Često se u razgovorima čuje Nedostaju mi dobre novine! Kada se ima na umu da u Hrvatskoj postoji velik broj dnevnika i tjednika, a o internet-portalima (i to većinom besplatnima) da i ne govorimo – ta rečenica može stvarno zazvučati čudno. No, istina je – dobre novine postale su rijetkost.
Zašto je tome tako? Zato jer osjećamo da većina etabliranih medija neke teme jednostavno preskaču, a većinu ih obrađuje na način koji nas ne zadovoljava. Tako da – i kada naiđemo zanimljivu temu – na kraju ostajemo “gladni”, iznervirani, s osjećajem da bi “mi osobno” tu temu obradili pet puta bolje, i zamjerajući novinaru da je kukavica, prodana duša ili jednostavno – ljenčina.
Vjerojatno vođen istim takvim problemom – gosp. Oh (da, to mu je ime) – građanin Južne Koreje – prije deset godina pokreće prvi poznati projekt “citizen journalism” (građanskog novinarstva; građanin-novinar) – OhmyNews. Projekt započinje s četiri zaposlenika (urednika), a odmah se javilo i 700 građana-novinara, volontera. Uspjeh slijedi munjevito. 2002. OhmyNews ima preko 6 miliona posjetitelja, a 2004. pokreće međunarodno izdanje (na engleskom jeziku), s više od 40.000 građana-novinara iz cijelog svijeta. Svaki dan objavljuju dvije stotine tekstova (koji se sada honoriraju, tj. plaćaju), a trenutno zapošljavaju 50 urednika.
U Koreji postaju izuzetno popularni kada je, nakon predsjedničkih izbora, novoizabrani predsjednik svoj prvi intervju dao upravo njima. Iste novine bile su organizator najvećih protu-američkih demonstracija, nakon nesreće u kojoj su (stacionirani) američki vojnici pregazili korejsku djevojčicu. U svijetu postaju poznati po prvi slikama tsunamija, kao i napada na londonsku podzemnu željeznicu.
Kada se baci pogled na statistiku, otkrije se da su stranice Ohmynews.com zauzele 61. mjesto korejskog web-prostora. Ovako na prvi pogled to može izgledati i kao ne previše impresivan rezultat. No kada se čovjek prisjeti da Koreja ima skoro 50 miliona stanovnika, da je nevjerojatno industrijski razvijena (i da samim time ima gomile ogromnih proizvođača – brodogradilišta, auto-industrija i sl. – što automatski povlači i odličnu posjećenost njihovih internetskih stranica), kao i to da vjerojatno ima na stotine snažnih medija – onda 61. mjesto u takvoj zemlji znači izuzetno respektabilan uspjeh. U svjetskom internetskom prostoru – njihova stranica je na 7.153. mjestu.
Čisto za usporedbu – stranica na kojoj čitate ovaj tekst (pollitika.com) zauzima 1318. mjestu u Hrvatskoj, a u svijetu zauzima 766.546. mjesto.
Najveće zamjerke koje profesionalni novinari imaju naspram “amaterskog, građanskog novinarstva” – su: neprovjeravanje činjenica. Govorim o stranim novinarima. Naime, kao prosječan hrvatski čitatelj, postao sam zadovoljan ako naslov teksta uopće odgovara tekstu, a kako je postala normalna stvar da jedan te isti medij jedan dan objavi jedne “činjenice”, a drugi dan “druge” – priznajem da sam već i zaboravio da bi se činjenice uopće trebale provjeravati. No, i profesionalci im priznaju da “građani-novinari” često pišu vrlo stručno, i potpuno neopterećeni redakcijskom stegom, te da zbog – vrlo često – osobne zainteresiranosti, aktualne teme obrađuju brže i “oštrije” negoli profesionalci.
Projekt OhmyNews financira se donacijama i reklamama , a pritom su godinama zarađivali dovoljno da svoje novinare mogu i plaćati. 2009. godine, pogođeni svjetskom krizom, rastućim troškovima i “zamorom materijala” iskazuju gubitak od 400.000 USD, pa pokreću projekt “100.000 podržavatelja-čitatelja” (plan za tri godine) koji bi im trebali omogućiti dalji opstanak.
Ima li neki takav sličan projekt šanse u Hrvatskoj? Budući da, osobno, priličan broj tekstova na ovom portalu (s pripadajućim raspravama) jako nalikuje tekstovima kakve bih volio čitati u tim “nepostojećim novinama”, nekako mi se čini da bi ideja mogla imati smisla.








0 Comments