Sva je prilika da se građani polako bude iz tisućljetnog sna, istina sa "šljivom" na oku, ali barem počinju gledati pa su porasli i izgledi da vide. Za razliku od njihovog vodstva, vlasti i opozicije, policije, medija, sindikata i tajkuna, koji sjede pokorni i razdragani u stoljeću, recimo, jedanaestom

Piše: Đurđa Knežević

"Kad bi marsijanci došli u Hrvatsku ili već na neko mjesto na planetu zemlji, vidjeli bi…" Ovu metaforu uobičajeno se koristi za nešto inače očigledno, što oni koji žive u tom okruženju iz raznoraznih razloga ipak ne vide. Zbog držanja glave u pijesku, držanja cijelog društva u strahu, a dovoljne su i zatvorene oči. Izgleda ipak da ta metafora više nije nužna: sva je prilika da su i građani Hrvatske otvorili makar skromno jedno oko pa vide barem dio onoga što bi vidjeli i marsijanci. To što vide nije od jučer, ali valjda treba vremena da dođe od dupeta do glave; s vremena na vrijeme desi se ipak nešto što, makar privremeno i makar malo, djeluje kao prosvjetljenje. A kako je i red s prosvjetljenjem, dolazi nam presvetli (ovo nije srpski već zagorski, toliko o nepremostivim jezičkim razlikama), bož’ da prosti!, papa. Iz prvih reakcija ipak se još ne može zaključiti je li cijeli događaj naciju prosvijetlio ili zaslijepio.

Ludilo je krenulo još i puno prije: priča Jandroković, koji je pred kamerama od sreće gotovo zaslinio, kako mal'ne cijela vlada već jako dugo radi na poslovima oko dolaska pape. Sad barem znamo zbog čega nisu radili svoj posao, za koji su izabrani i plaćeni, ali istini za volju nisu ga radili ni prije, pa se razliku baš nije osjetilo. Sjednicu Vlade RH, dva dana prije dolaska hrvatskog poglavara pape (od milja – Ratzi-Croazzi), Jadranka Kosor otvara drhtećim glasom (strahopoštovanje?, sladostrast? …), pozdravom dolazećem poglavaru Hrvata. Na kraju tog potresnog slova obraća mu se direktnim govorom: "Dobro nam došao, Sveti Oče." Baš kao da sveti tata sjedi pred njom, negdje između Kalmete i Čobankovića, ili u Vatikanu gleda direktni prijenos sjednice Vlade RH, na kojoj će još usput podignuti cijene živežnim namirnicama, zatvoriti neku proizvodnju, ugasiti tisuće radnih mjesta, stegnuti remen bolnicama, školstvu, penzionerima i sličnim rastrošnicima i bonvivanima.

Ovo s mogućnošću direktnog prenošenja Jacinog uvlačenja svetom očuhu (to je onaj koji ti je otac a nije te napravio) nije pretjerivanje kada se ima na umu što je državna televizija poduzela ne bi li se i sama uvukla na sve strane, Vladi, papi, sama sebi za svaki slučaj. Stotinama kamera i kilometrima kablova, helikopterima, tisućama snimatelja, reportera, tehničara… svi i sve u sveti rektum. Zacrnilo se na tv ekranima od mantija, u redovnim i izvanrednim televizijskim emisijama sjede jedini transvestiti koji nemaju problema s okolinom, glagoljaju i muljaju, pitomi voditelji služe da im naručuju vodu kad grlo presuši. Još u petak cijeli Dnevnik HTV voditelja Jabuke (što ne padneš više s grane?) otišao na papu i nogometaše. Metropola pod opsadom, ruši se i gradi, zavaruje šahtove, zatvara balkone…; i da nekom ne dođe da bude neznanac na cesti – bit će smjesta prijavljen policiji, tako kaže njihova instrukcija građanima. U subotu pak za informativne programe svih televizija događaji u zemlji i svijetu nisu ni postojali – osim Njega.

tisućljetno jednooko buđenje

Samo… sve počinje ličiti na onaj vic o tri žene, naravno Njemici, Šveđanki i Hrvatici, koje udijele ultimatum muževima da se u tri dana promijene, jer im je dojadilo da po kući sve rade same. Njemica izvještava da nakon tri dana vidi nevjerojatan preokret, Šveđanka naravno isto, Hrvatica pak izvijesti da prvi dan nije vidjela ništa, drugi dan također, da bi tek treći dan uspjela malo progledati na jedno oko. Govore nam, naime, vijesti da najkatoličkiji narod na svijetu nije nagrnuo da liže asfalt pod znamenitim Pradinim cipelicama koje papa tako voli, a zna se da i vrag nosi Pradu. Kako naime navodi portal Danas.hr, prema policijskim izvorima od spominjanih 2000 autobusa vjernika stiže njih 600. Informativna katolička agencija, kojoj se može vjerovati da nije zlurada te da ne bi baš falsificirala podatke na tu stranu, navodi da je slab odziv vjernika iz svih župa, dijeceza, sela i zaselaka, tako između ostaloga iz Đakovačko-osječke nadbiskupije stiže tek tisuću od 550 tisuća vjernika. Zakazale su sve, ali osobito Dubrovačka biskupija sa 78 tisuća katolika, od kojih stiže tek 700.

 Na zagrebačkom "glavnom" trgu, koji je znao okupiti i 100.000 demonstranata, sada je "velik" broj od dvadesetak tisuća mladih papafila. Što se može, važno je ipak da dođu Jure Radić, Ljilja Vokić (pred muškarcem uvijek u stavu mirno), skijaš, pjevač budnica, davorija, Jure i Bobana i slični. Da ne spominjemo Zorana Milanovića. Za njega se nije znalo da li će doći, a bilo bi najbolje da ode. Kad sve prođe, nastradat će prognostičari vremena, koji su tako tendenciozno i zlonamjerno najavili kišu. Milione ubrane od poreznih obveznika već smo navikli vidjeti kako nestaju.

vazalstvo i vazelin

Sva je prilika da se građani polako bude iz tisućljetnog sna, istina sa "šljivom" na oku, ali barem počinju gledati pa su porasli i izgledi da vide. Za razliku od njihovog vodstva, vlasti i opozicije, policije, medija, sindikata i tajkuna, koji sjede pokorni i razdragani u stoljeću, recimo, jedanaestom.

"Ja… ću u svemu i po svemu čuvati vjernost prema apostolskoj stolici; i što god su… tako apostolska stolica kako i njezini poslanici odredili ili će odrediti, to ću nepromjenjivo čuvati. Poštovat ću pravdu i braniti crkve; pobrinut ću se za prvine, desetine i sve ono što pripada crkvi; brinut ću se za živote biskupa, svećenika, đakona…. Određujem da se svake godine na Uskrs plaća sv. Petru tribut … te zapovijedam da to isto za vječno obdržavaju i oni nakon mene. … Dođu li moj gospodar Papa … i njegovi nasljednici i poslanici u moju državu, s poštovanjem ću ih primiti, časno s njima postupati i ispratiti ih. I odakle god da me pozovu, iskreno ću im, kako budem mogao, služiti."

Ovo je glatko mogla prije tri dana u Vladi izgovoriti Jadranka Kosor. Uostalom, ništa od toga ne bi bilo novo, što nam već nisu rekli i učinili, tako više-manje piše i u ugovorima koje je RH potpisala s Vatikanom. Međutim, dio je to iz molbe kralja Zvonimira upućene Papi Grguru VII. da mu potvrdi krunu u vlasti iz godine 1075. Od pred tisuću godina.

Zamijenimo li samo ime u rečenici "Ja Demetrije koji se zovem i Zvonimir…" imenom i prezimenom premijerke, to bi na kraju izgledalo ovako: "Ego Jadranka qui et Kosor nuncupor… ovo vazalstvo učvršćujem zakletvom, bit ću od ovog časa unaprijed vazal sv. Petra i svog gospodara Pape …. i njegovih zakonitih nasljednika."

Da se kao društvo probudimo u 21 stoljeću; ovi iz jedanaestog mogu tamo mirno ostati.

Tako nam bog pomogao!

ZaMirZINE