Piše: Dina Bajramspahić*

MUP-ov sistem za utvrđivanje odgovornosti je potpuno neefikasan u borbi protiv policijskih službenika koji su navodno zloupotrijebili službenu dužnost.

Naime, iako je prošlo sedam mjeseci od kada su mediji objavili da su pokrenuta dva disciplinska postupka protiv policijske službenice D.D. za težu povredu službene dužnosti – IA je dobio zvaničan odgovor od MUP-a da službenica nije suspendovana, da unutrašnja kontrola ne vodi nijedan predmet protiv nje a da Disciplinska komisija faktički nije donijela nijednu odluku.

Po zakonu, u slučaju da Disciplinska komisija utvrdi njenu odgovornost u ova dva predmeta, mogla bi joj biti izrečena mjera prestanka radnog odnosa, što bi bio očekivan ishod obzirom na prirodu zloupotreba za koje se tereti.

Prema navodima u medijima, “utvrđeno je da inspektorka nije provjerila DNK u 427 predmeta a u elektronsku bazu predmeta Interpola unijela je netačne podatke da je po navedenim predmetila postupljeno i da su završeni”. Među podacima su navodno i informacije o kretanju bezbjednosno interesantnih lica iz Podgorice, Kotora, Bara i Budve, kojima je inspektorka navodno pomagala. Sa druge strane, sumnja se da je neovlašćeno provjeravala lične podatke za 56 lica.

Ne prejudicirajući odgovornost službenice već analizirajući rad nadležnih organizacionih jedinica za utvrđivanje odgovornosti, zvaničan odgovor MUP-a nas je iznenadio iz više razloga.

Prvo, kako je moguće da službenica koja se sumnjiči da je opstruirala istrage protiv kriminalnih klanova nije suspendovana, odnosno donoseno hitno rješenje o privremenom ograničenju službene dužnosti u skladu sa članom 108 Zakona o unutrašnjim poslovima? Logika suspenzije je da se onomogući dalja zloupotreba policijskih ovlašćenja službenika i nanošenje štete policijskim poslovima od strane službenika/ce koji se sumnjiči za teške povrede službene dužnosti.

Drugo, šta se desilo sa istragama unutrašnje kontrole koja je dnevnom listu Pobjedi u martu ove godine saopštila da se inspektorka “nije odazvala, da njeno saslušanje nije obavljeno i da je dostavila ljekarske nalaze koji je sprječavaju da dođe na saslušanje”? IA je tražio od unutašnje kontrole da dostavi odluku – bilo da je predmet okončan utvrđivnjem nezakonitosti ili utvrđivanjem da nije bilo nezakonitosti – a dobili odgovor da “nema postupanja protiv navedene inspektorke”. Da li unutrašnja kontrola obustavlja istrage u slučaju bolesti policijskih službenika?

I konačno, Disciplinska komisija nam nije dostavila svoje odluke jer “bi objelodanjivanje informacije moglo ugroziti disciplinski postupak” – što znači da je još u toku, iako su mediji izvijestili da je započet u decembru 2016. godine. Postavlja se pitanje koliko je vremena MUP-u potrebno da utvrdi činjenice i sankcioniše službenike koji se sumnjiče za najozbiljnije zloupotrebe.

Pri tome, mediji navode da se protiv ove službenice vode i drugi predmeti u nadležnosti specijalnog policijskog odjeljenja u vezi sa opstrukcijama istraga protiv klanova. Međutim, ti predmeti nisu odlagali njenu suspenziju, rad unutrašnje kontrole i disciplinske komisije, naprotiv. Sve navedeno govori o neefikasnosti MUP-a u sprovođenju instrumenata za utvrđivanje odgovornosti policijskih službenika i potrebi temeljne reforme cijelog sistema.

Zvanični odgovor MUP-a možete naći ovdje.

*Autorka je istraživačica javnih politika u IA