Zabrana mefedrona je prekrasan primjer prohibicionisticke mentalne ovisnosti. Mahali su laznim zrtvama i laznim imenom droge tvrdeci da se bore za trezvenost
Piše: editor
U zapadnom svijetu, a poglavito u Hrvatskoj i njenom mainstream politickom establishmentu, postoji grupa ljudi koji zive u magli iluzija i koji su skloni svakog trena skliznuti u akutne napadaje paranoje i halucinacija popracene vristanjem. Ako se pokusate postaviti izmedju njih i njihove ovisnosti, postaju ljuti i agresivni. Njima je potrebna nasa pomoc.
Radi se naravno o prohibicionistima: divljem stadu politicara, velikog dijela javnosti, novinara i ostalih koji jos uvijek inzistiraju na tome da je jedini pravi i efikasni nacin za borbu protiv rasirenog koristenja droga u nasem drustvu njihova kriminalizacija odnosno stvaranje i odrzavanje sustava u kojem su droge neregulirane, neoporezivane i kontrolirane od strane kriminalnih organizacija.
Ovisnik moze poceti shvacati svoj problem jedino kad padne na dno dna. Ove godine prohibicionisti su dotakli svoje dno kada su pokrenuli razorni val nasilja u Meksiku. U Velikoj Britaniji s druge strane jedna mala obicna prica sluzi kao savrseni primjer koliko je cilj prohibicionista udaljen od jednostavne faktografije.
U ozujku ove godine dvojica mladica imena Louis Wainwright i Nicholas Smith umrli su u nocnom klubu u gradu Scunthorpe. Znamo i sto se dogodilo: popili su ogromnu kolicinu alkohola zajedno sa sedativima. Ali prohibicionisti su zapali u naglu, rasirenu halucinaciju. Odmah su objavili – bez dokaza i prije ikakve obdukcije – da su mladici bili zrtve party droge imena mefedron. Narko-ratnici su pazljivo pratili ovaj amfetamin od kad mu je popularnost pocela rasti 2008. nakon cega je ubrzo postao popularniji od ecstasyja. To je sigurno cisto zlo! To sigurno ubija! I onda su slavodobitno izjavili da i jest ubio i da mora biti zabranjen!
Od trenutka kad je prica izbila na naslovnicama pocelo je njeno punjenje fikcijama i cistim fantazijama. Cak je i ime droge bilo pogresno. Netko je dva dana prije smrti mladica napisao na Wikipediji da se droga zove ‘meow-meow’. Nitko od korisnika nikad nije cuo za taj naziv i na online diskusijama ga je bilo nemoguce pronaci. Ali tabloidni The Sun je to ime razlijepio po naslovnici i ostali mediji su nastavili mijaukati za Sun-om. Do tog trenutka milijuni ljudi diljem planete koristili su tu drogu legalno bez smrtnih posljedica. No izbor naslovnica tabloidnog Daily Maila-a nakon ovog incidenta sadrzavao je slijedece naslove: "Igraju se ruskog ruleta sa svojim zivotima!", "Droga smrti", "Legalna ali smrtonosna", "Izaziva napadaje, psihozu i smrt". Slobodna Dalmacija nije zaostajala – "S ‘ludom mackom’ mladi plesu i umiru!". Sve je to u Britaniji bilo popraceno slikama Wainwrighta i Smitha iako su obdukcije dokazale da drogu nisu nikad niti taknuli.
Na valu ove narko-histerije, vlada je najavila da ce jednostavno napustiti dio svog predizbornog programa i odmah kriminalizirati mefedron. Konzervativci i liberalni demokrati (!) pruzili su vladi entuzijasticnu potporu. Tek je nekoliko hrabrih politicara, poput doktora Evan Harris-a i Nigel Farage-a pristojno zatrazilo dokaze ali su odmah usutkani. Zar vam nije jasno?! Djeca UMIRU!!! Kada je dokazano da je mefedron pogresno optuzen, niti jedan politicar se nije ispricao za donosenje odluke bez dokaza. Nitko nije predlozio ukidanje zabrane. Svi su zadrzali hrabre izraze lica. Jedan od najuvjerljivih dokaza ovisnosti je upravo kad ne mozete prihvatiti sto ste pogresno ucinili prethodne veceri.
Ako cemo biti posteni, jedna grupa ljudi je imala veliku korist od zabrane i imaju mnogo razloga zbog kojih su zahvalni vladi. To su britanske kriminalne organizacije. Do trenutka ovog histericnog mijaukajuceg grca, mefedron su prodavali zaposlenici u ljekarnama koji su bili u stanju proizvesti cisti proizvod i imali su na raspolaganju zakon i regulativu kako bi kontrolirali potrosnju. Toga vise nema. Trgovanje mefedronom sada je u rukama mafije. Nitko vise ne regulira mefedron koji sada sadrzava smrtonosno smece u obliku dodatnih sastojaka. Pravo na prodaju mefedrona na odredjenim lokacijama od sada osiguravat ce se oruzanim obracunima mafijaskih grupa u kojima ce stradati nevini ljudi.
Zabrana mefedrona je prekrasan primjer prohibicionisticke mentalne ovisnosti. Mahali su laznim zrtvama i laznim imenom droge tvrdeci da se bore za trezvenost. Istina je pak da su se godinama, poput pravih ovisnika, borili da suzbiju bilo kakvu trezvenu raspravu o znanstveno dokazanim rizicima koristenja droga. Profsor David Nutt, predsjednik vladinog savjeta za droge, objavio je 2009. jednostavnu znanstvenu cinjenicu: uzimanje ecstasyja je podjednako rizicno kao i jahanje konja, koje godisnje ubije oko 10 ljudi i uzrokuje oko 100 prometnih nezgoda. Svi koji su provjerili ovu cinjenicu slozili su se da je ona istinita. Nutt je odmah dobio otkaz. Nakon njega jos je sedam clanova znanstvenog savjeta dalo otkaz jer se vlada odbija pomiriti sa istinom. Najkvalitetniji znanstveni dokazi kojima raspolazemo pokazuju da je uzimanje mefedrona manje opasno od konzumiranja kikirikija, aktivnosti koja takodjer ubija oko 10 ljudi godisnje. Treba li poslati policiju da privede one sa sacicom neoljustenih plodova?
Prohibicija naravno nema nikakve veze sa smanjenjem stetnosti. Jer da ima poceli bismo sa dvije najsmrtonosnije droge na svijetu: alkoholom, koji ubija oko 40.000 ljudi godisnje i sa duhanom, koji ubija oko 80.000. Ukoliko je svrha zakona poslati poruku nasoj djeci da nije mudro riskirati zdravlje zbog droge, onda zasigurno moramo odmah zabraniti alkohol i duhan. Naravno, svi smo dovoljno odrasli da mozemo shvatiti da zabrana tih droga ne bi zaustavila njihovo koristenje. Prohibicija u SAD-u u 20-tim godinama jednostavno je stvorila kriminalnu kastu koja je prodavala daleko smrtonosniji proizvod i uskracivala porezne prihode proracunu. Zabrana je postala stetnija od same droge. Zasto mislimo da je situacija imalo drugacija glede kanabisa, ecstasyja ili kokaina?
Prohibicionisti tvrde da kada bi alkohol bio stvoren danas trazili bi njegovu zabranu prije nego sto njegovo koristenje postane rasireno. Ali koristenje droga nije nista drugacije: oko 34% stanovnika britanskog otocja, ukljucujuci premijera i zamjenika premijera, koristili su droge. Nemoguce je sprijeciti cak i dostupnost droga u zatvorima gdje su zatvorenici pod naoruzanom pratnjom, a ulazak svake osobe i posiljke visestruko kontroliran!
Iz ovog problema postoji izlaz. U ranim 30-tim godinama, SAD je ukinuo prohibiciju na alkohol jer je financirala kriminalnu karijeru Al Capone-a i ostalih glavonja, ali najvise zato jer su im hitno bili potrebni proracunski prihodi nakon recesije. U studenom Kalifornija ce odrzati referendum o legalizaciji kanabisa i nametanju trosarine na njega poput one za alkohol. Kako sada stvari stoje, tabor za legalizaciju trenutno vodi u anketama. Prema istrazivanju s Harvarda profesora Jeffrey Miron-a iz 2005., legalizacija bi stvorila 7 milijardi prihoda kroz poreze i ustedila 13 milijardi dolara koje se inace trose na policijske, sudske i zatvorske resurse glede kanabisa. Napusena ekipa ima priliku spasiti drzavu od propasti!
Tu je naravno i Portugal koji je 2001. dekriminalizirao posjedovanje svih droga. Da, svih droga – gram kokaina u dzepu nije kazneno djelo (prodaja naravno jest). Prohibicionisti su odmah poceli skvicati kako ce se djeca uskoro valjati u napustenim ulicama sa iglama koje im strse iz svake raspolozive vene. Sto se u stvarnosti dogodilo? Detaljna studija Cato Instituta je dokazala da je upotreba droga ostala na istoj razini i cak pala medju mladjim korisnicima. Ovisnici se tretiraju kao ljudi koji trebaju pomoc umjesto kao kriminalci koje treba zatvoriti.
Nema sumnje da ce prohibicionistima biti jako tesko rijesiti se svoje ovisnosti. Svi mi trebamo im pruziti potporu u trenucima kad konacno napustaju upotrebu svojih snaznih halucinogena. Mozda treba razmisliti i o osnivanju Drustva anonimnih prohibicionista, mjesta na kojima mogu otvoreno priznati sve o svojim iracionalnim strahovima koji su ih inicijalno doveli u to mracno stanje. Cijela ludnica oko mefedrona bila je identicna kradji majcinog nakita i njegovoj prodaji za brzi novi fiks.
Narko-ratnici, vrijeme je za terapiju.
0 Comments