Počela je još jedna šarada u organizaciji Ministarstva turizma i Nacionalne turističke organizacije. Oduvijek vidljiva kričeća nekompetencija pomenutih državnih organa kad je u pitanju zimski i planinski turizam doživljava svoju vrhunac u bezobraštinama izrečenim preko mikrofona u subotu na stazi u Savinom Kuku. Možda vulgarnosti pjevača, MC Marko i neki Nigrutin, i potpuna priprostost seksualnih aluzija i mogu da prođu na nekim mjestima u kasnim noćnim satima ali zabavljanje male đece uz priproste vulgarne aluzije nije prihvatljivo.

Roditelji su se crvenjeli bježeci od pogleda đece uhvaćeni u mišolovku prostakluka gospode koje je poslao Ministar Sekulić, direktor NTO Saša Radović tj. njihov nepristojni i nevaspitani pjevač-drekavac koji je ogadio svima subotnje skijanje na Savinom Kuku.

Tržište u Crnoj Gori traži i nekog kulturnog poslenika koji će u svom repertoaru imati i niz prostakluka, lascivnih, priprostih i banalnih seksualnih aluzija, ali da li je baš taj najpogodniji za đecu predškolskog uzrasta koja skakuću uz čokolino na mrazu od minus 20? U jednom momentu jedan od prisutnih je zapitao pomenutog seksualnog predstavnika  Ministarstva turizma koliko košta da prestane da pjeva.

Srećom, snježna oluja je prekinula bahanaliju i za pola sata rasturila bjegunce na snijeg. Sav događaj koji je mjesecima smišljan od strane najvišeg državnog organa u oblasti turizma sveo se na polusatnu besmislenost pred lokalom Oro, sa jednim jadnim zvučnikom, koju je mećava raspršila a na sreću i zadovoljstvo turista na Savinom Kuku.

U neđelju je neka pjevačica Mileva Vučić u lokalu Oro otpjevala jednu pjesmu u ime nesretnog Ministarstva i crnogorskog turizma i na tome se završio Bijeg na snijeg. To je ono što je bilo a oni koji vole bajke neka čitaju Dan i Vijesti.

Da li državni organi Crne Gore imaju obavezu na bilo kakav nivo pristojnosti manifestacija koje finansiraju? Da li je prostakluk i vulgarnost stanje duha koje promovišu, jer su i sami isti i prepuni banalnosti i vulgarnosti?

Moto manifestacije: Bijeg na snijeg je više u skladu sa trenutnim bježanjem raznih „uglednih“ građana Crne Gore van zemlje i bježanjem od zakona nego sa nečim što treba da pokaže motivaciju ministarstva da doprinese razvoju zimskog turizma. Zašto bi neko bježao od kuće na snijeg? Bježi se od nevolje, zla, nesreće, rata, vojske, policije a u Crnoj Gori se bježi i od dobra. Na zimovanje ljudi uglavnom idu rado a pogotovo što se tamo potroše velike pare. Tamo se ne bježi već rado ide.

Posebna priča je broj turista kojim se barata na tv i u pisanim medijima. Bizarno je da se tvrdi da je Žabljak prepun turista kad u hotelima i u privatnom smještaju nema žive duše. 10.000 ljudi na Žabljaku za Novu godinu? Kao što napisaše u Danu, na Bastilji itd. Sigurno je bilo 5 puta manje o čemu svjedoči i katastrofa hotela Planinka, broj turista u hotelu Planinci za Novu godinu – 120 (sto dvadeset). (Ovo je dostignuće Predraga Jelušića iz HTP Primorje, meštra od turističkog neznanja. Nikada hotel Planinka nije pao u veće blato.)

Poslije 3 januara jad i čemer. U kafićima u Žabljaku je kao u pustinji. Dvoje-troje Žabljačana na kafi! U osam sati u kafani ili restoranu u Žabljaku situacija je jeziva – turista nema da ih puškom gađeš. Na skijalištu stotinjak ljudi.

Ko je omastio brke? Iz NTO i Ministarstva kažu da za ove skarednosti treba da potroše 30.000 eura. Sofru su upriličili u hotelu Soa, njih pedesetak. Pije se čivas jede se pršut, ima se s čime,

ima se s kim. Jer ja sam guzonjin sin. Svi su oni duhovni sinovi jednog duhovnog tate, ministra Sekulića, tabule raze crnogorskog turizma.

A, da, bio je i Lukšić Igor na skijanju taj dan. Je li čuo one psovke?

Darko Stijepović

Centar za razvoj Durmitora

Napomena: Naslov je dao PCNEN