Piše: Linda Bjedov
Mnoge životinje sukobljavaju se na direktan način sa svojim suparnicima. No sukobi mogu biti i indirektne prirode, poput infanticida ili ubijanja potomstva. Čovjek se zapita koji je zapravo smisao takovog ponašanja.
U svojoj prošloj kolumni pokušala sam vas zainteresirati za temu seksualne selekcije i nešto vas detaljnije uvela u jedno od njezinih područja. Spomenula sam tada da intraseksualna selekcija ili natjecanje unutar istoga spola, najčešće između dva ili više mužjaka, može čak biti i na nivou spermija. Tako se spermiji dvaju mužjaka natječu za oplodnjom jajne stance unutar ženke. Iako u biologiji postoje mnogi interesantni primjeri natjecanja unutar istog spola, pa čak i između različitih spolova, u ovoj kolumni opisat ću jedan okrutniji primjer intraseksualne selekcije kojom se bave mnogi etolozi*.
Mnoge životinje, najčešće mužjaci, sukobljavaju se na direktan način sa svojim muškim suparnicima. No, kao i u slučaju natjecanja spermija, sukobi mogu biti indirektne prirode. Osim natjecanja spermija, još jedan takav slučaj je infanticid ili ubijanje potomstva. Mnogima poznat primjer infanticida pronalazimo kod lavova. Okrutna ubojstva malih lavića događaju se kad novi mužjak nakon pobjede preuzme čopor. On tada pobije svu mladunčad ženki iz tog čopora. Na ovom se mjestu čovjek zapita koji je smisao takovog ponašanja jer mu zapravo ta mladunčad uopće ne smeta. Često se takvo ubojstvo opisuje čistom agresivnošću, no ono, kao i sve ostalo u prirodi, ima svoj smisao.
Naime, kad novi mužjak preuzme čopor, želi se što prije pariti sa ženkama, no to mu ne donosi ništa ako one imaju mladunčad. Ženke lavova, kao i mnogi drugi sisavci, ne mogu zatrudnjeti, niti se tjeraju, dok god njihova mladunčad siše. Kad mužjak pobije svu mladunčad, ženke prestanu proizvoditi mlijeko i ubrzo počinju ponovno ovulirati. Nažalost, od takvog ponašanja većinom profitira samo mužjak jer ženke su u svoje ubijeno potomstvo već mnogo ulagale. Takvo agresivno ponašanje dovodi često i do konflikata između spolova. U lavica su zabilježeni primjeri gdje su ženke znale iz čopora istjerati takve mužjake ili napustiti čopor sa svojim mladuncima, kćerima i sestrama. Ubojstva mladunčadi drugog mužjaka javljaju se i kod grizli medvjeda.
Istaknula bih i primjer kornjaša iz roda grobara (Necrophorus) koji također ubijaju potomstvo. Kad mužjak uđe u brlog ženke, pobije sve ličinke i tada se počinje pariti s njom. Mužjaci miševa također ubijaju mladunčad i to direktno nakon parenja. Ženke miševa i drugih glodavaca mogu se pariti odmah nakon poroda, što znači da se mužjak pari sa ženkom koja je okružena novorođenom mladunčadi. No nakon parenja mužjaci su sljedeća tri tjedna toliko agresivni da ubijaju svu mladunčad koja naiđe. Odjednom, nakon 3 tjedna oni postaju brižni tatice. Zašto tek nakon tri tjedna? Točno toliko dugo traje trudnoća kod miševa pa kad ženka rodi, on je već postao brižni tata svojoj mladunčadi, dok je onu stariju, tuđu mladunčad u međuvremenu likvidirao.
Kod nekih ptica mužjaci znaju porazbijati sva jaja svoje ženke koja su starija od 2 dana. Mužjaci su na taj način sigurni da su ona prva jaja njihova dok sva ostala mogu biti od nekoga tko je u međuvremenu (dok on nije bio prisutan) doletio i pario se s njegovom ženkom.
U prirodi svako ponašanje ima svoju cijenu, pa tako i infanticid. Kad mužjak nakon naporne borbe s drugim mužjakom odluči pobiti mladunčad, može riskirat i svoj život. Tako kod lavova, ako ženka ili više njih, braneći svoju mladunčad, napadne takvog iscrpljenog mužjaka, mužjak riskira gubitak čopora, a može zadobiti i smrtonosne rane te na kraju izgubiti sve.
U prirodi se infanticid ne javlja samo kod mužjaka, već i kod ženki koje odluče zbog previsokih troškova ulaganja u svoju mladunčad radije ubiti svoje potomstvo. No u ovom se slučaju ubija vlastito, a ne tuđe potomstvo i ne pričamo više o seksualnoj, već o prirodnoj selekciji jer se radi o činu preživljavanja. Često ženke nakon poroda pojedu svoje mlade kako bi iskoristile svu dostupnu energiju. Interesantno je da neke ženke u stresnim uvjetima ubijaju svoju mladunčad, pa čak i kada je hrana dostupna u neograničenim količinama. Još zanimljiviji slučaj je ubojstvo nerođene mladunčadi ili tzv. intrauterni infanticid.
Ženke tako mogu ubiti embrije koji se još uvijek razvijaju u njenoj utrobi. To mogu učiniti na način da namjerno pobace ili, kao u zamoraca, da jednostavno probave embrije u svojoj maternici ili maternicama. Smatra se da je uzrok takvom ponašanju često stres, no zasigurno se zna da kod nekih vrsta glodavaca pobačaj može biti izazvan i prisutnošću novog mužjaka. Takvo ponašanje u miševa opisao je već 1959. godine H. M. Bruce i u literaturi je poznato pod nazivom "Bruce efekt". Tako na primjer ženke miševa pobace kad se u njihovoj okolini počinje kretati novi mužjak, čime se opet vraćamo na seksualnu selekciju. Taj proces djeluje olfaktorno, što znači da sam miris nepoznatog mužjaka izaziva pobačaj kod ženke i, naravno, njemu daje priliku parenja s tom ženkom.
Iako ponešto okrutna, priroda je i ovim primjerom fascinirala mene, a ja kroz ovaj članak nadam se i vas. Sljedeći put uputit ću vas u bratske i sestrinske odnose u prirodi.
* Etologija je znanost koja proučava ponašanje životinja
0 Comments