Piše: Redakcija Business.hr

Mediji su puni izvještaja o problemima u eurozoni, svaki dan kolaju nove informacije, nerijetko na razini trača, tako da nije čudo ako ste se pogubili i više nemate pojma što se događa, o kakvoj je krizi zapravo riječ i što je u svemu tome zapravo važno.

Kako je sve počelo

– Od kada su se priključile eurozoni 1999. godine, vlade Grčke i Portugala (uz ostale “prijestupnike”) navikle su se trošiti puno novca. To nije bio problem kada su vremena bila dobra – banke i drugi investitori bili su voljni posuđivati im jeftino novac sve dok njihov javni sektor nije “nabubrio”.

– S dolaskom krize počeli su i problemi. Razina duga u Portugalu, Italiji i Grčkoj postala je neodrživa, a porezi u ekonomijama koje su se smanjivale više nisu bili dovoljni da bi se na njihov račun otplaćivali dugovi.

– Grčka, Portugal i Irska još uvijek se bore da svoj dug stave pod kontrolu, i to nakon što su primile milijarde eura pomoći od Europske komisije (EK), Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Europske središnje banke (ECB). Dio takve financijske pomoći pružen je kroz privremene instrumente s posebnom svrhom, kao što je EFSF, odnosno Europski fond za financijsku stabilnost.

– Tim je vladama taj novac bio potreban jer im je postalo preskupo posuđivati novac na otvorenim tržištima, na kojima su špekulanti zahtijevali visoke kamate, kladivši se uvelike na bankrote.

– Novac koji su primile u prvoj “rundi” pomoći državama je pomogao da održe banke na životu i plate dugove.

– ECB je počeo kupovati državne obveznice kako bi troškovi posuđivanja ostali niski.

– Međutim, Grčkoj sada treba više novca da ostane solventna.

– Čelnici Europske unije u srpnju su se usuglasili da je “selektivni bankrot” jedino rješenje za Grčku. Država pristaje na “selektivni bankrot” kada odluči odgoditi na neko vrijeme plaćanje nekih svojih financijskih obveza, dok druge obveze u potpunosti ispunjava. Ideja je takva da na kraju svatko bude isplaćen na neki način. Prema tom planu privatni bi sektor morao podnijeti dio tereta grčkog bankrota, iako bi druge europske nacije jamčile za isplatu preostalih dugova.

– Prema ugovoru iz srpnja povećan je europski fond za financijsku stabilizaciju, koji sada iznosi 440 milijardi eura.

U trenutku kada je 17 vođa eurozone u srpnju dogovorilo da će sudjelovati u odobravanju drugog paketa pomoći za Grčku stvari su bile ponešto drukčije:

– ekonomska situacija u Europi nije bila toliko loša kao sada

– skepticizam u vezi s grčkom sposobnosti da smanji deficit i ispuni privatizacijske ciljeve, koji su bili uvjeti kada je primila prvi paket pomoći, bio je puno manji danas

– i ono što je možda najvažnije – danas, u odnosu na nekoliko mjeseci ranije, postoji puno više znakova da banke imaju velikih problema s pristupom gotovini. Sve se to, dakle, promijenilo u posljednja tri mjeseca. Pozornost investitora sada je odjednom usmjerena na krizu u eurozoni, a sve je više znakova koji ukazuju da su ugrožene čak i europske banke u zemljama koje nisu u financijskim problemima. Ovaj strah posebice je potaknut posrnućem belgijske banke Dexia početkom ovog mjeseca. Francuska i Belgija bile su primorane pomoći Dexiji, što je bio prvi slučaj državnog spašavanja jedne europske banke u ovoj krizi.

Grčka vlada nije uspjela uvjeriti čelnike eurozone da je sposobna držati dugove pod kontrolom, što izaziva sve veći njihov bijes. Ipak, pustiti Grčku da bankrotira u nekontroliranim uvjetima imalo bi previše teških posljedica. Kriza je posebice imala odjeka u bankarskom sektoru, što je izazvalo krizu s likvidnošću. Zbog svega toga stvari se vrte u krug i ulagači gube nadu da iz njega ima izlaza, a sredstva iz kojekakvih fondova su sve manja.

To utječe negativno na ekonomije ne samo u perifernim zemljama eurozone nego i u zemljama poput Njemačke i Francuske, koje su dosad uspijevale svoje rashode držati pod kontrolom. Iako su upravo te dvije zemlje pripadnicama PIIGS-a (Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska) dopustile pretjeranu rastrošnost tijekom “dobrih godina”, sada su ljute. Ne žele tiskati još novca kojim će omogućiti zemljama PIIGS-a da se nekažnjeno izvuku jer će to umanjiti vrijednost njihove imovine. S druge strane, ni porezni obveznici ne žele da se njihov novac i dalje troši. No iste te zemlje i porezni obveznici jako će patiti ako dođe do grčkog bankrota i bankarskog kolapsa, piše Business Insider.

Nakon što je svih 17 članica eurozone odobrilo jačanje Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF) do 440 milijardi eura (podsjetimo, s odobrenjem je “otezala” Slovačka, koja je zadnja glasala i odobrila plan tek u drugom čitanju), europski se lideri sastaju ovog vikenda kako bi dogovorili kako će se ta sredstva iz EFSF-a trošiti. Business Insider piše kako je jasno da plan zahtijeva više novca.

EFSF nema dovoljno novca da kupi dovoljno državnih obveznica od Italije i Španjolske kako bi spriječili špekulante u podizanju troškova posuđivanja. Vjerojatno će fond morati pomoći i u rekapitalizaciji banaka tako da će opet morati posuditi novac. Kružio je trač kako će fond biti financiran iz privatnog sektora, nacionalnih banaka iz eurozone, ECB-a, pa čak i od G20 (iako su posljednje dvije mogućnosti u ovom trenutko vrlo malo vrjerojatne).

U svakom slučaju, neće biti lako doći do tog novca.

Lideri Europske unije otputovat će u Bruxelles ovog vikenda. Moćna njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy obećali su da će pronaći rješenje za krizu u eurozoni do kraja ovog mjeseca. No čini se kako se čak ni njih dvoje međusobno ne slažu u načinu na koji to treba napraviti.

Tko preživi vikend, pričat će.

Business.hr