Škveranin Petar Hajdić uspoređuje glad i neimaštinu na početku industrijalizacije u Engleskoj s aktualnom situacijom u Hrvatskoj u kojoj umirovljenici kopaju po kontejnerima, a radnici su potplaćeni. Problematizira frazu političkih elita da "nema novca" te postavlja pitanje gdje je nestao novac poreznih obveznika i kako država misli preživjeti bez proizvodnog sektora
Piše: Petar Hajdić
Na samom početku industrijalizacije Engleske, pri prijelazu na manufakturu u doba Tjudora i Thomasa Morea, na razmeđi 15. i 16. stoljeća, počeli su izvoz engleske vune i proizvodnja platna donositi puno veći profit nego zakup koji su plaćali seljaci vlasnicima zemlje. Posljedica? Vlasnici zemlje jednostavno su potjerali seljake, ogradili imanja i počeli uzgajati ovce. Milijuni ljudi našli su se bez prihoda na cestama i u gradovima gdje su u bescjenje prodavali svoj rad. Glad, boleštine i umiranja bila su svakodnevna. "Ovce su pojele ljude" pisao je Thomas More.
Isto se ponovilo u Škotskoj 1792. godine nazvanom "godinom ovaca" i koja je natjerala ogroman broj Škota na emigraciju. Kada je u razdoblju od 1845. do 1852. krumpirova plijesan uništila urode krumpira u Irskoj od gladi je umrlo više od milijun ljudi dok ih se isto toliko odselilo u Novi svijet. Ostalo je zapisano u povijesti da engleski kapital i vlastodršci nisu ništa učinili da pomognu i smanje glad jer bi to za njih bio čisti trošak i gubitak profita koji je u kapitalizmu bog, početak i kraj svega, za razliku od ljudi koji su samo potrošno dobro, "materijalni resurs" i "trošak u poslovanju". Dapače, do određenog trenutka, kapitalu (hrvatskom kao i engleskom) odgovara patnja naroda, veliki "bazen nezaposlenih" jer tako lakše dolaze do radne snage koju mogu ucjenjivati i iscrpljivati minimalnim nadnicama beskrupulozno se bogateći.
U Hrvatskoj penzioneri u gradovima kopaju po kontejnerima jer im penzije nisu dostatne do 10. u mjesecu, ogroman broj nezaposlenih preživljava prirodnim zakonima usprkos, zaposleni rade s prosječnim plaćama ispod egzistencijalnog minimuma, a naši vlastodršci, politička elita i kapital tvrde da živimo neskromno i preko svojih mogućnosti! Vodeći nazovi lijevi i desni političari ogrezli u nerealnim i nemoralnim privilegijama i probitcima tvrde da u Hrvatskoj nema novca i da je, kad nema proizvodnje, jedini izlaz lišiti stanovništvo osnovnih civilizacijskih tekovina kao što su socijala, zdravstvo i ustavno pravo na rad. A lažu da nema novca! Hrvatska je bogata zemlja, bogata ljudskim, materijalnim i novčanim resursima. Ali pravo pitanje je gdje su nestale milijarde eura pomoći od dijaspore? Gdje je nestalo nacionalno bogatstvo generacijama sticano? Gdje su pedesetak milijardi eura kojima smo se zadužili? Milijarde od otkupa stanova? Prodaje banaka i poduzeća…
U proizvodnju nije investirano, ceste i neprofitabilne investicije su odnijele manji dio novca. Pa čak ni socijala ni plaće umjetno zaposlenih u firmama i javnim ustanovama nisu potrošile te novce! Dekan i ekonomist dr.Branko Grčić objavio je da 30% ukupnog bogatstva Hrvatske ide na potrebe državnog aparata, samo 35% ide za potrebe svekolikog stanovništva, a čitavih 35% pljačka jedna mala grupa "elite"(nova krumpirova plijesan) koja je opljačkala hrvatski narod u najvećoj pljački od svih tranzicijskih zemalja. I hrvatskom kapitalu i političarima je hrvatski narod samo"potrošno dobro". U Hrvatskoj ima puno novca ali je on u rukama malobrojne grupe otimača . Hrvatskim vodećim političarima, vrhuški, u biti ne smeta užas gladnih penzionera po gradovima, očaj radničkih familija pred otpuštanjem, skapavanje nezaposlenih. Ne bune se protiv privilegija i probitaka, saborskih, stranačkih, rukovodnih plaća svojih poslušnika i svojih tajkuna kojima iscrpljuju hrvatski narod. I "lijevi" i desni ne bune se i odobravaju svojima npr. plaćanje izgradnje metra običnog uličnog zahoda desetcima tisuća eura ili dugogodišnji reket Splitskog brodogradilišta od dva milijuna eura svakog mjeseca. Javljaju se samo u dnevnopolitičke svrhe ili kad ih Europa prisili.
Svi oni muče jer je njima dobro i jer su svi oni isti i dio te male grupe koja ne želi vratiti hrvatskom narodu oteto. I zato nitko ne spominje vraćanje ogromnog otetog bogatstva. I zato izjave predstavnika naše elite izgledaju kao nesadržajno blejanje ovaca koje čeprkaju samo po površini pa se i za Hrvatsku može reći: "Ovce su pojele ljude".
0 Comments