”Oni vele meni: Ako vidiš roba gdje spava, ne budi ga, jer možda sanja o slobodi.
Ja velim njima: Ako vidite roba gdje spava, probudite ga, i objasnite mu slobodu.”

Halil Džubran

U diktaturi, kakva je u Crnoj Gori, nije moguće da građani slobodno izraze svoju volju i da vode računa o sopstvenim interesima. Građani su robovi. I spavaju.

Ovo je jedina zemlja u Evropi u kojoj vlast nikada nije smijenjena demokratskim putem. Nema izgrađenih institucija koje ograničavaju moć vladara naših sudbina, a one koje nominalno postoje služe kao paravan za koji skriva pravu- zločinačku i mafijašku prirodu režima. U ovoj zemlji dakle ne postoje skupština, vlada, sudovi, tužilaštvo, policija, univerzitet, akademija nauka, institucije građanskog društva, sloboda medija ili slobodni izbori. Sve što se ovdje tim imenima naziva su Potemkinova sela, kulise, opsjene i prevara. Prevara koja omogućava da u zaštićenom prostoru buja i cvjeta kleptokratski režim, koji i sopstvene građane i državnu imovinu tretira kao privatno vlasništvo i koristi za sopstvene potrebe, kao i za potrebe ograničenog broja prijatelja (i kumova) kojima dopušta da učestvuju u podjeli plijena.

U ovim i ovakvim okolnostima, dužnost svakog društvenog subjekta koji teži slobodi i demokratiji je da učini sve da takvog režima više ne bude. Prvi, neophodan korak ka tom cilju je da se postigne da režim više nema unutrašnji legitimitet, onaj koji mu učešćem na farsičnim izborima i boravkom u klupama one zgrade koja je sve prije nego zakonodavni dom, daju predstavnici opozicionih partija. Jednom za svagda svi treba da shvate i priznaju da će izgled svake ”skupštine” biti onakav kakav odabere ”Kum”, nezavisno od bilo čega drugog, a naročito nezavisno od volje birača ili raspodjele glasova na ”izborima”. Moraju se, dakle, alternativnim i vanparlamentarnim oblicima političkog djelovanja stvarati preduslovi za pad režima i demokratizaciju društva, a ostaviti se pokušaja demokratizacije Mafije.

Nakon tog neophodnog prvog koraka, i uz građanske proteste koji su otpočeli i traju, svi ostali su gotovo azbuka, i sastoje se, u najkraćem od sledećeg:

Bojkot svih izbora koje režira diktatorski režim – Građanska neposlušnost – Paralelne institucije, prelazna, tehnička Vlada – Prvi slobodni izbori u istoriji zemlje

Ovo je platforma koja sadrži minimum osnove za konsenzus svih koji iskreno žele promjenu. Bilo kakva druga priča je izgovor, borba za očuvanje sopstvenih sitnih(ili ne tako sitnih)pozicija i interesa. A ova zemlja, i njena budućnost, za to više nemaju ni vremena ni snage.

Dakle bojkot! Bojkot izbora, bojkot svih institucija, bojkot pružanju naših čistih ruku njihovim krvavim do lakata.”

Fejsbuk grupa “Otpor diktatorskom režimu u Crnoj Gori – građanska neposlušnost”.