Piše: Bojana Genov

Da, premijerka Kosor je u društvu svojih ministara u lošem društvu. Da, njezina izjava o jedinstvu nacije je totalitarna politička fantazija. Da, u Hrvatskoj raste broj nezaposlenih i zemlja ekonomski nezaustavljivo klizi nizbrdo. Točno, da sam ja dala primjedbu o seksizmu nitko se na to ne bi ni osvrnuo, dok se na premijerkinu primjedbu ulizičke svite slažu ritualno i masovno (mada nerado). Istina je, ponižavajuće je u ovom slučaju biti na istoj liniji sa don Kaćunkom. I da, mlada osunčana stražnjica je ljepša od moje i premijerkine. Ali to nema nikakve veze sa temom stražnjice u promotivnom spotu Hrvatske turističke zajednice financiranom javnim novcem.

Mlada i jedra stražnjica u malenom bikiniću, kadrirana u krupnom planu i odvojena od manje važnih sastojaka istog tijela i od osobnosti buduće pravnice, na kojoj je nevjerojatnom odsutnošću tankoćutnosti napisano upozorenje da je se ne prži previše, listom u znak prihvaćanja nježno nazivana guzom, jest paradigma načina na koji se tretira žene i kakva im je uloga namijenjena u hrvatskom društvu. I stoga jest seksizam obezglavljeno žensko tijelo tretirati kao turistički resurs i kao sredstvo prodaje turističkog proizvoda Hrvatske. Stoga jest seksizam o javnom trošku organizirati natječaj za najljepšu stražnjicu te pregledati tristotinjak razgolićenih žena koje se javljaju na natječaj primjeren i namijenjen isključivo ženi.

Ne radi se o seksizmu, zborno pjevaju filmaši i političari, turistički djelatnici i mlade ambiciozne starlete, politički komentatori i premijerkini politički protivnici, jer Jaca nema ekonomski program, jer podilazi braniteljima, jer ih je ona uostalom u tolikom broju i stvorila, jer je njezina pozadina (ne guza!) stara i neprivlačna kao i stražnjice feministkinja koje podržavaju njezin stav. Ne radi se o seksizmu jer CNN, BBC World, Eurosport i Euronews, koji već prikazuju ovaj profinjeni recept za odmor, nemaju nikakvih primjedbi. Ne radi se o seksizmu jer je ovaj kratki kadar čedan naspram ostalih prikaza ženskih tijela. Ne radi se o seksizmu jer i Izrael promovira svoj turizam koristeći ženska tijela (doduše s glavom). Ne radi se o seksizmu jer tako misli mlada ambiciozna nositeljica guze nacionale, pobjednica na natječaju plaćenom državnim novcem u oštroj konkurenciji tristotinjak isto tako mladih i nadarenih pretendentica na to da im se guza kadrira u prvom planu planetarno prikazivanog marketinškog hita.

Strah od mogućnosti da autoritet predsjednice Vlade ukloni prirodne ljepote ovoga tipa iz javnog optjecaja, ganuće pri pogledu na mladu naježenu guzu lišenu svih ostalih dijelova složenog i zahtjevnog mehanizma nazvanog žena, strast opozicionara u prilici da kidiše na premijerku doista neuspješne vlade, svi ovi različiti intuitivni i misaoni procesi otupjeli su oštricu logike brojnih aktera javnog života, koji već nekoliko dana imaju potrebu izreći svoj sud o pojavi komercijalne upotrebe ženskog tijela, koju uglavnom smatraju minornom, ali im ju je premijerka nametnula kao važno političko pitanje.

Isprobajmo sljedeći silogizam: Genov i Kesić ne mogu komentirati videospot HTZ jer imaju otromboljene stražnjice, dakle spot sa guzom u krupnom planu je baš slatak. Ili ovaj: Jadranka Kosor (za ovu priliku familijarno zvana Jaca) nema ekonomski program i ima oveću stražnjicu, dakle ono što je rekla o ljupkoj i maloj guzi je neprihvatljvo. Dobro, ovi su baš vidljivo neprofinjeni. Ima i sofisticiranijih: gola ženska tijela dobro kotiraju na tržištu, mi želimo prodati svoj turistički proizvod, dakle golo žensko tijelo je svrhovito u spotu HTZ. Spot je dobar jer na njega nema primjedbi CNN, dakle svi plaćeni oglasi koji se prikazuju na CNN su dobri.

Budući da Jadranka Kosor nema mjere protiv nezaposlenosti, njezino mišljenje o tome da je spot seksistički je potpuno bezvrijedno. Još je k tome, zamisli, na promociji spota odlučila progovoriti o spotu, a ne o nezaposlenosti, braniteljima i ekonomskoj strategiji. Sve ove logičke falacije koje su napunile novinske stupce i gigabajte na portalima, način su na koji se u javnom prostoru barata ženskim tvrdnjama i argumentima. I na koji se njima barata na tržištu rada. Žene je jednostavno slistiti argumentima tipa veliko dupe. Zbog kojeg su frustrirane jer ih nitko neće. Ili su pak droljaste i stoga nevjerodostojne. Imaju dlakave noge i/li brkove i/li neprivlačnu stražnjicu. Njihova iskoristivost moguća je jedino na kutijama za šećer kako bi odvratile djecu od nezdrave hrane, kako čitatelji nadahnuto argumentiraju prisutnost (i ostanak) lijepe stražnjice u promidžbenom spotu hrvatskog turizma. Toliko o logici navodne javne rasprave.

Sama diskusija koja je uslijedila nakon premijerkine opaske u cijelosti je seksistička, baš kao i nepotrebni prikaz obezglavljene mlade studentice prava u funkciji «afirmiranja hrvatskih ljepota» (Bajs).

Optužiti kritičare za strah od tjelesnosti, zazor od erosa i ljubomoru na životni elan i mladenačku ljepotu posve je promašen pristup i pokazuje posvemašnje nepoznavanje pojma seksizma i diskriminacije temeljem spola. Je li pitanje seksizma političko pitanje? Koliko je važno? Je li to posao premijerke (ili je ona odlutala na marginalno područje jer u onome pravome nema što reć)i? Politički je korektno reći da jest – jest važno, jest političko, jest u domenu i interesu vlade.

Toliko željena Europa nameće nam standarde, imamo zakon, imamo institucionalne mehanizme, nije jednostavno više u trendu biti neosjetljiv i patrijarhalan i vulgarno i javno marginalizirati žene. Pa se zato i mi – hrvatska svekolika javnost – pretvaramo da smo eto shvatili i usvojili što je to seksizam. Ali ipak, ovo je društvo u kojemu se žene naziva ljepšim spolom, naglašava se tko je gospođa a tko gospođica, muškarci ističu da oni obožavaju žene, dakle nisu seksisti. Vole gledati golišave mlade djevojke, ali to je tako imanentno muški! Objavljuju njihove nage prikaze u svim mogućim prigodama, pretvaraju ih u robu, nagrađuju ih divljenjem i kolajnama za najljepša tijela i dijelove tijela, honoriraju njihovu prirodnu obdarenost. U obrazovnom procesu kondicioniraju djevojčice za uloge uslužnih ljepotica, na natječajima za gole stražnjice traže žene (ovo samo pretpostavljam temeljem objavljene informacije o tristo kandidiranih mladih ženskih guza). Priznajmo, sve ovo dosad ne čini nam se ni sablažnjivim ni kažnjivim, nego vrlo uobičajenim, dakle normalnim. A i žene uživaju u tome. To je tako imanentno ženski!

Pa dobro. Recimo da su pojava (golišava guza) i posljedice (ogroman medijski prostor) u potpunom nerazmjeru, koji je proizveden samo zbog važnosti osobe koja je to uvela u javni prostor. Složimo se da su nezaposlenost i pad standarda prioritetne političke teme.

Afirmacija hrvatskih ljepota i hrvatskog turizma ima dimenziju koja je u neposrednoj vezi s nezaposlenošću i padom standarda. Žena. Jer ih se vrednuje prema izgledu, jer su im namijenjene uloge ukrasa ili dijelova tijela. Tako se hrvatska zrakoplovna kompanija još nedavno hvalila da su njihove stjuardese najljepše među svim kompanijama. Nije im palo na pamet da se danas civilizirane kompanije hvale time da imaju zaposlene pedesetgodišnjakinje (koje teško da više mogu ući u konkurenciju najljepših), te da zaposlene žene u tim kompanijama više ne strepe da će zbog dva poroda iza sebe ostati nezaposlene i prestarjeti za zapošljavanje. U Poreču još jedna znakovita veza između turizma, ljepote i diskriminacije žena: turistička tvrtka naručila je uniforme za žene do maksimalnog broja 40. One veće, šire i starije nisu poželjne na tržištu rada. Jer ne promoviraju i afirmiraju hrvatske ljepote, jer njihov izgled ne poziva na seks, a seks prodaje, a prodaja je osnovni kriterij, ne ravnopravnost. U Poreču žene koje nisu baš posve prestarjele mahnito odlaze u teretane i primjenjuju radikalne dijete ne bi li povratile proporcije iz rane mladosti, radi borbe za goli opstanak i šanse za zapošljavanje. I tako dalje, i tako dalje. Tek kad uđete u trgovinu ili kafić u Švedskoj ili Njemačkoj opazite ono čega kod nas više nema i nismo niti primijetili kada je nestalo – sredovječne žene koje još uvijek imaju radna mjesta.

Nije, dakle, problem u nedostatku čednosti ili vulgarnosti, u zazoru od erosa i mladenačke prpošnosti i ljepote, nego je problem u tome da je žena tretirana i željena samo kao mlado meso direktan link do nezaposlenosti i pada standarda. Što je, složili su se svi kritizirajući premijerku, najvažnije političko pitanje u Hrvatskoj.

Što je suprotnost spotu s mladom stražnjicom u malom bikiniju? Suprotnost nije spot bez toga. Suprotnost je istinsko provođenje politike ravnopravnosti, a ne dekorativno spoticanje preko prazne političke korektnosti. Zato podržavam premijerku. Neka da istražiti da li je, tko je i u suprotnosti s kojim zakonom i politikom na račun javnog novca pozvao, okupio i pregledao tristo stražnjica mladih nezaposlenih djevojaka. Podržavam premijerku u tome da poduzme stvarne korake prema ravnopravnosti spolova. Da preispita što to u hrvatskom zakonodavstvu i hrvatskoj praksi postojano povećava jaz između ženskih i muških plaća, između ženske i muške nezaposlenosti, između deklarativnog i stvarnog položaja.

ZaMirZINE