Prostor za čuvanje bicikla: elementarni sadržaj ili luksuz?

Tekst je izvorno objavljen u Cooperator.com

Foto: eta.co. uk

Tokom posljednjih desetak godina, u novoizgrađenim stambenim zgradama mogu se naći svakakvi novi sadržaji, počev od onih raskošnih pa do osnovnih, a čini se da se taj trend ne zaustavlja. Ovim su starije zgrade koje oskudijevaju u sadržajima ostavljene na cjedilu, zbog čega im je teže da privuku nove stanare i opravdaju prodajne cijene. Ne želeći da budu počišćene u talasu napretka, starije zgrade daju sve od sebe da zadrže korak.

Biciklistička trka

„Između novogradnje i starogradnje odvija se trka u naoružanju sadržajima“, kaže Ričard Koen, predsjednik kompanije Velodome Shelters, koja na razmeđi tri savezne države osmišljava i konstruiše objekte za čuvanje bicikala. „Prvobitno su to bile samo perionice i sušionice, potom i prostorije za vježbanje, a sada većina zgrada posjeduje parkinge za bicikla. U starijam zgradama postoje prazne prostorije koje se koriste kao objekti za čuvanje bicikala, ali u njima se gubi toliko mnogo prostora i sve to liči na džunglu.“

Sektor za građevinske poslova Grada Njujorka je 2009. godine usvojio izmjene i dopune propisa o zoniranju,kojima je predviđeno da se u novoizgrađenim zgradama kao i u značajno proširenim objektima i onima koji su pretvoreni u stambene zgrade sa 10 ili više stambenih jedinica mora obezbijediti po jedno parking mjesto za bicikla na svake dvije jedinice. Tako su prostorije za držanje bicikla postale sve učestalije, dok su starije zgrade ostavljene da jure u nastojanjima da sustignu one nove.

„Sektor za građevinske poslove propisuje da bi na svake dvije nove stambene jedinice trebalo predvijeti jedno mjesto za parkiranje bicikla“, kaže Stiven Frind, suosnivač firme Rack and GO u gradu Vajt Plejns. „To je malo teže sprovesti u postojećim zgradama, jer ne postoji nadležnost. Za njih obično preporučujemo isto u vidu smjernica. U nekim zgradama ne treba puno mjesta, dok je u nekima potrebno više.“

„U pitanju je konstantno interesovanje“, kaže Ben Krejmer, trgovac iz kompanije Dero, koja se bavi izradom parkinga za bicikla. „U Njujorku prioritet je maksimalno povećanje mjesta za parkiranje bicikala zarad prostora, kao i bezbjednosti. Obično se radi o malim do srednji prostorijama na prizemlju ili u podrumu, gdje sada možemo vidjeti gomile bicikala u potpunom haosu. Uprava će nastojati da pronađe sistematski način parkiranja tih bicikala koji će korisnicima omogućiti mnogo bolju funkcionalnost i zaštitu.“

Prema riječima Koena, prvi korak u uspostavljanju urednijeg i uređenijeg prostora za čuvanje bicikala u vašoj zgradi ili udruženju je da procijenite interesovanje stanara. „Ono što je čest slučaj je da se na prijavnici zgrade ostavi anketa ili spisak kako bi se vidjelo koliko ljudi je zainteresovano da svoj bicikl drži na sigurnom mjestu i spremno da plati naknadu. Iz toga ćete zaključiti kolko prostora će vam biti potrebno.“

Kako navodi Džeri Desir iz kompanije Giant Industrial Installations iz Kvinsa, koja je ujedno i lokalni zastupnik i predstavništvo u Njujorku za firmu Wire Crafters koja se bavi izradom sistema za parkiranje bicikala, „većina zgrada obično nastoji da ponudi jedno mjesto po stambenoj jedinici. Najbolji način za uprave postojećih zgrada je da pokušaju da izbroje koliko bicikala imaju stanari ukupno, kako bi znali koliko tačno mjesta im je potrebno. Možete ući u zgradu koja ima preko 200 jedinica, a svega 35 bicikala. U tom slučaju bi trebalo da postavite držače za 30 bicikala, jer kad se postavi, dotočkaši će doći.“

Krejmer se slaže, napominjući da to što je svega desetak ljudi izrazilo intersovanje za biciklistički parking ne znači da ćete morati napravite mjesto za samo 10 bicikala. „Obično u porodici koja praktikuje biciklizam imaćete 2-4 dvotočkaša, tako da smatram da su 2 bicikla po stanu dobro mjerilo, naročito ako je zgrada blizu parka ili biciklističkih staza. Stanari zgrada vrlo često očekuju da parkiraju izvjestan broj bicikala da bi kasnije tražnja za parking mjestom skočila čim sistem za čuvanje postane dostupan. Da bi parkirali 30 bicikala, prostorijaveličine 5 sa 3 kvadratna metra će vam biti taman dovoljna.“

Pametno korišćenje prostora

„Nijesu sve prostorije za čuvanje bicikala savršeni pravouganonici: ponekad na putu stoje stubovi ili ormarići za ostavu“, kaže Koen. „U tom slučaju pomaže ako neko od stanara uzmeokvirne dimenzije, a onda neko iz firme [za izradu parkinga] može sići, polgedati prostor, uzeti mjere i odraditi slobodni prikaz i kompjutersko modelovanje, kako bi ubacili što je više moguće bicikala, a da prostor i dalje bude funkcionalan.“

Foto:quality-dogs.com

I Desir naglašava da ponekad prostorija za čuvanje bicikala zapravo uopšte nije prostorija. „Zahtjevi najčešće pristižu za parking unutra, ali smo utvrdili da postojeće zgrade možda nemaju dovoljno prostora, pa tako dobijamo pozive da se garaža za bicikla postavi vani kako bi stanari tu mogli da čuvaju svoja bicikla. Zapravo, stiže nam sve više poziva za postavljanje garaže vani, ali 90% ljudi i dalje traži prosto za skladištenje unutra.“ Krejmer se slaže, dodajući da „vanjski prostor često zna da bude ograničen isto koliko i unutrašnji“. „U tom smislu“, kaže on, „ako imate uski prolaz ili dvorište, i to može biti dobro mjesto da parkirate svoj bicikl.“

Kada je u pitanju optimizacija prostora, „sve počinje time koliko imate slobodnog prostora, a onda određujete koji tip parkinga za bicikla ćete koristiti“, kaže Koen. „Postoje razne verzije i zato je dobra ideja da ih kombinujete, jer ne može svako da koristi istu vrstu držača za bicikla. Najčešći držači u objektima za parkiranje su vertikalni parkinzi, jer između njih postoji više prostora za kretanje nego što je to slučaj sa ostalim sistemima za vezivanje.“

Prema riječima Frinda, obično postoje dvije vrste unutrašnjih parkinga sa velikim kapacitetom.

„Jedan je vertikalni sistem za parkiranje, u kojem bicikla stoje uspravno uz držač. Za to vam je potrebno oko 3 kvadratna metra slobodnog prostora. Druga opcija je da postavite držače na dva nivoa, za šta će vam biti potrebno oko 4,5 kvadratna metra, ali budući da bicikla parkiramo jedan iznad drugoga, u prosjeku je potrebno malo više od 2 kvadratna metra.

Kako objašnjava Krejmer, rješenje po principu dabl-dekera jeupravo to: jedan bicikl se nalazi na donjem nivou, a drugi iznad, obično na uskoj metalnoj kliznoj platformi koja se spušta prema dolje i time omogućava korisniku da samo nagura biciklo i vrati je prema gore uz pomoć kliznog mehanizma. Putem kombinovanja i izlaženja u susret željama korisnika, stanari zgrade moći će da optimizuju prostor i smjeste veliki broj bicikala u jednu prostoriju.

Troškovi i upotreba

Troškovi skladištenja po jednom biciklu nijesu pretjerani, iako u većim zgradama sa puno stanara biciklista kojima je potreban parking takav sistem može biti malo skuplji.

„Klijenti očekuju da plate između 50 i 250 američkih dolara za biciklistički mobilijar“, kaže Krejmer. „To je samo cijena sistema, a stanari mogu sami da odluče da li će parking postaviti sami ili angažovati nekog drugog da to uradi za njih.“

Foto:custombuiltsurrey.com

To naravno ne znači da ne postoji način da se povrate uložena sredstva. Kako ističe Krejmer, plaćanje male naknade za parking ima nekoliko prednosti, posebno što to pomaže da se pokriju troškovi objekta za čuvanje bicikla.

„Naplata simbolične naknade je dobra ideja“, kaže on. „Stanari zgrade prilično brzo otplate ono što su uložili u prostor, čak i da plaćaju samo 2 ili 10 dolara mjesečno. To takođe predstavlja i način da se izbjegne rizik od pojave napuštenih bicikala.“ I dok se u nekim zgradama plaća svega 5 dolara mjesečno za čuvanje bicikala, a u drugim čak 50, Koen kaže: „U prosjeku se plaća 12 do 15 dolara mjesečno. Uvijek preporučujemo da stanari plaćaju neku vrstu naknade, čak i da je u pitanju simboličan iznos  u suprotnom bicikla mogu stajati na parkingu godinama u slučaju da se stanar odseli, premine ili slično.“

Bez obzira na iznos, nakanda za parking se obično uključuje u troškove mjesečnog održavanja ulaza. Pored toga što ga je lako pratiti, automatski sistem plaćanja omogućava skupštini stanara ili upravi da tačno zna kada mjesto postane dostupno u slučaju da se stanar odseli, ili ako iz nekog razloga odluči da više ne želi ili da mu nije potreban prostor da čuva svoj bicikl. Ako postoji lista čekanja za parking, sljedeća osoba koja je na redu može preuzeti to mjesto.

Dok grad Njujork i okolna područja objeručke prihvataju bicikl kao održiv, zdrav i ekološki prihvatljiv vid transporta, oni takođe računaju da će sve više zgrada ponuditi parking za držanje bicikala ne samo kao luksuz, nego kao neophodan sadržaj za stanare, kako u novim tako i starim stambenim objektima. Uz malo istraživanja i promišljanja, i vaša zgrada može imati biciklanu.

Preveo: Stefan Bulatović

Objavio/la na 23:53. Objavljeno u Analize&Mišljenja. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-