uopste nije nemoguce, Ljajic zatecen i pomalo zbunjen samo se nasmijao

Piše: Pero Simic

Kada sam predsjednika Nacionalnog savjeta za saradnju s Haskim tribunalom Srbije i Crne Gore Rasima Lajica (inace i ministra u Savjetu ministara SCG) pitao sta bi se desilo kada bi trazeci Ratka Mladica po Srbiji, kojim slucajem, naisli na Radovana Karadzica, sto uopste nije nemoguce, Ljajic zatecen i pomalo zbunjen samo se nasmijao.

Kao da je htio da kaze: “Jos nam samo i to treba!” Kroz salu sam mu odgovorio da bi premijer Srbije Kostunica, koji tu funkciju vise obavlja kao pocasnu, sigurno, kao “veliki” legalista rekao: “Ne dirajte Radovana on nije u nasoj nadleznosti, to je nadleznost Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske?!” Za razliku od Voje, rekoh mu, sef diplomatije Srbije i Crne Gore Vuk Draskovic bi sigurno trazio da ga on licno sprovede do Haga. Iako je Lajic i na ovu moju opasku reagovao uzdrzano i sa smijeskom osjetio sam da mu na usnama stoje ne izgovorene rijeci odobravanja.

Ta podijeljenost medju politicarima u Srbiji po pitanju saradnje s Haskim tribunalom kao i u ovoj prici potpuno je evidentna i svakodnevna. Grupa “hrabrijih” politicara, u kojoj su najistaknutiji pomenuti ministar Draskovic, pa i predsjednik Srbije Boris Tadic i pred kamerama i za kafanskim stolom zalazu se da sve optuzene treba isporuciti Hagu i skinuti to breme koje opterecuje Srbiju na putu ka Evropi. Druga grupa, koju predvodi zastupnik populisticke politike Kostunica, inace tvorac utopije nazvane “dvosmjerna saradnja s Hagom”, i pred kamerama i u poslasticarnici o Hagu prica sa neskrivenim gadjenjem, da bi na svakom zvanicnom ili poluzvanicnom sastanku gdje kamera nema rekao da je svjestan da je saradnja sa Hagom neminovnost. Potpuna je istina da premijer Srbije najradije tu rolu hapsenja i predaje optuzenih za ratne zlocine da prespava i da ga probude kada sve bude gotovo. To zarad toga da ne bi uvrijedio antihaski lobi gdje dosta dobro stoji i kako bi se mogao pravdati da nije bio upoznat o tome, te da su to uradili neki mangupi dok je on spavao.

Naravno, ne treba izbjeci ni onu trecu grupu, “crveno-crnu” koaliciju, koja je olicena u radikalima i socijalistima i njima srodnim, kojima su Hag i haski bjegunci svakodnevna tema u dnevnopolitickim manifestacijama izlivanja patriotizma. Ovakva razmimoilazenja srbijanskih politicara oko Haga, te lobiranja pojedinih medija na antihaskom raspolozenju, samo cine jasnijom tu hasku pukotinu u Srbiji koja nikako da se zacepi, a koja bi mogla donijeti Srbiji i te kakve nevolje. Posebnu zanimljivost predstavlja ova druga grupa olicena u Vojislavu Kostunici. U svojoj grcevitoj borbi da po pitanju Haga ne uvrijedi vecinu u Srbiji koja se protivi izrucenjima (iako se ta vecina iz dana u dan topi), a u isto vrijeme i zadovolji medjunarodnu zajednicu, Kostunica i prijatelji bi se vrlo lako mogli naci ni na nebu ni na zemlji, a njegova vlada i on licno pod jakim udarom Evropske unije i Sjedinjenih Americkih Drzava.

Kako mi je i sam Ljajic priznao, pitanje je sata, a ne dana kada ce SAD uputiti novi jak znak nezadovoljstva Srbiji i Crnoj Gori zbog nesaradnje s Haskim tribunalom. Ta nesaradnja, koja iritira, jer se jedno govori i obecava, a drugo radi, sve vise lici na politiku iz vremena Milosevica, te po tom pitanju Kostunica, cija Vlada ima stvarnu moc da privede haske bjegunce, sve vise lici na Slobin klon. Ovih dana sa vise mjesta stize upozorenje da Srbija ulazi u kritican period kada bi mogla biti izlozena jos vecim pritiscima medjunarodne zajednice zbog nesaradnje s Hagom. Ratko Mladic je postao nocna mora Srbije i kako rekose “problem je svih problema”. Tu su i cetiri Miloseviceva generala Pavkovic, Lazarevic, Lukic i DJordjevic koji zive normalno u Srbiji i cije privodjenje, uprkos optuznici, vlasti u Srbiji lagano opstruisu raznim obecanjima tipa “vode se pregovori o predaji” itd. Za to vrijeme Srbija, koja je postala talac nekolicine haskih optuzenika, tone sve dublje i dublje.

Treba biti iskren i priznati da ni izbor Borisa Tadica za predsjednika Srbije saradnju sa Hagom nije pokrenuo sa mrtve tacke, iako je javno obecavao sto skorije rjesavanje tog problema koji bi Srbiji omogucio da prodise. Istina je da Tadic nema instrument u svojoj ruci da sam preduzme nesto, jer je stvarna moc u Vladi, ali bi svakako mogao kao predsjednik zemlje na koju se vrse stalni pritisci i pripremaju novi, hitno sazvati sve relevantne politicke faktore u zemlji na celu s Kostunicom i zatraziti da se preduzmu konkretni koraci u privodjenju haskih bjegunaca i time otklone svake sumnje u iskrenost namjera za saradnju sa Tribunalom. U protivnom, Srbija ce se raspuci od pritisaka.

To mora da uradi Tadic, jer Kostunica se bezbrizno odmara u rodnom mjestu negdje ispod kruske sa nakrivljenom sajkacom i cokanjcicem rakije.

Uostalom, premijer Srbije se, izgleda, i ne mijesa u svoj posao, a kao i da ga zabolje za najavljene pritiske, Srbiju i narod.

NEZAVISNE NOVINE

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register