Tomislav Bajs, direktor tvrtke Enconet i konzultant za nuklearnu sigurnost i ekspert IAEA
Govoreći o teškom oštećenju nuklearne elektrane Fukushima, Tomislav Bajs, direktor tvrtke Enconet i konzultant za nuklearnu sigurnost i ekspert IAEA, Međunarodne agencije za atomsku energiju, kaže da je elektrana odoljela rušilačkim silama tog ekstremno jakog potresa, ali da zaštitni zid očito nije bio projektiran dovoljno visoko da zaštiti sve havarijske back-up sustave elektrane, zbog čega oni nisu ispunili svoju osnovnu svrhu i potpuno kontrolirano upravljanje sustavom reaktora.
Tako se odabir lokacije za izgradnju NE Fukushima na samoj obali mora pretvorio u najgori scenarij dvosjeklog mača. Naime, za nuklearne elektrane tipa BWR (boiled water reactor) odabir mora kao rashladnog medija pare generatorskog- turbinskoga, dakle ne-nuklearnog sekundarnog kruga, znači izbjegavanje gradnje golemih rashladnih tornjeva, što samu gradnju takve nuklearke, ističe Bajs, pojeftinjuje u prosjeku oko 20 posto!
U slučaju Fukushime, čijih je šest reaktorskih blokova puštano u pogon od 1971. do 1976. godine, sam potres nije prouzročio pažnje vrijedne štete, ali je neposredan učinak tsunamija očito još kod projektiranja bio podcijenjen. U sklopu svog stalnog angažmana vezanog za tehničku sigurnost Nuklearne elektrane Krško Bajs je izvršio višekratnu analizu posljedica svih mogućih incidenata koji se u najcrnjim scenarijima mogu dogoditi NEK-u. Pri projektiranju uzela se u obzir moguća snaga potresa kakav se u ovim uvjetima događa možda jednom u deset tisuća godina, i sve to NEK zadovoljava. Štoviše, prije desetak godina, dodaje Bajs, NEK je bio podvrgnut dodatnim strogim seizmičkim ispitivanjima koja su potvrdila u potpunosti svu sigurnost njenog dizajna i funkcionalnosti, tako da je ona u cijeloj Europi na vrhu seizmičke, kao i drugih vidova sigurnosti i opasnosti koje iz toga mogu proizići. Ono što zasigurno NEK ne može pogoditi jest tsunami, a svi drugi sigurnosni sustavi u slučaju potresa aktivirali bi se, kao i u slučaju Fukushime, automatski.
Razlike bi bile tek konstrukcijske naravi, s obzirom na to da kontrolne šipke koje prekidaju lančanu reakciju fisije padaju čak i gravitacijski u reaktorsku jezgru, dok su u Fukushimi u reaktorsku jezgru ubačene odozdo, i sve je tako funcioniralo dok tsunami nije uništio ili teško oštetio havarijske dizelske agregate, kablove, cjevovode, pumpe i čitav taj sustav, ostavivši tri od ukupno šest reaktora gotovo doslovce "na suhom", to jest bez energije za normalan protok rashladne vode za propisno hlađenje reaktora.
– U trenutku ubacivanja kontrolnih šipki, snaga reaktora odmah padne s oko 1.200 MW na šest posto te snage, dakle na nekih 70-tak MW, ali i to je značajna toplina koju je u tom trenutku bitno rashladiti. U takvim uvjetima rashladna voda se pregrijava, tlak pare raste, a kako bi ga se normaliziralo, ispuštena je manja količina pare posebnim ventilima u vanjsku zgradu oko reaktora i njegovo sigurnosnog "containmenta". U takvim se uvjetima šipke uranova i plutonijeva oksida, što je sadržaj nuklearnog goriva u Fukushimi, pregrijavaju, a na temperaturi od 1.200 stupnjeva celzija cirkonijski omotač šipki izrazito razlaže vodu, oksidira uzimajući kisik iz vodene pare i oslobađajući vodik.
Ekstraprofit i najjeftinija energija
U reaktoru nema mogućnosti za eksploziju vodika, no kad je on bio ispušten u vanjsku zgradu, u dodiru s kisikom došlo je do eksplozije, ali ona nije oštetila reaktorsku posudu. Dakle, tek su manje količine ozračenog vodika mogle doprijeti van prilikom snižavanja tlaka, kaže Bajs. Ako se dalje nastavi zagrijavanje šipki s gorivom, na temperaturi od preko 2.000 stupnjeva celzija popušta cirkonijski omotač gorivih šipki, i može doći do djelomičnog taljenja jezgre, ali ta smjesa ostaje unutar reaktora i nema opasnosti prema van. Sad je vjerojatno došlo do takvog scenarija u nekom od japanskih reaktora, pa su ih operateri, u nedostatku energije za dobivanje nužne čiste vode za hlađenje, odlučili hladiti jedinim dostupnim-morskom vodom.
– U trenu kad su to odlučili, odrekli su se zauvijek tih reaktora, s obzirom da će pod utjecajem agresivne morske vode oni čak i u slučaju da nije došlo do taljenja jezgre, biti neupotrebljivi. Eventualno će se u Fukushimi moći koristiti 5. i 6. reaktor, u kojima nije došlo do neželjenog pregrijavanja, ali u njima u tom trenutku nije ni bilo nuklearno gorivo. Je li pak došlo do oštećenja bazena u kojima se rashlađuju šipke s gorivom, teško je reći, no i to je moguće objašnjenje pojave požara, jero bi u tom slučaju došlo do pregrijavanja šipki u tim bazenima, također s posljedicom razlaganja vode, oksidacije cirkonske ovojnice i oslobađanja zapaljivog vodika.
Međutim, protokom vremena, razina energije i topline pada, pa smatram da je sada još moguće povremeno manje ispuštanje radijacije radi sniženja tlaka, no to ne može imati obilježja katastrofe. Uostalom, i oni poginuli u Fukushimi stradali su od ozljeda mehaničke prirode, a ne od radijacije, te smatram da nema mjesta nikakvoj panici, kaže Bajs. U odnosu na broj ljudskih žrtava izazvanih potresom i tsunamijem, štete od oštećenja NE Fukushima su neusporedivo manje. No, s gospodarskog gledišta, Bajs procjenjuje izravnu štetu, kao i onu zbog neproizvodnje struje u milijardama dolara.
– Ustvari, Fukushima se već mnogo ranije potpuno isplatila svojim vlasnicima, tako da su oni posljednjih godina njenom eksploatacijom u dobroj mjeri ubirali ekstraprofit, a istovremeno tržištu isporučivali najjeftiniju energiju.
Fukushima je proizvodila dvostruko više struje nego što su svi raspoloživi energetski kapaciteti Hrvatske, a jedna od posljedica po Japan bit će zasigurno rast cijene električne energije. Nju će potaknuti potreba za strujom, ali koja će se nadomještati iz daleko skupljih izvora nego što je to nuklearna elektrana, kaže Bajs. Na pitanje hoće li se uništenje Fukushime i čitava ta situacija odraziti na preustroj u svjetskoj energetici, Bajs očekuje veću agresivnost lobija koji zastupa ugljen kao energetski izvor, te privremeno usporavanje i onih već raspravljenih projekata koji bi se bazirali na nuklearnoj energiji.
0 Comments