Blaskic

Objavljeno: 08.08.2004, 13:28h

Razuzdanost kojom je Tihomir Blaskic docekan na aerodromu, euforija u kojoj nije manjkalo ni ustaskoga znakovlja, potom dernek koji je istodobno uprilicen u rodnom mu Kiseljaku

Razuzdanost kojom je Tihomir Blaskic docekan na aerodromu, euforija u kojoj nije manjkalo ni ustaskoga znakovlja, potom dernek koji je istodobno uprilicen u rodnom mu Kiseljaku

Piše: Heni Erceg

Kao i toliko puta do sada, ovo nije prica o jednome covjeku, nego je prica o Hrvatskoj. Razuzdanost kojom je Tihomir Blaskic docekan na aerodromu, euforija u kojoj nije manjkalo ni ustaskoga znakovlja, potom dernek koji je istodobno uprilicen u rodnom mu Kiseljaku, uz kolone automobila koje su, trubeci i vitlajuci zastavama Bobanove i Suskove krvave Herceg-Bosne, prolazile kroz Ahmice, svjedoci o tome kako Hrvati ni ovoga puta nista nisu shvatili. Nisu razumjeli ono najvaznije iz presude Blaskicu, cinjenicu da je njegovih devet zatvorskih godina bila primjerena kazna zbog krsenja Zenevskih konvencija, tj. slanja zatvorenika na kopanje rovova i pravljenje zivog stita od djece, zena, staraca… Te se konvencije, naime, mogu krsiti jedino kada jedna drzava oruzanom silom napadne drugu. Pa je sudska presuda Blaskicu de facto ponistila onu bljutavu saborsku deklaraciju o domovinskom ratu, koja je tvrdila kako Tudjmanova vlast nije nacinila agresiju na BiH.

Hrvatska zato nema razloga za slavlje. Jos manje razloga za veselje ima trenutacna vlast, ona ciji su svi vidjeniji ljudi ustrajni sljedbenici Franje Tudjmana u kojega se zaklinju i danas, kada je njihov duhovni otac upravo novom presudom Blaskicu proglasen krivim za zlocin zvan Bosna, kojega su Ahmici postali simbolicno mjesto. Ali ne i jedino.

I kada danas tim muslimanskim selom jure kolone automobila, a njihovi vozaci – prema pisanju Novoga lista – urlaju “Evo Jure, evo Bobana, evo Tihomira”, onda je jasna mogucnost da sam Blaskic opet postane zrtvom cinicne politicke manipulacije u aranzmanu istih ljudi.

To ce biti tim gore buduci da sam Blaskic priznaje svoju krivnju za ono sto, kao zapovjednik, nije znao, a trebao je, i za sto je konacno i odradio svojih devet mucnih zatvorskih godina. Moguca je i razumljiva njegova suspregnutost da javno progovori o stvarnim ubojicama onih 116 Ahmicana, cija su mu imena sigurno poznata, to mozda i nije njegov posao, nego onaj Drzavnog odvjetnistva, samo s druge strane Blaskica ostaju prezivjeli ahmickog pokolja koji mu porucuju neka ne dolazi, jer da mu ne vjeruju sve dok ne kaze imena pravih ubojica. Ljudska je mozda i Blaskiceva zelja da ode u Ahmice i pokloni se zrtvama pokolja koje je pocinio HVO po direktivi Tudjman-Suskove linije zapovjedanja za koju, tako je barem sudski dokazano, sam Blaskic nije znao, samo, zar on doista ocekuje kako ce to biti dovoljno Sulejmanu Pezeru kojemu su hrvatski vojnici pobili oca, majku, brata i jos 16 clanova obitelji? Ili mu je, osim geste, potrebna prije svega istina. A potom i nesto jos konkretnije i banalnije. Materijalna naknada za zlocin. Pa da Sulejman bude “pomiren” sa svojim susjedima, bosanskim Hrvatima, koje hrvatska vlada, koristeci, bez pitanja, sredstva svih gradjana Hrvatske, izdasno pomaze. U obliku penzija, na primjer.

Ahmickim zrtvama Franje Tudjmana svakako nije potrebno pomirenje kojega bi hrvatska vlast, za svoju vanjskopoliticku propagandu, rado uprilicila pred TV kamerama s Blaskicem koji se pognute glave klanja na ahmickom stratistu. I oni, a i neki od nas, dobro smo naucili da je stvarna nakana Tudjmanove groteskne ideje pomirbe bila zapravo stalni pokusaj prikrivanja zlocina i zataskavanje imena onih koji su ubijali, kako u Ahmicima, tako i u Gospicu, Sisku, Paulin Dvoru… Uostalom, nije li upravo Blaskic bio zrtva politike nekaznjavanja pravih zlocinaca, bez cega je, najblaze kazano, nepristojna i najsitnija gesta toboznjeg pomirenja.

Samo je stoga pitanje vremena kada ce se sam Blaskic morati odluciti: ograditi se ili ne od politickih manipulacija, od zmijskih zagrljaja… kloniti se slavljenja ili slaviti pobjedu koja to nije. Jer sama cinjenica da je oslobodjen optuzbe za zlocin u Ahmicima temeljem obrane koja je uspjela dokazati i dvostruku liniju zapovijedanja, i skrivanje bitnih dokumenata od strane Tudjmanovih tajnih sluzbi, i konacno i najvaznije da je upravo na njegovom primjeru dokazana Tudjmanova agresija na BiH, u potpunoj je suprotnosti s njegovim susretima s najodanijim i najbezocnijim Tudjmanovim kadrovima. Poput bliskog aerodromskog susreta s Ljubom Cesicem Rojsom.

Kao umoran covjek koji se, nakon tolikih godina zatvora, jos uvijek ne snalazi, mozda doista i ne moze odbiti poziv, recimo, Jadranke Kosor kojoj ce, pak, posluziti kao kapitalni primjerak za politicku manipulaciju, pa ce ta odana Tudjmanova sljedbenica, ganuta kao i uvijek kada su kamere ukljucene, izjaviti kako je upravo ona za vrijeme Blaskicevih zatvorskih godina preuzela brigu oko skolovanja njegove djece.

Prepoznaje li Blaskic vrhunaravni cinizam kada dojucerasnji suradnici onih koji su ga i strpali u zatvor, uskracujuci mu dokumente bitne za obranu, istodobno skrbe za njegovu djecu? To, naime, i ne bi trebalo biti tesko jer zena koja je, po vlastitom priznanju, upravo u Tudjmanu nasla oca, ima drskosti kazati i to kako ce njena vlada preuzeti brigu o skolovanju djece “svih haaskih pritvorenika”. Cijim novcem?

I kako bi bilo da, kada vec samostalno raspolaze novcem hrvatskih gradjana, gospodja Kosor odskoluje i djecu onih pobijenih Ahmicana, kojih ionako nakon posjeta Tudjmanovih ubojica i nije ostalo bogzna koliko.

Bi li joj tako nesto mozda mogao sugerirati upravo sam Blaskic? Ili ce ponovo pristati biti taocem onih koji su prvo rusili njegovu rodnu Bosnu, potom ga zdekovali u Haag, bez mogucnosti obrane, da bi danas opet njegov slucaj pokusavali koristiti za strasni redizajn povijesti? Trubeci o politizaciji Haaskog suda, a njega proglasavajuci nevinim covjekom.

Ili ce se znati izmaknuti i ostati upecatljivi svjedok zlocinacke vladavine Franje Tudjmana. Bio je njen sastavni dio, grubo je platio cijenu svoga sudjelovanja i iskljucivo o njemu ovisi na koji ce nacin ubuduce nositi taj fatalni dio svoje biografije.

Feral Tribune

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register