Trinaesti jul 2006. slavicemo u nezavisnoj Crnoj Gori

Objavljeno: 13.07.2004, 11:20h

Obnova drzavnosti Crne Gore nuzna je upravo zato da bi kao zdravo drustvo preuzeli odgovornost za svoju evropsku buducnost. Crna Gora i Srbija kao nezavisne drzave, bi sigurno vec formalno usle u proces stabilizacije i pridruzivanja sa Evropskom unijom, i da bi danas bile clanice Partnerstva za mir u okviru NATO alijanse

Obnova drzavnosti Crne Gore nuzna je upravo zato da bi kao zdravo drustvo preuzeli odgovornost za svoju evropsku buducnost. Crna Gora i Srbija kao nezavisne drzave, bi sigurno vec formalno usle u proces stabilizacije i pridruzivanja sa Evropskom unijom, i da bi danas bile clanice Partnerstva za mir u okviru NATO alijanse

Piše: Andrija Rackovic

Predsjednik Vlade Republike Crne Gore, Milo DJukanovic, povodom 13. jula, Dana drzavnosti, dao je intervju specijalno za „Pobjedu”. Sa gospodinom DJukanovicem razgovarali smo o najaktuelnijim drustvenim, ekonomskim i politickim pitanjima u Crnoj Gori, odnosima sa Srbijom i medjunarodnom zajednicom.

* Gospodine predsjednice, sta je Crna Gora dobila, a sta izgubila od formiranja drzavne zajednice?
– Ocjenjujem pozitivnim to sto je nakon formiranja drzavne zajednice uspostavljena politicka stabilnost u odnosima Crne Gore i Srbije. Prije usvajanja Beogradskog sporazuma, imali smo nekoliko godina izrazito zaostrenih srpsko-crnogorskih odnosa, sve do posljednjeg dana trajanja Milosevicevog rezima. Tenzije nijesu sasvim splasnule ni nakon dolaska DOS-a na vlast u Srbiji, zbog razlika koje su se ispoljile po pitanju drzavnog statusa Crne Gore i buduceg uredjenja srpsko-crnogorskih odnosa.

Obnova politickog dijaloga i saradnje pocinje tek potpisivanjem Beogradskog sporazuma sto omogucava da se i povodom pitanja drzavnog statusa ojaca politicka stabilnost Crne Gore. A to smo, podsjeticu, potencirali kao najvazniju pretpostavku uspjeha vladine politike. Dakle, ocuvali smo internu politicku stabilnost, ucvrstili veze sa drzavama na prostoru edz-Jugoslavije i ukupno u regionu zapadnog Balkana, i unaprijedili odnose sa Srbijom.
Kada govorimo o gubicima koje Crna Gora podnosi nakon prihvatanja prelaznog ustavnog aranzmana, onda na prvom mjestu moram pomenuti vrijeme.

Moje misljenje je da bi i Crna Gora i Srbija kao nezavisne drzave, sigurno vec formalno usle u proces stabilizacije i pridruzivanja sa Evropskom unijom, i da bi danas bile clanice Partnerstva za mir u okviru NATO alijanse. Pokazalo se, naime, da je insistiranje na sadasnjem veoma atipicnom ustavnom aranzmanu, postalo prepreka brzem ostvarivanju ovih ciljeva. Zbog odsustva pune saradnje Srbije sa Haskim tribunalom, ne samo Srbija, nego i Crna Gora je propustila priliku da na istambulskom samitu postane sastavni dio Partnerstva za mir. Iz istog razloga Evropska komisija je ocijenila da nijesu stvorene pretpostavke za nastavak rada na studiji fizibilnosti i za pocetak procesa stabilizacije i pridruzivanja drzavne zajednice sa Evropskom unijom. Od 1990. godine naovamo iz poznatih razloga izgubili smo mnogo vremena koje se moglo pametnije iskoristiti za uspjesno vodjenje tranzicione politike. I zemlje koje su nekad bile daleko iza nas, sada su uveliko ispred – neke su postale clanice EU, neke ce to ubrzo postati. Zbog toga je posebno neprihvatljivo da bespotrebno izgubimo makar jedan dan u narednom periodu.

* Evropska unija uporno insistira da Crna Gora i Srbija u potpunosti harmonizuju ekonomske odnose. Da li je to moguce primjeniti za dva potpuno razlicita ekonomska sistema?
– Moguce je, ali po cijenu koja bi bila veoma skupa za ekonomije, kako Crne Gore, tako i Srbije. Siguran sam da tu cijenu ne treba placati. Potrebno je da kroz strucni, argumentovani dijalog saglasno dodjemo do racionalnih rjesenja i da ih predlozimo nasem trecem partneru u ovom arazmanu – Evropskoj uniji.
Nasilno ubrzana harmonizacija vrlo razlicitih ekonomskih sistema Crne Gore i Srbije uvela bi u ozbiljne ekonomske gubitke obje drzave. Jasno je da bi i Crna Gora i Srbija i da su nezavisne, u procesu stabilizacije i pridruzivanja harmonizovale svoje sisteme sa sistemom Evropske unije kao sto su to uradile sve drzave na putu do clanstva u EU. Ali, taj posao podrazumijeva duzi vremenski period prilagodjavanja i izdasne fondove materijalne i kadrovske podrske tom procesu, kako ne bi doslo do ozbiljnih ekonomskih i socijalnih lomova u drustvu. Nasuprot tome, od nas se trazi da dvije veoma razlicite ekonomije harmonizujemo u kratkom vremenskom periodu ne mareci za posljedice. To nije dobro za Srbiju i Crnu Goru i smatram da bi nase demokratske vlade i kompetetne institucije i pojedinci trebali bez oklijevanja kreirati rjesenja koja ce pazljivo zastititi nase vitalne ekonomske i drzavne interese, a istovremeno ocuvati partnerstvo sa Evropskom unijom.

* Do kada ce po Vasem misljenju postojati ovakva drzavna zajednica i koje godine cemo 13. jul slaviti u nezavisnoj drzavi Crnoj Gori?
– Volio bih da uskoro dodjemo do usaglasene ocjene postojeceg stanja u nasim odnosima i da zajednicki uspostavimo racionalniji i kvalitetniji odnos izmedju Crne Gore i Srbije. Prvenstveno zbog brzeg dosezanja nasih evropskih ciljeva koje dijelimo. Uvjeren sam da Srbija treba da bude nezavisna drzava i da bi kao takva bila vazan faktor regionalne stabilnosti i oslonac medjunarodne politike na Zapadnom Balkanu. Iako mi ne pripada da iniciram takve predloge, vjerujem da bi i za Srbiju bilo blagotvorno da se oslobodi vjekovne preokupacije bavljenja drugima u svom okruzenju i da se posveti sebi. Cini mi se da ta svijest zrijeva i u Srbiji i da je samo pitanje mjeseca ili godine kada ce neko od lidera savremene Srbije smoci snage da to saopsti i pokrene politicke procese u tom pravcu. Istovremeno, time bi prekinuli ovo neracionalno trosenje vremena i dosli do rjesenja koje ce na optimalan nacin rijesiti nase medjusobne odnose.
Ukoliko do toga ne dodje, mi cemo 13. jula 2006. godine sigurno slaviti u nezavisnoj drzavi Crnoj Gori.

* Poznato je da svaka vlada koja sprovodi reforme gubi na popularnosti jer su reforme bolne a standard veceg broja stanovnistva nizak. Kada ce gradjani Crne Gore osjetiti konkretne pozitivne efekte reformskih poteza Vase Vlade?
– U pravu ste. Vlada koja vodi reformsku politiku ne moze racunati na zadrzavanje rejtinga sa kojim je pocela posao. I to je iskustvo bez izuzetka – u svakoj zemlji u tranziciji. To je i logicno. Opredjeljenje za reforme, a podsjetimo, mi smo sa tim programom dobili podrsku gradjana na izborima 2002. godine, jasno oznacava neophodnost dubokih zahvata po samim korijenima dotadasnjeg sistema. A takvo zasijecanje je bolno i trenutno ili kratkorocno ugrozava mnoge stecene navike, ili osvojene interese. Dakle, ocekivani su otpori svih koji nijesu spremni da zrtvuju neke privide koristi izrasle na ideologiji koju je vrijeme odbacilo u zamjenu za trzisno i demokratsko drustvo koje svima otvara jednake sanse. Cesto se ljudi plase upravo tih sansi koje se ukazuju, jer su predugo navikli da neko u njihovo ime – u nasem slucaju drzava – brine o svemu. O skolovanju, lijecenju, zaposljavanju, o plati cak i kad je zaposljenje samo formalno i neproduktivno… U pitanju je, zapravo, nepovjerenje u sebe. I to je kljucna tacka reformi.

Reformski posao neko mora da obavi. Lijepo bi bilo da smo se time bavili devedesetih godina proslog vijeka, kao sto su to radile drzave koje su sada usle u Evropsku uniju. Umjesto toga mi smo jos jednom, tipicno balkanski, protracili vrijeme u sankcijama, blokadama, ratovima, zbrinjavanju izbjeglica… Deset-dvanaest godina kasnije, reforme su mnogo komplikovanije zato sto je zahvate u sistemu o kojima sam govorio nuzno izvesti u dodatno osiromasenom drustvu, uz ocekivane posljedice koje reformska politika proizvodi na ekonomskom i socijalnom planu. Medjutim, ovakav izbor vladine politike nema alternativu. Moglo bi se nekom uciniti da odlaganje reformi predstavlja alternativu, da bi taj privid samo produzio agoniju i ucinio reforme jos tegobnijim u nekoj kasnijoj fazi.

Mislim da smo za ovih godinu i po dana nove vlade dosta uradili na planu reformi. Dakle, zadovoljan sam realizacijom postavljenih ciljeva. Crna Gora je vec dobila novu pravno politicku i ekonomsku infrastrukturu, dobre temelje za njenu blisko buducu evropsku arhitekturu. Usvajanjem preko 80 zakona, kao i onim sto je nastalo kao proizvod zakonodavne aktivnosti, novim institucijama, osnazenim kadrovskim resursima Crne Gore, stvorili smo preduslove da Crna Gora moze da funkcionise kao zdrava trzisna ekonomija i drustvo stabilne gradjanske demokratije. Svjestan sam da se to jos uvijek ne osjeca dovoljno u siroj javnosti. Zato je, ponovicu, nedostatak vremena glavni problem ove vlade. Razumijem nestrpljenje osiromasenih i ratovima frustriranih ljudi, zeljnih da se bolja buducnost koju najavljujemo dogodi odmah. Ipak, razum upozorava da se takve promjene ne mogu izvrsiti na brzinu, a optimizam mi uliva uvjerenje da nijesmo na pocetku tog tranzicionog tunela, vec da se jasno nazire svijetlo na njegovom kraju i da su ljudi u Crnoj Gori vec u prilici da uoce sasvim izvjesna poboljsanja, koja obecavaju novi kvalitet zivota.

* U koaliciji DPS-a i SDP-a oko nekih bitnih pitanja sve cesce ima oprecnih misljenja i disonatnih tonova (zakoni o policiji i agenciji za nacionalnu bezbjednost, privatizacija KAP-a itd). Da li je rijec o krizi odnosa unutar vladajuce koalicije u Crnoj Gori?
– U nasim politikama postoje odredjene razlike sto je i prirodno. Uvjeren sam da one nijesu takvih razmjera da bi ugrozile stabilnost vlasti u realizaciji strateskih ciljeva drzavne politike. Siguran sam da su DPS i SDP partije u potpunosti svjesne tereta odgovornosti koje smo preuzeli pobjedom na izborima 2002. godine. A obecali smo da cemo obnoviti crnogorsku drzavnost i napraviti odlucne korake na pridruzivanju Crne Gore porodici razvijenih evropskih naroda i drzava. Na oba posla istovremeno i odgovorno radimo, iako nekom nezahvalna politika reformi moze izgledati nesaglasna sa potrebom ocuvanja i snazenja povjerenja gradjana u vlast, sto je nuzno za pozitivan ishod na referendumu. Medjutim, vjerujemo da cemo savladati pocetne tranzicione teskoce, stabilizovati povjerenje gradjana, ucvrstiti optimizam u kapacitete crnogorske drzave sto ce dovesti do toga da, ukoliko pitanje drzavnog statusa ne rijesimo drugacije i ranije, nakon isteka od tri godine gradjani to povjerenje manifestuju referendumskom podrskom obnovi crnogorske nezavisnosti.

* Ima li znacajnijih i disonatnih tonova i u unutar samog DPS-a?
– Nema. To sto slobodnije izjave pojedinih nasih funkcionera djeluju kao da bi mogle ugroziti jedinstvo partije, nama u rukovodstvu DPS-a ne izgleda tako. DPS je od prvog dana formiranja bila pod izostrenom lupom javnosti, valjda i dodatno zbog okolnosti da je formalno naslijedila partiju prethodnicu iz jednopartijskog sistema. Uprkos sumnjicenju, DPS je pokazala visok stepen demokratske sirine i punu programsku dosljednost i vitalnost. Kod nas nema kolebanja oko strateskih programskih prioriteta: da razvijamo Crnu Goru kao multietnicku zajednicu, da realizujemo reforme koje ce crnogorsko drustvo uciniti kompatibilnim dijelom evropskog drustva i da obezbijedimo nasim gradjanima pravo da imaju svoju drzavnu kucu. Mi u DPS vjerujemo da je obnova drzavnosti Crne Gore nuzna upravo zato da bi kao zdravo drustvo preuzeli odgovornost za svoju evropsku buducnost. Unutar DPS-a nema nikakvog kolebanja oko bilo kojeg od tih strateskih programskih prioriteta, niti moze biti mjesta sumnji da ce nejedinstvo DPS ugroziti ostvarenje nasih najvaznijih drzavnih interesa.

Italijansko pravosudje najavilo kraj „duvanske afere”

* Da li se presudom suda u Napulju blizi kraj „duvanske afere”, koja je godinama potresala Crnu Goru?
– Da. Preostala je jos arbitraza Kasacionog suda u Rimu. Naime, tuzilac je iskoristio pravo zalbe na odluku Apelacionog suda koji je stao na stanoviste da se nije smjela pokretati istraga protiv predsjednika republike Crne Gore. Ne samo zato sto predsjednik Crne Gore uziva puni imunitet po medjunarodnom pravu, nego i zato sto se, po misljenju suda, Crna Gora nije bavila kriminalnom djelatnoscu. Vlada Crne Gore je, buduci da Crna Gora nije clanica EU, samo koristila svoje suvereno pravo da propisuje norme fiskalne politike i da tako popunjava svoje budzetske fondove. A to, prema misljenju Apelacionog suda nije kriminalna aktivnost, nego politicki izbor. Dodaje se i to da ovakav izbor ne moze biti predmet ni moralne osude imajuci u vidu u kakvim je okolnostima Crna Gora zivjela tih godina.

Dakle, pravosudje u Italiji, ako je suditi po ovakvom stanovistu, vidi ono sto ne zele da vide partije i pojedinci na opozicionoj sceni Crne Gore. To samo potvrdjuje da je takozvana duvanska afera prije svega sluzila za domacu upotrebu – za pokusaj diskreditovanja i destabilizovanja vlasti u Crnoj Gori. I to se kako – tako jos moze shvatiti. Politika, posebno na Balkanu, konzumira i dio nefer repertoara u obracunu sa neistomisljenicima. Ali, ono sto se dogodilo ovim povodom prevazilazi cak i najciniznija i najprizemnija ocekivanja. Za tradiconalni moral Crnogoraca donedavno je bilo sramotno, neoprostivo gresno intrigasiti, lagati, denuncirati na stetu svoje drzave. A u ovom slucaju se pokusalo predstaviti kao uzvisen cin, kao odgovorna gest, bezmalo kao evropski standard, to sto neki zaludnjak s punom torbom neistina ogovara svoju drzavu i njene institucie. Necuveno. I nadam se, neponovljiv prilog bescascu na ovim prostorima.

Ipak, istina mozda sporo, ali neumitno izlazi na vidjelo. A ona glasi da je Crna Gora u vremenu u kojem je bila osudjena na umiranje, u skladu sa svojim zakonima obavljala tranzitne poslove koji su joj obezbijedili da prezivi. A to je moguce i pravno i moralno i politicki i razumjeti i opravdati.

Moguc razlaz i prije referenduma po cesko-slovackom modelu

* Pominjana je mogucnost da ce sa rukovodstvom Srbije poceti razgovori oko eventualnog sporazumnog razlaza po cesko-slovackom modelu i prije isteka roka za referendum. Da li ce i kada doci do tih razgovora?
– Sa novom vladom Srbije i gospodinom Kostunicom imamo dijalog o mnogim vaznim pitanjima koja se donose na buducnost Crne Gore i Srbije. Ti razgovori bi bili cesci, a vjerujem i efektivniji, da u medjuvremenu nije bilo izbornih aktivnosti u Srbiji. S obzirom da je u Srbiji izborom predsjednika republike zaokruzen institucionalni okvir, gospodin Kostunica i ja smo se saglasili da imamo uslove za nastavak dijaloga. Dogovorili smo se da narednih dana razgovor produzimo u Crnoj Gori. Siguran sam da ce se na dnevnom redu tih razgovora, ciji ce ucesnik biti i predsjednik drzavne zajednice gospodin Marovic, naci pitanja funcionalnosti postojece drzavne zajednice, roka trajanja prelaznog aranzmana i modela realizacije namjeravane politike drzava clanica nakon isteka trogodisnjeg perioda.

Nasi razgovori su, inace, veoma korektni i otvoreni. Vec na prvom sastanku gospodinu Kostunici sam kazao da je nas plan da, u roku predvidjenom Beogradskim sporazumom, na referendumu provjerimo raspolozenje gradjana Crne Gore o buducem drzavnom statusu. Tako eksplicitan i mislim posten stav je istovremeno i ponuda da zajedno razmislimo: ako referendum neminovno slijedi da li i prije toga imamo neko pametnije i racionalnije rjesenje do kojeg bi dosli saglasnoscu, ukljucujuci i ceskoslovacki model uredjenja odnosa medju drzavama te posljednje dvoclane federacije u Evropi.

Nepravedno je kaznjavati Crnu Goru zato sto Srbija ne saradjuje sa Hagom

* Iz medjunarodne zajednice stizu najave da ce Crna Gora, iako nema nikakve veze sa zahtjevima Haskog tribunala, podjednako trpjeti sankcije kao i Srbija. Kako biste to prokomentarisali?
– Saradnja sa medjunarodnim institucijama je obaveza svake ozbiljne drzave u svijetu. To se odnosi i na Tribunal u Hagu. Crna Gora je sve dosadasnje obaveze po tom osnovu izvrsila odgovorno i efikasno. S obzirom da Srbija ima nerijesene probleme u saradnji sa Haskim tribunalom, nijesu rijetke najave da ce i Crna Gora kao dio zajednickog medjunarodno-pravnog subjetka zbog toga trpjeti posljedice kroz politiku medjunarodne zajednice. Takvi stavovi govore u prilog tezi da je neracionalno, u ovom slucaju i nepravedno, insistirati posto-poto na ocuvanju zajednice koja je atipicna, komplikovna, sa mnogo specificnosti drzava clanica i zbog toga sa mnogo konstrukcionih poteskoca. Crna Gora, koja je konstruktivan partner medjunarodne zajednice ne smije da se nadje na udaru njene politike samo zbog toga sto je u drzavnoj zajednici sa Srbijom, ako ni zbog cega drugog, a ono zato sto je na tom prelaznom ustavnom okviru insistirala upravo medjunarodna zajednica. Siguran sam da takvi rigidni stavovi iz odredjenih medjunarodnih struktura samo pospjesuju razdruzivanje i vode brzem uspotavljanju crnogorske nezavisnosti.

Opozicija usavrsava strategiju sopstvenih poraza

* Vec vise od godinu dana opozicija je van parlamenta. Uporni su u zahtjevima za smjenu vlade i za vanparlamentarnim izborima. Vas komentar?
– Takvo ponasanje smatram izrazitom neodgovornoscu opozicije. Jedan znacajan broj gradjana je na izborima ukazao povjerenje opozicionim partijama i dao im mandat da zastupaju njihove interese u politickom zivotu Crne Gore. To povjerenje, oni su ignorisali napustajuci parlament. Opozicija za ovih desetak i nesto vise godina usavrsavanja strategije sopstvenih poraza, nije naucila lekciju koja kaze da se u politici odgovoran posao obavlja i iz vlasti i iz opozicije. Onaj ko se nije pokazao odgovoran kao opozicija, ne moze racunati na osvajanje vlasti. Opozicija je u Crnoj Gori svako malo insistirala da provjerava izbornu volju gradjana, iako su rezultati tih provjera svakog puta po njih bivali sve losiji.

Bez obzira na nasu dobru volju i stalne pozive opoziciji da se vrati u parlament, veoma je tesko doci do zajednickog imenitelja, nasih, ocigledno, dijametralno suprotnih politickih htjenja. Mi zelimo politicku stabilnost, kako bi se posvetili reformama, u interesu evropske, ekonomske i demokratske perspektive Crne Gore i njenih gradjana, a interes opozicije je izazivanje krize i paraliza tranzicionog procesa. Ne libe se da to javno saopste, poput lidera SNS, podrzanog iz Grupe za promjene, koji poziva strane investitore da ne ulazu u Crnu Goru.

Razumljivo, valjda da se na takvom stanovistu ne mozemo ni razumjeti, ni homogenizovati. Raduje, ipak, to sto se opozicija meljusobno povezuje i blagovremeno priprema za izbore 2006. godine. Do tada, nas poziv svima koji zele da se prikljuce realizaciji reformi ostaje stalno otvoren.

Ubistvo Duska Jovanovica atak na stabilnost Crne Gore

* Kako ocjenjujete dosadasnji tok istrage o ubistvu Duska Jovanovica i ima li izgleda da se taj zlocin u potpunosti uskoro rasvijetli?
– Dosadasnji tok istrage je potvrdio odgovoran odnos drzavnih organa Crne Gore prema tom tragicnom dogadjaju. Ubistvo glavnog i odgovornog urednika jednog lista nije obicna smrt. To je nesto sto predstavlja tezak udarac politickoj stabilnosti svakog drustva, posebno onog koje je na pocetku demokratskog razvoja. Zato se Vlada prema ovom ubistvu nije odnijela samo kao prema tragediji Duska Jovanovica i njegove porodice. Dozivjeli smo to i kao ozbiljan atak na politicku stabilnost Crne Gore. Sa tom svijescu smo pristupili organizaciji istrage i posegli za nekim instrumentima koji ranije nijesu primjenjivani. Sve to dovelo je do rezultata koji su ohrabrujuci. Nalazi iz njemacke kriminalisticke laboratorije su podudarni sa saznanjima od kojih se doslo u MUP-u RCG, i mislim da danas vec imamo dobar dio informacija o tome kako se dogodio zlocin i o jednom broju lica koja su ucestvovala u njemu. Mislim da je to veoma vazno polaziste koje ohrabruje u nadi da ce zlocin biti sasvim rasvijetljen i da ce svi njegovi akteri odgovarati.

POBJEDA

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register