Županijski sud u Zagrebu uvažio tužbu bivše kazališne kritičarke Marije Grgičević

Piše: Damir Pilić

Tko god je mislio da je pravosudno procesuiranje novinske satire ostalo zakopano u društvenom mraku Tuđmanovih devedesetih, grdno se prevario.

Presuda Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-983/07-2 od 10. studenog 2009., koju je potpisala predsjednica sudskog vijeća Vesna Skerlev, pokazuje ne samo da se u Hrvatskoj satira još uvijek može naći na optuženičkoj klupi, nego, štoviše, da može biti proglašena kaznenim djelom i osuđena poput kakvog kriminalca.

Elem, za razumijevanje priče moramo skočiti 16 godina unatrag, u 1994. godinu, u vrijeme kad se po tzv. državotvornim medijima veličina hrvatstva mjerila količinom mržnje prema Srbima i svemu što asocira na srpstvo.

Atmosfera mržnje

Prva faza oduzimanja stanova, izbacivanja s posla i sličnih finesa prema nacionalno nepodobnima već je bila okončana, pa se nacionalistička inteligencija posvetila uklanjanju iz javnog života preostalih kulturnih simbola i znamena koji su se na bilo koji način mogli povezati s mrskim neprijateljem.

U takvoj atmosferi u Zagrebu se dogodilo preimenovanje Satiričkog kazališta "Jazavac" – nazvanog tako po slavnoj komediji Petra Kočića "Jazavac pred sudom" – u "Kerempuh".

Ako se, poštovani čitatelji, možda pitate po čemu je ime "Kerempuh" hrvatskije od imena "Jazavac", odgovor je – ni po čemu. Našim kulturnim nacionalistima problem je bio u tome što je ime "Jazavac" neizbježno izazivalo asocijaciju na Petra Kočića, a taj Petar Kočić vam je, da prostite – bio Srbin. Bosanski, ako koga zanima. A to vam je te 1994. u javnom životu Hrvatske bio veliki grijeh.

Utvrđena šaljiva nota U cijeloj priči posebno je zanimljivo to što se ne može reći kako su zagrebačke sutkinje previdjele da je tuženi i osuđeni novinski članak bio satirične prirode. Štoviše, u obrazloženju svoje presude sutkinja Ćurković-Dražić otvoreno priznaje kako je "utvrđeno da se radi o satiričnom članku", odnosno da "iz smisla i tona spornog članka proizlazi da se radi o satiričnom tekstu", ali ni nju ni njezinu kolegicu Skerlin ta nepobitna satirička činjenica, koju su same konstatirale, nije omela da donesu osuđujuću presudu. A tu već smijeh zastaje. Jer, fakat da se u Hrvatskoj još uvijek sudi književnim djelima vrlo je ozbiljna i vrlo žalosna stvar.

Tako se i moglo dogoditi da tadašnja umirovljenica Marija Grgičević, inače bivša "Vjesnikova" kazališna kritičarka, 30. ožujka 1994. u "Večernjem listu" objavi članak o nužnosti promjene imena kazališta "Jazavac", s argumentima da je Kočić "velikosrbin" i "naš dušmanin", premda je u trenutku objavljivanja njezina teksta Kočić bio mrtav, brat bratu, već 78 godina.

Ako ste pomislili, poštovani čitatelji, da se rečenom presudom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-983/07-2 od 10. studenog 2009. kažnjava i osuđuje Marija Grgičević zbog besramnih kleveta na račun velikog bosanskog pisca, opet ste se grdno prevarili, jer se naša "higijeničarka" u ovoj priči pojavljuje u ulozi – tužiteljice.

Kako je i u tim zlosretnim vremenima bilo ljudi koji su sačuvali zdrav razum i kršćanske osjećaje prema bližnjima druge vjere i nacije, tako je 17 dana kasnije, dakle 16. travnja 1994., dr. Stipe Šuvar u svom listu "Hrvatska ljevica" objavio (pod pseudonimom "Joža Jazavac") satirički članak "Jazavac pred sudom preimenovane povijesti", u kojem je na prpošan način, u ime mrtvog Kočića, osvijetlio moralnu bijedu, udijelivši Grgičevićki i niz prigodnih komplimenata: "Hrvatina u ženskom izdanju", "kulturna seljačina", "velikohrvatska gospa" i "najnovija jazavčarica".

Iznad članka stajala je egida "Humoreska", kako bi čitatelji odmah znali da je riječ o satiri. Ovi su izrazi, međutim, toliko povrijedili osjetljivu dušu tadašnje "Vjesnikove" kritičarke da je ona promptno podignula tužbu protiv dr. Šuvara i na ime duševnih boli zatražila impozantnih 300.000 kuna, što je s godinama spuštala, ostavši konačno pri zahtjevu od 60.000 kuna.

Kamatarenje pokojnika

Dakle, utvrdimo činjenice: osoba koja je mrtvog bosanskog književnika javno nazvala "velikosrbinom" smrtno se uvrijedila i duševno zateturala kad je o sebi pročitala da je "velikohrvatska gospa".

Elem, koji je pravosudni ishod ove priče? Godine 2006. sutkinja Ana Ćurković-Dražić na Općinskom sudu u Zagrebu presudila je u korist tužiteljice, a tu je presudu krajem 2009., više od pet godina nakon Šuvarove smrti, potvrdio i Županijski sud, naloživši njegovoj udovici, kao nasljednici poduzeća koje je izdavalo "Hrvatsku ljevicu", da Mariji Grgičević plati 20.000 tisuća kuna s kamatama, zbog "povrede časti, ugleda i dostojanstva tužiteljice".

Tako je Grgičevićka, nakon što je iscipelarila mrtvoga Petra Kočića, uspjela iskamatariti i mrtvoga Stipu Šuvara.

Slobodna Dalmacija