Slavjan

Objavljeno: 01.07.2013, 08:15

Možda bih trebala imati želju da saznam ko je cinkario mog oca (optužba je bila da se zalagao za višestranački sistem), ali kada vidim što se sve dešava u ime ispravljanja nekih nepravdi, jedino što želim je da budem razumna i da tako gledam i na prošlost i na budućnost.

Piše: Biljana Vankovska

Nadošao talas tema za novu kolumnu, počevši od kontrasta u kome dok Hrvatska slavi ulazak u EU, Makedonija obnavlja ”tradicije“ Gemidžija (Solunskih atentatora, tj. naših prvih terorista), od njihove plovidbe uzvodno i naše nizvodno. No, sve su nestale kada je došla vijest o lustriranju utemeljivače savremene makedonske literature Slavka Janevskog (kažu da mu je tajno ime bilo ”Slavjan“).

Nisam mogla vjerovati! U redakciji makedonskog PEN-a, između ostalog, kaže se da se “O mrtvima ne govori“. Ja, naprotiv, mislim da je došlo vrijeme govoriti i o mrtvima, ali i o živima. Najviše od svega, treba govoriti o bizarnom načinu na koju se danas održava Makedonija Večita (Macedonia Timeless, kako kaže popularna kampanja). Hoću da progovorimo o nađem Uroboru, o ovoj zmiji koja jede vlastiti rep, ali koja nije simbol vječnosti, nego je simbol neprestane pizme i sindroma samouništenja. Makedonska verzija bitke između “glave“ i “repa“, početka i kraja, je samo naizgled vječna; ona je žalosni izraz očaja i nemoći. Kada ne možeš bolje i više, onda možeš gore i niže. Ako ne možeš druge, onda grizeš samog sebe. I bol i bijes – kako je pisao Slavko Janevski! Ova zemlja jede istinske korijene, svoja duhovna i kulturna dostignuća, upravo ona s kojima se jedino može ponositi i kod kuće i u svijetu. Umjesto iskonske, ona otkriva i fabrikuje “starije i ljepše“ korijene tamo gdje ih nema. Eno ih, sada, po trgovima, sve u bronzi – bez traga duha i ljepote. Ovaj beskrajni socijalni, identitetski i kulturni inženjering je još jedna potvrda da su gori od komunista samo anti-komunisti.

Da li ste posjetili Muzej makedonske revolucionarne borbe? Pođite što prije da vidite 3-D slikovnicu za veliku i malu djecu. Poruku ćete shvatiti na kraju kada budete vidjeli političku zloupotrebu Rista Šiškova i Jovana Koteskog, ali i Koste Racina (koji je još i prikazan kao leš). Ovi bi vam likovi trebali pokazati nepravde “zločinačkog režima“ koji je, eto, uništavao najbolje makedonske sinove. Ali, na kraju postavke, kao spasilac dolazi VMRO ili, bolje rečeno, ovaj novokomponovani VMRO-DPMNE! O njihovom vladanju će neke buduće generacije vjerovatno proširiti muzej da bi obilježile nepravde i povrede ljudskih prava čiji smo svjedoci danas. Njihova lustracija nema nikakve veze sa suočavanjem s prošlošću, jer je svedena na prokazivanje, na stigmatizaciju i optužbe bez prava na odbranu, dok su žrtve bivšeg režima sasvim nevažne i ostaju anonimne – osim kada se mogu (zlo)upotrijebiti kao u ovom muzeju. Niko i ne pominje rehabilitaciju, stradanja onih koji su bili žrtve tog sistema, a najmanje govori o izvlačenju istoriskih pouka. Ovo je jedan veliki obračun i ništa više! Obračun i sa živima (i relativno mlađima, kao što je profesor Frčkoski) i o mrtvima (kao što je Slavko Janevski).

Eto, živimo i mi “Naše dane “, upravo kako ih je Dis opisao 1910.: “Razvilo se crno vreme opadanja…/Ismejane sve vrline i poštenje/ Poniženi svi grobovi i životi/Uprljano i opelo i krštenje./ Od pandura stvorili smo velikaše/Dostojanstva podeliše idioti/Lopovi nam izrađuju bogataše/Mračne duše nazvaše se patrioti.“

Za ono što su Janevski, zajedno s Koneskim (koga samo čekam kada će lustrirati, otkako su ga već ispljuvali; а ne bih se čudila i da istu “sudbinu“ ima i Gligorov) i plejada kulturnih radnika i umjetnika ostavili iza sebe, ne možemo drugo uraditi osim reći – slava im! Takvi su uradili više od svih političara i u socijalistikoj i u ovoj “demokratskoj“ Makedoniji. Ako su imali grijehove, lustracija nije način bavljenja time. Vrijeme “sudi“ velikanima (nekada i za vrijeme života i nepravedno kao Kunderi). O mnogima se posthumno saznaje da su bili i slabići, i kukavice, i moralno korumpirani, poročni, pa i duševno bolesni. Ma šta uradio Janevski, to nije moglo biti gore od onoga što je prije nekoliko godina javno priznao nobelovac Ginter Gras. Ali, on ostaje jedna od najvećih (živih) pisaca Njemačke, kao što će i (pokojni) Janevski biti za Makedoniju. Lustracijska komisija koja je odavno izgubila kredibilitet (ako ga je ikada i imala), pa zato ovo nije ništa drugo do osvetnička misija onih na vlasti. Udarci po simbolima nacionalne samosvijesti i kulture stvaraju drugačije, simboličke žrtve, pa su zato možda i snažniji. Sve što je vrijedno i stvarano od 1944. godine naovamo treba se pretvoriti u prah i pepeo i osramotiti.

Zaista, apsurdna je i tragikomična i sama pomisao da se lustriraju pokojnici, odnosno da im se izdaje zabrana za vršenje javnih funkcija (što je i originalni smisao zakona o lustraciji – da ne dopusti da ljudi koji su odgovorni za kršenja ljudskih prava u bivšem sistemu sada opet budu u takvoj poziciji)! Ono što se dešava ličnostima kao što je Janevski je zabrana vršenja simboličke funkcije, pa vjerovatno će slijedeti i izbacivanje iz školskih lektira, biblioteka i knjižara. Ovdje mjesta za “Slavjane“ nema! Janevski je pitao kroz stih “Ja ne znam jesam li dobar Makedonac“, а ovi su mu odgovorili novom epizodom serijala diferencijacije “istinskih Makedonaca“ i onih drugih. Ako su neki iza sebe ostavili djelo koje se ne može spaliti, onda će to biti preoblikovano. Treba satrijeti sve što podsjeća na vrijeme u kome je bilo moguće živjeti i stvarati a ne biti vmro-vac/vmro-vka. Ne mislite valjda da je u pitanju samo kičeraj kada se mijenja lični opis Gradskog trgovačkom centra (GTC) tako što mu se gradi fasada u baroku, a pri tome anulira nagrađivano arhitektonsko delo!?

Dobro znam da su upravo intelektualni, zajedno s literaturnim, krugovi onog vremena skupljali i ketmane i zlobnike. Uostalom, zar to nismo videli krioz svjedočenje Jasne Koteske o sudbini njenog nesrećnog oca, pisca iz tih vremena? To što je uradila ova žena objavljujući knjigu o ličnoj sudbini je bio pravi način kroz koji je društvo dobilo mogućnost da se suoči sa tamnim mrljama i grijehovima iz prošlosti. Ništa slično ne može uraditi nelegitimna i (već) nelegalna lustraciona komisija pod diktatom CK VMRO-DPMNE. (Usput, ako je ova lustraciska epizoda imala za cilj da defoksuira javnost sa činjenice da je Makedonija ostala na repu EU na posljednjem samitu, onda im je to i uspjelo, bar kod ljudi koji znaju ko je bio Slavko Janevski i koji su čitali njegova djela. Nažalost ima i takvih koji pojma nemaju ko je Janevski ili Koneski. Lustracija i sramoćenje ljudi koji su korifeji makedonstva, u najljepšem značenju riječi, je veći grijeh nego neuspjeh pregovora sa Atinom, Sofijom, Briselom ili Vašingtonom! S tim mogu živjeti, ali ne i sa namjernim ocrnjivanjem najvrjednijih djela koje je stvorila ova mala nacija, posebno kada se, usred današnjeg duhovnog i vrijednosnog pada, više ne rađaju velikani – osim u kamenu i bronzi, plaćeni našom mukom i siromaštvom.

Na ovu temu sam već raspravljala i navukla na sebe gnjijev lustratora, koji su mi čak i prijetili na stranicama ovih novina. Nemam ja problem s lustracijom, a biti u društvu jednog Janevskog je velika čast. Ono što ja još pamtim iz onih vremena je porodična drama kada mi je oca (grafičkog radnika, koji je uz čašicu znao da recituje svoju poeziju i da psuje one iz CK), pokupila tajna policija nakon što ga je ocinkario neki “prijatelj“. Nekoliko dana nismo znali ni gdje je, ni kod koga je. Sjećam se lika moje majke koja je, mada sva uznemirena, pokušavala da umiri mene i mog brata, dok su nam policajci preturali po domu, po očevoj poeziji i biblioteci. Vratio se nakon nekoliko dana blijed, ali čvrtst i ispravljen. Prestao je ići po kafanama, ali je i dalje psovao one gore.

Možda bih trebala imati želju da saznam ko je cinkario mog oca (optužba je bila da se zalagao za višestranački sistem), ali kada vidim što se sve dešava u ime ispravljanja nekih nepravdi, jedino što želim je da budem razumna i da tako gledam i na prošlost i na budućnost. I da čvrsto gazim po zemlji. Dosije Janevskog me ne interesuje, ali na njegove knjige ću se uvijek rado vraćati. Posebno na stih “Prekriće nas narandžasti mrak.“ Za one koji ne znaju, narandžasta je boja vladajuće stranke.

Nova Makedonija

Prevod je autorkin

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register