Ono što još znam jeste da Strauss-Kahn, čiji sam prijatelj već 25 godina i čiji ću prijatelj ostati, nije monstrum
Piše: Bernard-Henry Levy
Ne znam šta se stvarno dogodilo prekjučer, u subotu, u spavaćoj sobi sada već čuvenog hotela "Sofitel" u Njujorku.
Ne znam – niko ne zna, jer ništa nije procurilo iz izjava učesnika – je li Dominique Strauss-Kahn kriv za činjenice navedene protiv njega ili je, u tom trenutku, doručkovao sa svojom kćerkom.
Izložen raspeću
Ne znam – ali bilo bi dobro da odmah možemo znati – kako je sobarica mogla ući u sobu sama, suprotno pravilima, koja u većini velikih hotela Njujorka osiguravaju "brigadu sobarica" koju čine dvije osobe, i to u sobi čovjeka koji ima najveći stepen osiguranja na planeti.
Ne želim ulaziti u razmatranja plitke psihologije – kako kažu niskog policijskog posla – koji navodno želi zaviriti u mozak učesnika i zapažaju, naprimjer, da famozni broj sobe (2806) odgovara datumu (28. 06.) otvaranja socijalističkih izbora čiji je on nesporno favorit, i zaključuju to kao propali sučaj, samoubilački lapsus i tandara-mandara…
Ono što znam jeste da ništa na svijetu ne odobrava da se jedan čovjek tako baca među zvijeri. Ono što znam jeste da ništa, nikakva sumnja, jer ponavljam da se, dok pišem ovaj tekst, još radi samo o sumnjama, ne odobrava da se cijeli svijet naslađuje, tog jutra, spektaklom siluete vezane lisicama, osobe koja je i nakon trideset sati pritvora ponosna.
Ono što znam jeste da ništa, nijedan zakon na svijetu ne treba dopustiti da neka druga žena, njegova žena, veličanstvene ljubavi i hrabrosti, bude također izložena raspeću opijenog pripovjedačkog javnog mnijenja i ko zna kakve mračne osvete.
Ono što još znam jeste da Strauss-Kahn, čiji sam prijatelj već 25 godina i čiji ću prijatelj ostati, nije monstrum, nije nezasitna i zla zvijer niti pećinski čovjek, kako nam ga sada predstavljaju: zavodnik, sigurno, šarmer, prijatelj žena, a prvenstveno svoje, naravno; ali ta brutalna i nasilna osoba, ta divlja životinja, taj primat, to sigurno nije, to je apsurd.
Zamjeram američkom sudiji koji se, dok ga je predavao nezasitnoj masi lovaca na sliku koji su čekali ispred palače pravde u Njujorku, pretvarao da je riječ o okrivljenom kao i svakom drugom.
Zamjeram sistemu pravosuđa sramnog naziva "optužnički", koji dozvoljava da bilo ko može bilo koga optužiti za bilo kakav zločin – na optuženome je da dokaže da su optužbe lažne i bez osnove.
Zamjeram tabloidnoj njujorškoj štampi, sramoti profesije, koja je bez imalo opreza i prije provjere činjenica, prikazala Dominiquea Strauss-Kahna kao bolesnika, pokvarenjaka, skoro serijskog ubicu, poremećenu osobu.
Zamjeram Francuskoj, svima onima koji su iskoristili priliku kako bi sravnili račune ili unaprijedili svoje poslove.
Zamjeram komentatorima, političkim analitičarima i ostalim prisnim prijateljima uzvišene politike koji su bez imalo srama od prve sekunde počeli baliti nad teorijama "nova raspodjela pozicija", "novo dijeljenje" u ovome ili onome smislu… ovdje se zaustavljam, jer postaje mučno.
Valjanje u seksu
Zamjeram, jer jednog treba imenovati, zastupnika Bernarda Debrea, koji je zaista "neukusan", koji se "valja u seksu" i koji se već duže vrijeme ponaša kao "jadnik".
Zamjeram svima onima koji su sa zadovoljstvom prihvatili svjedočenje jedne druge mlade žene, Francuskinje, koja kaže da je bila žrtva pokušaja silovanja istog tipa; koja se lomila osam godina te, osjećajući priliku, izvadila svoj stari dosje i prodala ga medijima.
I, naravno, zgrožen sam političkim značajem događaja.
Ljevica koja, ako Strauss-Kahn umakne, gubi svog šampiona Francuske, čiji je odani i najkompetentniji službenik već godinama.
I na kraju Evropa, da ne kažem svijet, za koji je, radeći na čelu MMF-a, pomogao da se najgore izbjegne.
Blaža pravila igre
Imali ste s jedne strane ultraliberalne tvrdolinijaše, pristalice strogog plana bez modifikacija ili nijansi – i imali ste s druge strane s Dominiqueom Strauss-Kahnom na čelu one koji su počeli implementirati blaža pravila igre, povoljnosti prema proleterskim narodima te u njima pomagati najslabije i najugroženije.
Njegovo hapšenje dešava se samo nekoliko sati prije sastanka s pravovjernom njemačkom kancelarkom, na kojem je trebao dati prijedloge o slučaju jedne države, Grčke, za koju je imao plan kako je dovesti u red bez potrebe da se prije toga ta država baci na koljena. Njegov poraz ujedno će biti i poraz tog slučaja. Bit će to katastrofa za cijeli taj region Evrope i svijeta, koji MMF drži pod dirigentskom palicom, da prvi put u svojoj historiji nisu podrazumijevali žrtvovanje zarad viših finansijskih interesa. I to će, za sada, biti strašan predznak.
0 Comments