Piše: Protojerej Gojko Perović

Deklaracija Skupštine crnogorske Prestonice kojom se planira prenošenje ikone Majke Božije iz Narodnog Muzeja u obližnju pećinu, po svom je sadržaju i krajnjim namjerama- dokaz nemjerljivih civilizacijskih razlika između njenih autora i hrišćanskog svijeta ( koji je pomenutu ikonu stvorio i vjekovima čuvao). Argumentacija onih koji su pisali deklaraciju i njihov odnos prema jednoj ikoni, djeluju antihrišćanski, pa samim tim i anticrnogorski i anticetinjski.

Naši odbornici brinu što ikona nije donijela novčanu zaradu, osjetljivi su prema stavovima Malteških vitezova i smatraju da je pećina pravo mjesto za ikonu, jer, po njima, predstavlja- „mističan ambijent"! Ova tri stava, koja čine okosnicu skupštinskog teksta, tužni su primjeri neukusa i elementarne neupućenosti u značenje Svetinje i svega onoga što živi sa jednom hrišćanskom Svetinjom. Oni su takođe primjer i neumjesne težnje za materijalnom zaradom preko jedne osveštane, i na prvom mjestu molitvene stvari. Ja ne kažem da ikona ne može ili da ne treba da donese  i novčanu zaradu, za ovaj grad, za sve nas -ali to se, prosto ne radi tako. Paradoksalno ali istinito, najviše priloga i novčane zarade, bude tamo gdje se o prilozima najmanje misli. Ubjeđen sam da je to jasno svakom mislećem stvorenju.

Pored toga, smiješno djeluje tolika snishodljivost prema stavu Malteških vitezova, a da istovremeno nema ni jedne riječi o Crkvi od koje je ta ikona oduzeta. Mitropolija ima poštovanje prema Malteškom redu, vjekovnom čuvaru ove bogorodične ikone, ali ima i znanje da su vitezovi ovog reda ikonu, zajedno sa druge dvije svetinje, predali, poklonili Pravoslavnoj Crkvi prije dva vijeka! I sad neko ne čita knjige, ili mu smeta istina. A istina je najljepša.

Kada Pravoslavna Mitropolija ( od koje je ikona oduzeta ) izrazi stav da Plava Kapela u muzeju nije mjesto za ikonu-to se ne komentariše, ili se smatra uperenim protiv društva i države. Kada to isto kažu „vitezovi"-rimokatolici, onda to ulazi u deklaraciju jednog građanskog parlamenta. Koliko samo neprincipijelnosti i suštinske neprosvećenosti ima u ovoj inicijativi. Ako neko misli da su moje formulacije preoštre, pitam se kako ćemo kvalifikovati odnos Skupštine grada prema Cetinjskoj mitropoliji, koja je prilikom sastavljanja i usvajanja ovakve deklaracije-grubo ignorisana? Najmanje je hrišćanski upravo taj poriv pojedinih odbornika cetinjske skupštine, da, iako žive u vjekovnom sjedištu pravoslavnih mitropolita, oni brinu jedino i isključivo o molitvama ljudi iz „bijelog svijeta". E sad, o molitvama, ili o njihovim parama-to je teško utvrditi.

I kako onda očekivati da nas kao grad, kao društvo i zajednicu ljudi, blagoslovi Majka Božija koja je izobražena na pomenutoj ikoni?

Smjestićemo je u „mističnu" pećinu?! Čemu taj kulturološki pleonazam-ikonu u mistično? I ko kaže da je ova pećina mistična? Čijem to ushićenju pred mrakom i tminom sledujemo? Sve što je u toj pećini trenutno tajanstveno i neizrecivo, jeste pitanje kada će iz nje da prokulja voda. Umjesto realno naplative turističke atrakcije, koja bi posjetiocima Cetinja ponudila jednu „speleološku" zabavu, dostižnu prostim čišćenjem i saniranjem ove vještačke rupe u stijeni, mi pravimo imitaciju hrama, samo zato što neko neće da shvati da Cetinje i Crna Gora imaju ikonu-a ne „zlatno tele".

In4S