U vremenu kada je objektivna i točna informacija važnija no ikad, najveći svjetski mediji napuštaju tu paradigmu zakopavajući se sve dublje u nacionalne i privatne interese.

Činjenice se nalaze negdje na sredini, dok se međusobno oprečne medijske kuće sve više udaljavaju jedna od druge.

Russia Today – od objektivnosti do kremljinskog naputka

Uzmimo kao prvi primjer rusku TV kuću “Russia Today”. RT je u državnom vlasništvu sa sjedištem u Moksvi. Stanica je zamišljena kao konkurent britanskom BBC-u, ima oko 2,000 zaposlenika. Danas je drugi najgledaniji strani “news” kanal u SAD-u, odmah iza BBC-a.

Ipak, kako se zaoštravaju odnosi između Moskve i Washingtona, utjecaj na uređivačku politiku kuće je prejasno vidljiv.

Od objektivnog izvještavanja stanica se pretvara u pro-kremljinsku propagandu. Dok je Occupy pokret u SAD-u bio na vrhuncu, pokrivali su svaki bitan, kritičari će reći – i nebitan, događaj.

No, kada su izbile masovne demonstracije na ulicama ruskih gradova, u izvještavanju RT-a bilo je jako malo informacija “s terena”, unatoč činjenici da su se prosvjedi održavali doslovno pred vratima njihovog središta. Kroz nekoliko dana objavljeno je kako su “prosvjedi dokaz da u Rusiji vlada demokracija”.

Svojim izvještavanjem srozali su se na režimsku propagandu, unatoč skupo plaćenim voditeljima sa zapada.

Generalna kritika Rusije i njene aktualne politike potpuno izostaje. RT redovno izvještava o “pohlepnim kapitalistima” sa zapada, ali ne spominje detalj da je Moskva danas grad s najviše milijardera na svijetu.

Gdje je istraživačko novinarstvo po tim pitanjima? Gdje su izvještaji o ekstremnom siromaštvu, beskućnicima i naglom porastu HIV virusa u Rusiji? Gdje su priče o brojnim novinarima koji su pobijeni diljem Rusije? Gdje su izvještaji o oligarsima koji su temeljito pokrali zemlju? Uz 2,000 zaposlenih svaku od navedenih tema mogli su secirati u najsitnije detalje, ali nisu.

Također je iznimno zanimljivo primjetiti kako je RT naglo prestao s izvještavanjem o Occupy prosvjedima nedugo nakon što su i u Rusiji buknuli prosvjedi. Možemo samo pretpostavljati, ali izgleda kao da je netko u strukturi vlasti medijske kuće zaključio: “Kada toliko pričamo o prosvjedima, dobit će i naš narod ideje. Bolje da prestanemo.” Sukladno tome, kada su prosvjednici u Oaklandu krenuli marširati na policijsku stanicu, o tome na postaji RT nije objavljena ni jedna jedina riječ.

Mediji u SAD-u, propaganda i senzacionalizam

O najutjecajnijim medijima u SAD-u gotovo da se nema što više za reći. Dovoljno je samo nekoliko sati pratiti prijenos FOX news televizije na kojoj gostuju neki od najradikalnijih neo-liberala na svijetu. Ako pak promjenimo kanal na CNN, svaka druga udarna vijest navodi sve veći broj ubijenih ljudi u Siriji. Na njihovom web izdanju vijesti iz Sirije su doslovno “popločale” naslovnicu.

Uz svoju strogu pristranost, gotovo svi američki mediji imaju jedan zajednički element – forsiranje senzacionalizma. Mediji koji sebe predstavljaju kao “ozbiljnim” izvorima vijesti imaju sve veću tendenciju podilaženja publici koja je gladna trivijalnosti. Sukladno tome slike bivaju sve veće i veće, a teksta je sve manje i manje.

Britanska ozbiljnost i britanska kamuflaža

Britanski BBC, najveća medijska kuća na svijetu (23,000 zaposlenih), baš kao i ruski RT je u državnom vlasništvu. Izvještavanje je daleko objektivnije od radikalno pro-ruskog RT-a ili pak radikalno pro-američkog CNN-a, ali pristranost je ipak sveprisutna.
BBC ima tendenciju objavljivanja vijesti koje možda i nisu najpogodnije za britansku vanjsku politiku, ali u tim slučajevima vijest se trivijalizira ili se pak sistematski objavljuje “na dnu” stranice.

Sličan fenomen je očit i kada je riječ o utjecajnim britanskim listovima Telegraph i Guardian. Za vrijeme rata u Libiji pojedine informacije su objavljivali maksimalno “sakriveno”. Tako je jednom prilikom vijest o bombardiranju libijskog grada Sirte na stranicama Guardian-a završila u rubrici “putovanja”.

Bliski Istok ide globalno, od Dohe do Teherana

Na Bliskom Istoku teško stanje u kojem se nalazi objektivno novinarstvo je možda i najizrazitije.

Dvije glavne međunarodne stanice su Al Jazeera (Katar) i Press TV (Iran). Obje su maksimalno odane svojim vladama i političkom utjecaju.

Al Jazeera je postala radikalno pro-zapadni medij u isto vrijeme kada je i katarski princ postao novi veliki saveznik američke geo-politike na Bliskom Istoku.

Kada je George Bush vodio napad na grad Faludžu (Irak) 2005., ozbiljno je razmatrano bombardiranje Al Jazeera centra u Dohi.

2001. bombardirani su Al-Jazeera centri u Kabulu i Baghdadu.

Ipak, od 2011. – točnije, od izbijanje “Arapskog proljeća” – Al Jazeera postoje izuzetno “prijateljska” TV stanica, bar što se zapada tiče. Državna tajnica Hillary Clinton čak je otvoreno hvalila njihovo izvještavanje u nekoliko navrata.

Mnogi kritičari se slažu kako je Al-Jazeera danas direktan izvor za pro-zapadnu propagandu na Bliskom Istoku, ali i šire. Nije tajna da stanica ima velike ambicije na globalnoj razini.

Druga važna stanica na Bliskom Istoku je Iranski Press TV – možda i najveći primjer licemjernog novinarstva. Stanica je u vlasništvu iranske vlade, ali se svojim vanjskim izgledom (pa i samim imenom) nameće kao globalni “objektivni” izvor vijesti. Centar im je u Teheranu, a svoje podružnice imaju i diljem svijeta.

Kada je izbio rat u Libiji stanica je otvoreno stala na stranu libijskih pobunjenika i samim time NATO vojne intervencije. No, sada kada se taj veliki vojni stroj okrenuo protiv njih – postali su radikalno anti-zapadno orijentirani i prozivaju SAD za militarizam na prostoru Bliskog Istoka. Sada, kada je “militarizam” na njihovim vratima, sada su to “demonski” imperijalisti, a kada su bombe padale po Tripoliju, to je bilo “zaštita civila”.

Kina – propaganda u nastajanju

Gotovo iste primjere imamo i u Kini. Unatoč činjenici da Kina još uvijek nema tako snažne medije kao što su gore navedeni, planovi su već pokrenuti. Kina je najavila potrebu za “širenjem kineskog medijskog utjecaja” globalno i već je izdvojen budžet za te svrhe.

Kako god izgledao veliki blještavi kineski “news” kanal, jedno možemo pretpostaviti već sada – male su šanse da će biti objektivan.

Racionalno filtriranje i analitičko prosuđivanje

U konačnici možemo zaključiti sljedeće – objektivno informiranje, unatoč internetu i sve većem broju medija, ostalo je teško dostupno.

Danas, više no ikad, čitatelj/gledatelj mora biti u stanju racionalno filtrirati velik broj medija i istinu pronalaziti između redaka.

Slijepo vjerovati bilo kojoj jednostranoj informaciji značilo bi postati žrtva nečijeg utjecaja. Vijesti je potrebno sagledati iz više kuteva i iz više izvora, ali uz neophodnu primjenu analitičkog prosuđivanja.

Konkretne činjenice postoje, ali se najčešće pronalaze negdje na samoj razdjelnici između propagande istoka i zapada.

advance.hr