Paradigma WikiLeaksa je, po mom sudu, politička u svojoj sistemskoj naravi, jer ICT stavlja u funkciju (1) slobode govora i pristupa informacijama i (2) javnosti i transparentnosti političkih procesa. Svrha WikiLeaksa je demontaža okoštalih i primitivnih oblika komunikacije među društvima (državama)
Piše: nemesis
Otkad je web 2.0 svakom/svakoj građaninu/građanki svijeta (uz uvjet dostupnosti interneta kao informacijsko-komunikacijske tehnologije) omogućio otvorenu i javnu komunikaciju na bazi slobode i jednakosti u izražavanju mišljenja, bilo je samo pitanje vremena kad će se okoštali oblici komunikativne prakse (uključujući i medije na kojima je ona počivala) pokazati neadekvatnima za novonastajuće društvene odnose i širenje prostora slobode javnog djelovanja. Za cijelo to vrijeme vodila se diskusija između dva tabora: jedni su smatrali da internet sam po sebi ne nosi nikakvu dodanu demokratsku vrijednost, a drugi da se radi o tehnologiji s intrinzičnim demokratskim potencijalom. I koliko god da su se pobornici/e ovog drugog stava trudili/trudile dokazivati tezu o direktnoj vezi interenta i demokratizacije društva, zbilja globalnih i globalizirajućih ekonomskih i političkih kretanja hladno ih je opovrgavala.
Nasuprot plemenitim i odvažnim nastojanjima (ne bez rezultata) da se web 2.0 stavi u funkciju uključivanja građanki i građana u kreiranje politika, transparentizacije javnih poslova, oblikovanja javnog mišljenja itd., svjedočili smo, s druge strane, da je informacijsko-komunikacijska tehnologija omogućila nastajanje nove, ekspandirajuće grane ekonomije nazavane financijalizam (direktan uzrok ekonomske krize), kontrolu i manipulaciju privatnosti (također iz ekonomskih i političkih razloga) te diskriminaciju u pristupu internetskim uslugama i sadržajima (pokušaj instrumentalizacije države u ovladavanju internetom u korist privatnih aktera). Jednostavno rečeno (tezu preuzimam od Saskie Sassen) politička praksa kaskala je za tehnološkim razvojem s tendencijom da ga nikad ne sustigne, a kamoli da se razvija paralelno s njim.
Sve dok se nije pojavio WikiLeaks. Koja paradigma stoji iza projekta WikiLeaks? Čitala sam nedavno (zahvaljujući poveznici koju je na raspolaganje stavio Marko Rakar) jedno dosta komplicirano objašnjenje projekta WikiLeaks. Ono se, međutim, više ticalo operativnog aspekta WikiLeaksa, a manje paradigme tj. onoga što operacijama WikiLeaksa daje funkcionalnu svrhovitost. Paradigma WikiLeaksa je, po mom sudu, politička u svojoj sistemskoj naravi, jer ICT stavlja u funkciju (1) slobode govora i pristupa informacijama i (2) javnosti i transparentnosti političkih procesa. Svrha WikiLeaksa je demontaža okoštalih i primitivnih oblika komunikacije među društvima (državama), a to su rat i diplomacija, koji su postali neodrživi u uvjetima formiranja globalnih odnosa u društvu društava. Zato nije uopće slučajno da su se dvije najveće WikiLeaks akcije odnosile na obznanjivanje prikrivenih ratnih zločina i diplomatske korespondencije. Te akcije ciljale su samu srž propale (anti)političke paradigme.
U pravu su oni kritičari WikiLeaksa i Juliana Assangea koji kažu da će zadnje objave nanijeti ogromnu štetu diplomatskim "naporima" (prešućuju ratne "napore") u vođenju vanjskih poslova država. Pa to im je bio i cilj! U XXI stoljeću čovječanstvo bi moralo znati naći bolja rješenja od onih koja su sudbinama ljudi i planete dominirala u proteklim razdobljima: ratova kao direktne negacije svetosti Života i diplomacije, utemeljene na lažima i tajnim dogovorima, u službi ratovanja. (Anti)politiku koja je operirala u privatno-zatvorenom-tajnovitom kodu prijatelj/neprijatelj, treba jednom za svagda zamijeniti Politika u kodu javno-otvoreno-transparentno djelovanje/nedjelovanje, sloboda/nesloboda, moć/nemoć. Antipolitika se hrani strahom nemoćnih ljudi, a Politiku zajedno stvaraju hrabri ljudi. Zahvaljujući WikiLeaksu otkrili smo da se iza velikog čarobnjaka iz Oza krije zapravo jedan patetični i glupavi starčić. Malo svjetla u šumi bilo je dovoljno da se raspadne njegovo carstvo tajni i lažne moći.
0 Comments