Piše: Bratislav Bato Medojević

U Galeriji Centar otvorena je 03. 07. 2012. godine izložba instalacija Srpske umjetnice Milice Rakić pod nazivom Rođena bez razloga. Ova izložba pokazuje feminističku nastrojenost umjetnice koja u svom promišljanju uzima za podlogu položaj izbora, kako simboliku žene tako i promjenljivost vrijednosti vremena u kome egzistira. Tako su se vanvremenske heroine i najveći čovjekovi ideali našli kod Milice u intelektualnom beznađu leksičkih banalnosti – do skaradnosti.

Nekada su umjetnici arhetipe ženske postojanosti pored ljepote veličali i duhovnom, etičkom snagom Temide i viteštvu Amazonki i krilate Nike (Pobjede) ili hrabrim patriotizmom žena iz Karije koje su pretočene u danas nam poznate vanvremenske karijatide koje drže nebeski svod trema Erehtejona na Akropolju. Tada atinske umjetnike nije sprečavao rat sa Spartom da sa divljenjem i nadahnuto predstave podvig i duhovnu važnost i veličinu žena spartanske Karije. Milica očigledno ni o tome ne za ništa. Ona uz fotografije izuzetnih žena, jugoslovenskih narodnih heroja koje su stale u odbranu slobode od fašizma, aplicira tiradom banalnih tekstova poput: „Kosmonauti su jebeno lepi“, „Sanjam da imam kurac umesto leve sise“.

Milica je očigledno revoltiana što je u današnje vrijeme arhetip „Lili“ (negativne ženske sklonosti) zavladao svijetom umjesto onog sa uzvišenom duhovnom i svetačkom ulogom. Ali arhetipi su vanvremenski kao psihički geni a vremena su promjenljiva. Kako god, uvijek postoji lični izbor a Milica je u njemu zbunjena, jebeno površna i banalna. I da budem dosledan ovoj izložbi u duhu njenih banalnosi: ona se folira da ima izliv krvi u muda, pa prodaje muda za bubrege i ništa manje nego kao Umjetnost. Bizarno.

Da li je to puka koincidencija ili vulgarna namještaljka što će postavka  ove izložbe trajati i za vrijeme Crnogorskog Trinaestojuskog praznika, kada će biti dodijeljeno istoimeno državno priznanje Marini Abramović koja se svojevremeno svojski sprdala sa petokrakom trinaestojulskih ustanika?