Piše: Mario Kikaš

Zanimanje za političko i socijalno stanje u Južnoj Africi naglo je poraslo u zapadnim medijima nakon objave snimaka koji pokazuju masakr, prema zadnje dostupnim podacima – 45 rudara u štrajku u rudniku tvrtke Lonmin u Marikani na sjeverozapadu zemlje. Nakon 1994. i proslave Mandeline pobjede na prvim slobodnim izborima, ovo je prvi put da se upire prstom u postaparthejdsku vlast i stanje u zemlji koja je često kovana u zvijezde zbog svog gospodarskog rasta i (tobože) jedine uspješne afričke (ekonomske) priče. No, izvještaji većinom bazirani na agencijskim vijestima ili mrežno dostupnim raportima južnoafričkih medija – od javne televizije (SABC) do najtiražnijih tjednih novina Mail&Guardiana, prešućuju prave razloge pobune rudara i odmazde interventne policije navodeći rivalstvo dvaju rudarskih sindikata kao iskru sukoba i stravičnih posljedica višednevnog štrajka koji je od svih aktera – menadžmenta rudnika u vlasništvu britanskog Lonmina, državnih vlasti te režimskog sindikata NUM-a – nazivan ilegalnim.

Upravo su rudnici u Južnoj Africi već godinama poprište jedinog artikuliranog otpora ne samo krupnom kapitalu (većinom anglo-američko-australskom) nego i režimu Afričkog nacionalnog kongresa, tj. Trojne alijanse ANC-a, krovnog sindikata COSATU-a i Komunističke partije (SACP) koji uspješno održavaju socijalni mir i visok rejting na izborima s obzirom na to da jedina (parlamentarna) opozicija – liberalna Demokratska alijanska nekadašnje gradonačelnice Cape Towna, Helen Zille – predstavlja još gori scenarij za društvo s jednim od najvećih indeksa nejednakosti na svijetu.

Predsjednik Zuma u jučerašnjem obraćanju naciji, masakr rudara nazvao je “incidentom”, dok je policijski komesar odgovoran za raspodjelu snaga u Marikani zamolio novinare da prestanu koristiti riječ “masakr” prilikom postavljanja pitanja na pressici nakon ovog pokolja. Komunistička partija je pak u svojoj rekaciji svjesno propustila prepoznati klasnu borbu pred svojim nosom tražeći od nadležnih da uhite vođe štrajka iz “suparničkog” sindikata AMCU-a koji je upravo nastao nezadovoljstvom rada režimskog sindikata čiji su povjerenici i članovi Partije. Diskurs predsjedničkog obraćanja kao i ostatka medija masakr predstavlja kao incident u kojem “sve nije jasno”, a o jasnoći jasnog ubijanja više od 40 rudara naoružanih tek mačetama i drvenim kolcima odlučit će posebna komisija koju je imenovao predsjednik Zuma. Kao da snimke masakra iz više uglova ne pokazuju dovoljno uvjerljivo i jasno aktere samog pokolja, ali i socijalne odnose u Južnoj Africi.

Više je nego jasno i bez predsjedničke komisije, a i bez nekog posebno naoštrenog analitičkog aparata da se u Marikani odvija (klasni) rat, kao što je primijetio novinar Greg Marinović koji je za Daily Maverick pratio višednevnu pobunu u ovom rudniku. Jasno je, ali prešućeno da Svjetska banka ima direktan interes u rudnicima Lonmin potpisanim aranžmanom između Lonmina i IFC-a tako da je redovna otplata kredita ovoj agenciji Svjetske banke i realiziranje projekta moguće upravo zbog tako niskih plaća (3000 randa što je oko 400 eura mjesečno) dok je cijena platine (koja se vadi u spomenutim rudnicima) zadnjih 10 godina porasla za 300%. Također je prešućeno, ali isto tako jasno, da najteže i najniže poslove u raspodjeli rada firme Lonmin (a i u ostalim južnoafričkim rudnicima) većinom obavljaju imigranti iz Lesota (neovisna država – enklava u samoj Južnoj Africi koju čini većinom ruralno osiromašeno stanovništvo) lišeni svih socijalni prava po standardnom scenariju eksploatacije imigrantske radne snage. Jasno je i da glavninu pobunjene radne snage čine ”najniži” u spomenutoj raspodjeli: kopači u rudnicima izloženi velikom naporu i niskoj zaštiti na radu koji i dalje plaćaju članarinu režimskom sindikatu NUM, ali ovaj put ne žele zaustaviti štrajk na zahtjev svojih sindikalnih čelnika. Kristalno je jasno, stoga da jedino rivalstvo koje se krije iza brutalnog gušenja štrajka u Marikani je rivalstvo između potlačene crne radničke klase s jedne, te alijanse krupnog zapadnog kapitala i režima ANC/COSATU/SACP s druge strane.

Slobodni filozofski